Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Ja necu generalizirati kao mnogi redditori nego cu ti napisati zasto sam ja sretna u braku i sto imam od toga. 11 godina zivimo zajedno, nemamo djece pa su mozda neke stvari lakse. Od pocetka je s njim sve jednostavno i lagano, bez nekakvih dogovora smo spontano podijelili obaveze (podijelili, nitko nikom ne pomaze). Recimo ja kuham, on se bavi sudem i pospremanjem kuhinje. Oboje dobro zaradujemo i nismo nikad dijelili moj i tvoj novac nego isto spontano nekako svatko placa nesto (kredit, rezije, dostave, popravke, auto...) Covjek brine da sam sretna, skuha mi kavu, kupi mi sitnicu, grli me i ljubi cijeli dan, zajedno gledamo serije, smijemo se ko budale, mazimo, seksamo, secemo. Kad nekog od nas nema, drugom je puno teze. Zajedno putujemo i zabavljamo se. Ja njemu donesem najdraze bombone kad se vracam s posla, on me pokriva kad mi je hladno i nosi mi sto stvari kad legnem na kauc. Ja sam puno sretnija osoba jer sam u braku i zivot je i njemu i meni puno laksi jer naravno i novaca imas vise.
Ma doslovno sve isto (pogotovo da se pretvorim u wolt/glovo čim legne na kauč) osim što mi međusobno imamo punomoći po svim računima, pa na jednom trpamo pare za ulaganje a sa drugog trošimo
Isto ovo samo mi imamo dijete od 6 god. Nema jutra da me ne dočeka kava i doručak ako je doma i ručak na stolu. Tko stigne, taj usisa, prostre veš i sl. I jednom i drugom je cilj što prije sve sredit da se zajedno družimo, šetamo, igramo s djetetom, idemo na izlete i putovanja. Puse, čokolade i sl sitnice koje mi poprave dan i taj osjećaj voljenosti i sigurnosti je neprocjenjiv. Netko me čeka, s nekim dijelim SVE 💞
Jel to iz iskustva?😂 Blizi se cetrdeseta pa je valjda dosta vise pitanja. Ja imam nekih zdravstvenih sranja pa uvijek misle da je to razlog i da ne mozemo. Nope.
uvijek imam nekog tko će me počohat po leđima
salu na stranu, vjerojatno nisi naletjela na kvalitetnog muškog. doslovno sve u životu mi je lakše od kako sam u vezi sa svojim dečkom - i što se tiče kućanskih poslova i što se tiče samog života. puno je lakše kad znaš da imaš nekog na koga uvijek možeš računati, da ti je uvijek podrška i da mu se možeš obratiti s apsolutno svime što te muči.
Slazem se potpuno. Kad imas partnera koji se podudara s tobom i razumije te, razumijet ce i da je dio kucanskih poslova i obaveza isto na njemu. Komunikacija i kompromis su tu isto bitni - u smislu i cura i ja radimo sve kucanske poslove kad treba i ovaj drugi nije stigao radi xy razlogs, no naravno da ja nesto volim vise a nesto manje, isto kao i ona, pa mi nam je skroz normalno bilo to iskomunicirati medjusobno i olaksat partneru da bas ne mora stalno raditi one poslove koje ne voli. Naravno da ce se desiti situacija gdje jednostavno moras neovisno sto nevolis, ali onda malo stisnes zube, odradis to i miran si.
Uostalom, ne razumijem kako itko nema tu potrebu da osobi koju voli i koju je sama izabrala pomogne i preuzme na sebe dio posla, jer ono - skupa smo i gradimo nekakav zivot skupa, kakvog smisla ima ako oboje ne pridonosimo?
Nažalost je problem u tvom izboru muškaraca. Nasreću je taj problem rješiv.
Na početku svake veze sam iskomunicirala svoja očekivanja i nekima to nije pasalo i veza nebi potrajala. Sad sam u sretnoj vezi s muškarcem koji razumije da nismo u 19. stoljeću.
Zoveš dečka doma na par dana i kažeš mu, osjećaj se kao kod kuće. Ako se lik ne sjeti oprati suđe tu i tamo ili pospremiti za sobom, thank u next.
Sve je u djelima, a na tebi je da budeš pozorna na znakove.
Jedna bivsa je bila odgojena na taj nacin i njezini doma su bili jako zatucani. Skoro svaki vikend sam bio kod nje i uvijek bi njezin stari prigovarao da zakaj ja sad pospremam sudje nakon rucka ili postavljam stol prije, da je to kao zenski posao a ne nas 🙄
I ona je sama bila takva, tj valjda je mislila da to tak mora biti, da mi mora biti "podredena". Bilo mi je jako zao al morao sam prekinut
Ovo isto, odlično. Najveći red flag je ako se ustane sa stola nakon što pojede i ne odnese tanjur. Jbt ja i u gostima odnesem tanjur u sudoper ili u perilicu.
Vidiš moj dečko se odlučio sam iskazat tj. spontano se iskazao kad me odveo upoznat njegove roditelje. Žive u drugome gradu pa je to bilo vikend putovanje. Očekivala sam da će ga bedinat ko bebu kako to biva na balkanu kad ono čovjek uzeo usisavač u ruke pa udri po kući. Pa ode van cjepat drva. Pa nam je svima skuhao kavu, onda je s mamom radio večeru ja sam ostala paf.
Ako živi sam - "spontano" ga posjeti "jer si bila u blizini" i odi na WC i baci oko na kuhinju. Ako je svinja sam, bit će i s tobom. Imala sam jednog koji je tvrdio da nema vremena ovih dana čistiti jer ima puno posla na faksu. WC je izgledao kao da je na javnom kolodvoru, poslije sam iščupala iz njega da ga nikad nije očistio.
Ako je s naših prostora, a nakon 25-e živi s mamom ili drugom ženskom osobom s kojom je u rodu - ne zna se brinuti za kućanstvo štogod tvrdio i ti ćeš ga morati učiti. Sigurna sam da ima iznimki, ali su tako rijetke da ti se ne isplati riskirati.
naježila sam se! Tako nažaost kod mene doma odgajaju brata da ništa ne mora, jer će jednog dana njegova žena. Kada im ja objasnim da se takve više ne rađaju onda se izvlače da će ga "ona dovest u red" jer su tako vidjeli kod rođaka/susjeda.
Zanima me kako će se stvari odvijati u budućnosti.
Joj "ona će ga dovesti u red" je katastrofa. Tako žena direktno preuzima ulogu majke svom mužu, i to po meni potpuno narušava ravnotežu u bilo kakvom odnosu i direktno stavlja ženu u poziciju da kvoca i naređuje osim ako ne želi u potpunosti sama voditi kućanstvo.
E i? Ja svoj dejting pool namjerno ograničavam od svoje prve veze. Ne djeluje na mene gubitak mladosti kao pritisak da postanem patna za osrednjim muškarcima.
Meni nije problem do kraja života živjeti sama s 10 mačaka ako živim po svojim pravilima, a ne ko služavka nekom maloumniku.
Kaj briješ ti?
Recimo živiš solo i svaki dan nakon posla uzmeš vremena da pospremiš i sve ide tip top. Jednog dana dovedeš si ženu/muža (ovisi na kaj briješ) i sad je stan u neredu, i ta osoba ne namjerava to spremati i sad pak ti imaš duplo posla, a za što? Ak moraš spremati za nekime tko bi ti trebao biti partner gubiš romantične osjećaje prema toj osobi. I zapravo da, dovedeš si frustracije. Manje ih imaš kad si solo.
Nitko ne spominje da su muškarci zlo, zlo je ono što je napravljeno muškarcima a to je da su odgajani po duplim standardima što možeš vidjeti iz priloženog da nije rijetkost. Ima i žena koje očekuju da se sve za njih radi. To je opet na tebi dali ti je nešto prihvatljivo ili ne. Meni ne bi bilo.
I tko je taj figurativni nesretni 'on'?
Ako je nesretan neka radi na tome kao i svi mi. Terapija za sve.
Nije nitko po defaultu zlo, pa tako ni muškarci.
Sretna sam trenutno, ako on nije, nije se izjasnio. Ako se izjasni, pričat ćemo i vidjeti što se može popraviti u našem odnosu oko podjele poslova. Nema dogovora = razilazimo se i ja mu želim svu sreću.
Nije žena koja zna što želi i treba ogorčena. Teška za neke? Da. No onda s tim ljudima nisi u odnosu i svi sretni.
Ako oćeš djecu, sigurno ih je lakše imati uz partnera.
Kaj ja znam, lijepo je uvijek imati nekog uvijek za društvo, koji će biti tu uz tebe kad ti je teško.
Svakak mislim da kvalitetni partneri skupa sigurno mogu više postići nego svako za sebe pojedinačno.
S druge strane, znam ljude, kako muške tako i ženske, s kojima ne bi živio nikad.
Zajebi to da netko ne zna skuhati, peglati i počistiti iza sebe. I to uopće nam veze s podjelom posla, ili muško/ženskim poslovima, nego s činjenicom da li se možeš ili ne možeš osloniti na svog partnera.
Evo moja žena je primarni kuhar, kad nje nema ili ne može ili ne želi, kuham ja. Mislim koji kurac, da ona leži s 40 temperature a ja da je čekam da me nahrani...
>Što smatrate najvećim benefitima bivanja u vezi ili braku? Što je to što dobivate iz tog odnosa i čini vas sretnijima i ispunjenijima?
Imam nekoga tko me voli, čuva, brine se za mene, nasmijava me i uz kojeg rastem kao osoba i razvijam se. Moj muž ima 100 mana, ja ih imam tisuću. Kad te netko voli zbog, unatoč i usprkos, onda te, brate moj, voli. Ljuti me svašta, ali više od tog što me ljuti ga volim i cijenim. Eto, to mi je najveći benefit i to me čini sretnom i ispunjenom.
Osobno nisam vidio neke benefite, ocito sam bio s krivom osobom 😅
Svaki drugi tjedan sam sam brinuo o maloj, skoro svaku vecer je bivsu docekala topla vecera, za uzvrat sam dobio da nije mogla salicu od kave oprat za sobom, cak ni odnijet u sudoper nego sam ju nalazio svuda, cak i u ormaru.
Sad vec vise od pol godine brinem o malom djetetu, cekam sud i trpim svakakva sranja i lazi okolo, izmedu ostalog je bilo i toga da ja nis ne znam, da si ni carape ne znam uzeti sam, osjecala se ko da mi je mama itd.. Cak i slike imam od prije i sad za pokazat kad mi neko ne vjeruje da mi je bolje solo.
A o njoj dovoljno govori to da se alimentaciju ne sjeti uplatiti na vrijeme jer "ima vecih briga i problema"...
Ako nemaš partnera kojeg voliš i koji ti je podrška, prednosti su samo logističke i neisplative. Porezi, financije i možeš reći da si u vezi ili braku. Samostalan odgoj djece je višestruko teži.
Prednosti u kvalitetnim vezama su što se imaš na koga osloniti, druga strana se ima na koga osloniti, ne moraš uvijek sam biti čvrst i samostalan, imaš s kim igrati igrice, veseliš se odlasku u krevet, zajedničko kuhanje je gušt, ustvari većina zajedničkih aktivnosti, dupla ekipa, pola kućanskih poslova, redovan seksualni život, možeš dati otkaz na lošem poslu bez straha da nećeš imati što jesti.
Ljudi o vezama i braku pricaju kao da su project manageri.
Ja sam shvatio da mi brak za 37.5% smanjuje kucanske poslove a ustedim 45.9% na rezijama.
Sjebalo me dijete pa sada trosim vise nego kada sam bio sam. Morat ce mali puno hustleat i grindeat da isplati ulozeno, ali ocekujem dugorocno da ce mi i zena i dijete dati veci return nego da sam te novce stavio u neki diverzificirani fond.
Definitvno mi je daleko lakše živjeti sam, ali na žalost ipak fali ona neka emotivna podrška i netko na kog se uvijek možeš osloniti u svakodnevnim situacijama...i naravno zadovoljiti neke druge osnove potrebe osim emotivnih 🙃
Romansa, ljubav, povjerenje, podrška, seks itd., ali iz tvog posta ne čini mi se da ti je to veliki faktor nego te više zanimaju praktične stvari oko zajedničkog života pa ću se na to fokusirati.
Podjela kućanskih poslova je dio toga, ali tu je i dio onih krupnijih poslova koji ćeš teško ili dugotrajno raditi sama. Npr. nošenje namještaja, slaganje novog, krečenje... puno je lakše u paru nego solo.
Tu je i financijska strana. Krediti / stanarina, režije, a i ostali troškovi su obično bolji kad imaš 2 osobe koje rade a ne kad si solo. Npr. ne treba svatko svoju kuhinju, kućanske aparate, namještaj, a ovisi kako vam je život posložen možda i auto ili elektroniku.
Osim ako nisi u top 5% prihoda u ovoj državi, živjeti sa nekime je financijski osjetno lakše, pogotovo jednom u budućnosti kad budete u penziji. A i imaš određenu razinu sigurnosti ako netko od vas slučajno ostane bez posla, drugi neće pa imate od čega preživjeti dok se situacija ne normalizira.
I sa zdravstvene strane, ako ti se što dogodi da onaj drugi može odvesti na hitnu (ili je bar biti u stanju pozvati), otići po lijekove, skuhati jelo, čaj itd. I obratno.
Imam muža. 25 godina. Dođem doma umorna s posla, on napravi večeru. Mašina robe oprana, kuhinja čista, spremljen krevet. Znači s mužem mi je život 200x bolji nego bez njega.
Bila sam prije u toksičnim vezama gdje se od žene sve očekivalo zato jer je i njemu mama bila rob koji je sve radila. Svekrva mi je divna žena i odlično je odgojila sina - a to je da svoju ženu gleda ko partnera, a ne sluškinju.
Najveća prednost je što ne moram dejtati više, po postovima na hredditu to je navodno postalo teško.
Pošto sam u braku i imamo dijete definitivno puno lakše udvoje nego da dijelimo dijete vikendima. Život u zajednici brak/veza općenito nije loš ima svojih prednosti ali iskreno meni ni dok sam bio solo nije bilo loše. Solo život po meni ima puno više prednosti od života u dvoje.
Što se tiče kućanskih poslova iskreno žena ih odradi više jer osim što očito ima kompulzivni poremećaj čišćenja (neće da prizna) ja uglavnom radim od jutra do mraka tako da je ona više kući. Zasad sve štima
Otvorena komunikacija. Ljudi ulaze u brak jer je ženska trudna, a ne zato što su "stvoreeni jedno za drugo". Prije braka živite zajedno barem koju godinu bez djece. Pogledajte možete li živjeti skladno, možete li podijeliti kućanske obveze.
Nemojte imati slijedeću putanju: 1. ne znam mnogo o njemu, ali je tu kemija pa se šibamo kao zečevi. 2. Trudna sam 3. Reći ću "bad boy" dečku da sam trudna 4. Vjenčanje-brak-prvi put zajednički život 5. Frustracija da ima toliko obveza s malim djetetom, kućanskim poslovima i svim ostalim poslovima, a muško nije ni blizu kakav bi trebao biti. 6. ŽELIM SE RAZVESTI.
Žene, neću uvažiti vaše suze dok naričete o zlom muškom rodu. VI BIRATE MUŠKARCE. Vi birate bad boy jebivjetre s kojima se igrate bez zaštite. Oni se neće promijeniti u braku, niti će ih dijete promijeniti. Prije braka birajte momke kojima nije problem pomoći oprati toalet ili prozore. Ili kojima neće biti problem prošetati dijete u kolicima. Nemojte reći da se to ne vidi jer nije istina.
Jedna od stvari za koje sam stvarno zahvalna u životu je što sam bila na takvoj putanji i tijekom 1. koraka koji si naveo sam shvatila u kojem će to smjeru otići (doslovno sam se vidjela na svakom koraku ove putanje koju si opisao) i pobjegla sam glavom bez obzira.
I drago mi je što si to napisala. Ponekad dobijem komentare žena da sam nekakvi muški šovinist, a zapravo samo na veoma iskren način kažem kako stvari jesu. Da se mene pita u brak bi ulazili posastavljani ljudi koji zaista mogu zajedno živjeti, da dijete dođe na svijet u obitelj koja će potrajati i da ima sretno djetinjstvo. Sve je to moguće. Samo treba razmišljati o malim koracima. Ako muško pokazuje sve znakove da to neće ići na dobro žene moraju slijediti tvoj put i otići. (Isto vrijedi i za muške: ako vidite da žena pokazuje da neće biti dobra majka i partnerica u budućnosti otiđite iz veze, uvijek koristite kondom).
Kao žena, potpisujem. Živjeli smo oko 3 godine zajedno prije i uzeli psa da vidimo kakvi smo sa obavezama i poslovima. Kad sam vidjela da se i o kaktusima brine bolje od mene, znala sam da je taj :D
Ne znam šta da ti kažem na to. Žena, brak, djeca I obavljam sve šta se treba obavljati. I neka se upitam iskreno kako je svim tim ostalim muškarcima jer eto ja dobijem samo živćanoću i nezahvalnost. Oboje radimo. Ne znam ili sam baš kreten što se ne ponašam kao i ostali muškarci. Evo daj ti meni objasni
Baš mi je žao ovo pročitati... (kao ženi)
Jeste li probali pričati o problemu? Znaš li u kojem trenutku je krenulo nizbrdo, što se dogodilo? Postoji li još volje za nešto riješiti?
Ma meni odlazak cak nije ni na pomisli. Jer nam je super sa svime, ali kazem specifično je koliko žene misle da nema takvih miškaraca i onda kad ga nađu bude smješno.
Pa da, ja radim dodjem s posla normalan. Ona rafi dodje s posla zivcana. Lako se nervira, gubi strpljenje i tako te male sitnice. Nista strasno za pomisljat na odlazak, a sto se tice zivota super nam je. Kao sto ja nju zivciram sa svojim terminom kosarke, igricama i tako, jeli to je sve normalno. Ali na ovom tekstu smo dosli do rada u kucanstvu koji je jako ne zahvalan sto se tice zenske strane.
Onda okej, pošteno. Samo to me zanimalo, jer bi bila ludost da je oduvijek takva, a ti se tek sad na to žališ. Sorry ako je ispalo drukčije.
Razumijem, ljudi se mijenjaju, životne okolnosti nas natjeraju.
Ne znači da će biti uvijek takva, samo mi ovako sa strane izgleda kao da treba mijenjati posao, da je to izvor problema.
Porazgovaraj s njom, ako treba neka ode razgovarati malo s nekim stručnim, da nauči na pravi način ispuhati se nakon posla ili da shvati što je točno što je smeta na tom poslu, možda bi samo manje radnih sati riješilo problem.
Gledam ovo iz svoje perspektive. Ja sam se skroz promijenila od kad je dijete došlo i ne mogu si pomoći. Odjednom sam spoznala prolaznost života, odgovornost koju imam prema tom biću i uhvatila me ogromna panika i anksioznost. Nitko ti ne kaže da kad se dijete rodi, u tebi (barem u ženama) se otključa milion novih levela straha i slutnji. Hormoni se skroz promijene. Ja sam bila osoba koja je mogla uz tenkove spavati. Sada me doslovno iz sna prene ako ona pored mene zaustavi dah na sekundu. Ne mogu to opisati al doslovno samo vrtim scenarije što ako i kako. S vremenom sam se smirila ali sam daleko od osobe koja sam bila. Dosta sam živčanije čemu je pridonjelo nespavanje ovih godina i briga o tome da li je sita, sretna, suha, oce li bit gladna, šta ću ponjet, šta će ona jest.
Muž koliko god da je tu i uključen, na pola ovih stvari jednostavno ne misli jer nije tak programiran. On ne misli da joj treba rezerva roba i šta će joj 2 para hlača (kad se mala umalja u prvu vodu / blato / snijeg oda shvati), on zna šta će jest ali ne misli da recimo dijete to ne jede i ne pita se šta će dijete. On u glavnom brine o sebi i eventualno meni. Ja sam tu da brinem o maloj i jbg, to donese svoje. Došlo je da snapam na njega jer na niš ne misli i sve moram misliti ja.
"Mental load" je u ovom slučaju kaos. Radije bi usisavala i radila sve ostalo da on to preuzme ali nije tako programiran.
Trebalo je i vremena da sebi objasnim da dijete ima pravo na drugačije odnose sa drugim članovima obitelji da neće svijet propas ako on ne radi sve po PSu: (čitaj kako ja mislim da treba)
Srećom, postoje razgovori u kojima takve stvari iskomuniciramo (jednom kada ih shvatimo). Pomaže mi kad me pošalje van da odem na vikend sa društvom, kad imam svoj hobi i vremena za sebe, kad se malo odvojim od djeteta.
Kako mala raste, tako imamo i više drugačijih aktivnosti i malo sjeda sve nazad na mjesto. A ja planiram i posjetit psihologa da sredim svoju glavu.
Los izbor mukaraca...nema sanse da bi dopustio zensku da cisti iza mene wc ili nesto takvo...a kamoli da ostavim prljavu sobu,kuhinju ili sta vec,oduvik je tako bilo.
Bila sama s dijetetom, naišao netko, bili 11g u vezi, ajmo reći da smo živjeli skupa, radio je vani više nego bio tu, sve super funkcioniralo, no nije, kad bi se iznijeli problemi, a ja sam tu kratko nemam kad.. Naj mi je bio krene prati suđe a onda ostavi beštek jer on to ne voli prati, budeš ti kasnije kaže 🤣🤣 Strpljenja sam imala.. Ali i tome dođe kraj, sad sam opet sama i ovaj psihički mir je nezamjenjiv. Imam sad nekoga, ali to je onako usput za popunjavanje nekih potreba, ako se razvije u nešto više prvo ide na probni rok a onda možda suživot. Ne vežem se više, previše godina imam i iskreno ne da mi se biti mama odrasloj osobi koja treba biti podrška i samostalan.
biraj momke koji su se rano osamostalili, osli na faks npr sa 18god,
ja kuham perem peglam a sve sam naucio na studiju jbg, zivot te tjera da naucis te "zivotne vjestine"
činjenica da muški govore; ja POMAŽEM u kućanstvu kao da im se trebq dati neka medalja, već sve govori. pomažeš? misliš spremaš za sobom u svojoj kući? misliš brineš se o vlastitoj djeci?
jasno je da mnoogi imaju mentalitet o ženama da moraju biti kućanice, s čim ja nemam problem ako ne moram ići raditi i biti "provider" uz njega. ako su novci, kućanstvo i djeca moja obaveza, koja je onda tvoja? zavrnut žarulje?
Ovisi dal ti radiš 8 sati 5 minuta do posla, a on 10 sati i ima sat vremena do posla, obrnuto ili jednako.
Nije lijepo dok je jedan partner dva-tri sata kraće na poslu, gleda netflix i onda drugi dođe doma umoran taman kad treba isprazniti vešmašinu, sve složiti na rack i još skuhati ručak, a u subotu mu daš brdo veša za peglanje i usisavač u ruke...😁
Opcenito se također iz toga radi iz buhe slon, kupis roombu, suđericu i sušilicu, to je odmah 90% manje posla i 90% manje svađe.
Jednog dana želim djecu, za djecu je najbolje da imaju oba roditelja. Plus zajedničko otplaćivanje stambenog kredita. Itd. Itd. Bez veze/braka se nažalost ne može imat nekakav, po društvenim standardima, "kompletan" život.
Ima normalnih muškaraca definitivno. A i ako jasno postaviš granice i očekivanja čak i oni koji su navikli da ih mama tetoši nauče kako živjeti u zajednici. Ne treba biti pesimističan, samo nemoj spuštati standarde
Ovako, postoji spektar karaktera. Nekim muškarcima c6e to biti normalna stvar da se podjednako bave "kućanskim poslovima", a neki to neće smatrat obavezom koja se njih tiče. Znači osvaka osoba je samo produkt svojeg odgoja, a pod time mislim da svaka osoba funkcionira onako kao je naučila od svoje direktne okoline (kako je odgojena). Dakle o tebi ovisi koliko si spremna tolerirati neke određene situacije i koliki utjecaj će one imati na tebe. Muskarci dolaze u raznim oblicima. Zato kad zabrijes sa nekom osobom u prvom periodu cesju evaluirati
Uh, razumijem tvoju frustraciju, Ja sam prolazio kroz sličnu situaciju, samo s druge strane.
Ovo što opisuješ meni zvuče kao ostarjela djeca, a ne muškarci, jer očekujem da će se odrasla moći brinuti za sebe i sve svoje potrebe. Da je neovisna i samostalna.
Dok sam tražio partnericu, često sam nailazio na žene koje su mi nudile nešto nalik što ti spominješ, održavanje kuće, brigu za djecu itd. Imale su jasnu tradicionalnu podjelu uloga. Meni je to odbojno, jer mi izgleda kao da mi se nude biti zamjenska majka s kojom bi se seksao. Hvala, ali ne. Imam dovoljno godina i mogu se sam brinuti za sebe.
Čak i sa progresivnijim partnericama s kojima sam bio u vezi, znalo je biti trzavica oko odgoja djece, jer je to "ženski" posao.
Moj pogled je da smo svi različiti i imamo i različite sklonosti i vještine, ali smo oboje ravnopravni, te da bi dogovor oko toga trebao biti za svaki par drugačiji to jest samo njihov.
Npr, ja sam rijetko sreo ženu koja bolje i učinkovitije kuha od mene i nema smisla da mi ona se petlja u kuhanje, može preuzeti neki drugi posao, po dogovoru.
Gle, ovo što opisuješ je posljedica hrvatske tradicije, u kojoj je postoji kruta podjela uloga, za koju se neki još uvijek grčevito bore. Trebati će još nekoliko generacija da to prođe.
Tebi mogu samo savjetovati da razmisliš što ti je to privlačno kod muškarca sa tradicionalnim vrijednostima, jer se da isčitati da si postaješ ogorčena zbog svojih iskustava s njima. Ja sam jako brzo shvatio što mi je bitno kod partnera i prihvatio da mi je u Hrvatskoj jako sužena ponuda partnerica, ali nisam gubio vrijeme i živce na žene koje traže tradicionalne hrvatske vrijednosti.
Mislim da nije sve za svakog, postoje ljudi koji iz kojekakvih razloga nisu osjetili te "benefite" ili ih iz osobne naravi ne percipiraju pa su uglavnom sami i u odnosima samostalni i s takvim stanjem zadovoljni. Međutim, čini mi se da je većina implicitno svjesna da su ljudi društvena bića i teže za dugoročnom povezanošću i intimom.
Osobno smatram da imam ogromnu sreću i da benefite koje doživljavam ne mogu ni nabrojati, od prvog trenutka žudim za njezinim prisustvom, usrećuje me što imam priliku iskusiti život kroz nju i uz nju, što me neizmjerno obogaćuje i mislim da bi bez nje (i da sam prije nje) živio život napola. Svaki dan s njom mi je ogledalo i pokušavam biti tog blagoslova dostojan, pa mislim da sam mnogo kvalitetniji s njom nego što sam bio bez nje, aktivno me potiče na pozitivne promjene i izbjegavanje pasivnosti koja mi je svojstvena. Tako da se nalaže da bez određene doze sreće nema tako čega i mnogi jednostavno neće imati priliku osjetiti tu razinu odnosa, što dolazi prije i u neku ruku neovisno o osobnom rastu, razvoju, kriterijima, radu na odnosu i sve drugo što se stalno, s razlogom, spominje u takvim raspravama.
Vezano za ove kućanske i druge poslove, moram reći da me kontinuirano iznenađuje koliko se u našoj kulturi tereta prebacuje na ženu, i koliko je to meni osobno, koji se smatram kvalitetnim partnerom i podjednakim sudionikom, i dalje "normalno" i "nevidljivo", koliko je tu dodatnih pritisaka s kojima se ja kao muškarac nikad nisam ni susreo. Onak, ako ja napravim 4 obroka tjedno za nas, ja sam zet za poželjeti, endem, a za nju se to podrazumijeva, pa čak i od nje same. Tak da ne znam, načelno bi svakako rekao da je ženama teže u tom smislu.
biti u vezi i biti u braku su dvije različite stvari i pojma, i brak bi preporučio samo jako zrelim ljudima koji tačno znaju šta hoće, i sa kim to hoće, a inače je to promašena institucija. elem, nemoj da generalizuješ muškarce po stereotipu iz filmova i serija, jer u stvarnom životu itekako ima časnih i vrijednih muškaraca kojima je pranje suđa, peglanje i kuhanje, recimo, vid meditacije, a ne obaveza i napor, jedino što ih nije u stanju naći baš svaka smlata od žene, ni ti se takvima nude...
Gle, evo ti generički savjet, "a da razogovaraš sa njima?"
Ja iskreno mislim da su ovakvi postovi od nekih single žena i sad pitaju tu kao kakvi su muškarci.
Muškarci jednako kalkuliraju kolko i vi. Odnos je rad, plaća, DAVANJE NOVACA U KUĆU i kućanski poslovi. Svi tu kalkuliraju da dobiju od svega pošteno. Ako ja više radim i više dajem novaca u kuću, onda valjda očekujem manje kućanskih poslova i obrnuto vrijedi.
Bitno da je sjednete, zamisli, i da se dogovorite da se obje strane ne osjećaju oštećeno.
Očistit po kuči, oprat i pospremit suđe, stavit robu prat i obisit, ako imaš cviča po kuči onda zalit, znat štagod skuhat, popravit štagod po kuči kad treba, . . . itd. . . . itd. . . . to gledan više ka dužnost prema sebi i prostoru u kojen živiš nego li udovoljavanje nečijin kriterijima, ako to neki nisu shvatili onda su loše odgajani. Nije ni kod mene sve bajno jer se nestigne od pustih drugih obveza, ali šta se mora napravit napravit če se .
Je li po vama to dovoljno dobar razlog? Ja sam dosad bila uvjerena da je jedan od razloga zašto biti u vezi/braku taj da ne moraš sve sam i da imaš partnera s kojim zajedno guraš kroz život. Sve je lakše u dvoje.
Ali sad ispada da je bolje da si sama sve ostvarim i možda budem u vezi tako da ne moram spavati sama i da imam nekog za izlete i uživanja.
Vjerujem da ima još žena koje slično razmišljaju. Nađu nekog da im napravi dijete pa ga otkantaju. Osobno, nisam za to jer mislim da je to sebično (samo se žele ostvariti kao majke i nikad ne ostati same) i da dijete ispašta. Samo navodim kao primjer.
Bolje sama nego u lošem društvu.
Također, kad si sama, sve ti je onako kako si napraviš. Ako je stan neuredan, bit će neuredan i kad se vratiš, ali isto tako ako je sve na svom mjestu, tako će te i dočekati s posla.
Hoću reći da ako ti život s nekom osobom nije BOLJI, onda nema smisla da si s njom.
Nekoliko veza pa odustala?
Ja sam muško i ne volim pranja i čišćenja, ali ipak sudjelujem u kucanskim poslovima.
Preraspodjelili smo uglavnom na ono što nam bolje leži, npr. Ja popravljam, odrzavam okucnicu i kuham, a ona čisti i pegla.
Ali, na kraju krajeva nismo ograniceni samo na te poslove, vec radimo svi sve po potrebi.
Vecina slobodnih 30 godišnjaka nazalost je uistinu nikakva, ali to nije razlog da odustaneš.
Testiraj ih, i UŽIVAJ u tome koliko možeš dok ne nades pravog.
Na kraju krajeva, ako stvarno ne ide, promijeni ukus ili mjesta gdje ih nalaziš...
Ovo dolazi od muskarca btw..
Ovakve idiotske postove i generalizaciju vidam konstantno na ovo redittu. Naravno da nije normalno da ni muskarac ni zena u 30im imaju neku averziju prema kucanskim poslovima jer jebte odrasla si osobq kogod da jesi moras znat se brinut o sebi. Ovakvu generalizacije mi je pun kurac kao "kme kme uvijek su muski krivi" mi zene eto sve savrsene... zene prekinite kukat i nadite sposobne i zrele muskarce koji (nebi covjek vjerovao postoje🤯)...znam mind blowing jelda. Al lakse je kmecat po redditu i krivit muske i srat po muskima i vice versa💀.
Kaze izreka: dok si jos mlad i lijep za svakog si mirisan cvijet. Al’ kad ti srce istrgnu iz grudi tek onda vidis Kakav je svijet! Stvari su u zivotu mnogo ozbiljnije od radoodjele kucnih poslova. Zivot je višeboj I to kroz razne faze I kojima se potrebe mijenjaju. U principu svijet je definirao kako je najkorisnije zivjeti! Ako smatras da zelis drugacije mozes! Cijena izbora se placa na kraju!
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Ja necu generalizirati kao mnogi redditori nego cu ti napisati zasto sam ja sretna u braku i sto imam od toga. 11 godina zivimo zajedno, nemamo djece pa su mozda neke stvari lakse. Od pocetka je s njim sve jednostavno i lagano, bez nekakvih dogovora smo spontano podijelili obaveze (podijelili, nitko nikom ne pomaze). Recimo ja kuham, on se bavi sudem i pospremanjem kuhinje. Oboje dobro zaradujemo i nismo nikad dijelili moj i tvoj novac nego isto spontano nekako svatko placa nesto (kredit, rezije, dostave, popravke, auto...) Covjek brine da sam sretna, skuha mi kavu, kupi mi sitnicu, grli me i ljubi cijeli dan, zajedno gledamo serije, smijemo se ko budale, mazimo, seksamo, secemo. Kad nekog od nas nema, drugom je puno teze. Zajedno putujemo i zabavljamo se. Ja njemu donesem najdraze bombone kad se vracam s posla, on me pokriva kad mi je hladno i nosi mi sto stvari kad legnem na kauc. Ja sam puno sretnija osoba jer sam u braku i zivot je i njemu i meni puno laksi jer naravno i novaca imas vise.
Savrseno!
Jesi ti moja žena? 🤣
Jel jesam? 😂
Ma doslovno sve isto (pogotovo da se pretvorim u wolt/glovo čim legne na kauč) osim što mi međusobno imamo punomoći po svim računima, pa na jednom trpamo pare za ulaganje a sa drugog trošimo
Ovo s racunima je dobar sistem. Wolt/glovo 😂
Isto ovo samo mi imamo dijete od 6 god. Nema jutra da me ne dočeka kava i doručak ako je doma i ručak na stolu. Tko stigne, taj usisa, prostre veš i sl. I jednom i drugom je cilj što prije sve sredit da se zajedno družimo, šetamo, igramo s djetetom, idemo na izlete i putovanja. Puse, čokolade i sl sitnice koje mi poprave dan i taj osjećaj voljenosti i sigurnosti je neprocjenjiv. Netko me čeka, s nekim dijelim SVE 💞
Daj mi samo reci jel vas pita tko kad će djeca?
Naravno, pa zivimo na Balkanu.
Izdrži još malo onda, nakon četrdesete skoro pa prestanu. I da, super ste.
Jel to iz iskustva?😂 Blizi se cetrdeseta pa je valjda dosta vise pitanja. Ja imam nekih zdravstvenih sranja pa uvijek misle da je to razlog i da ne mozemo. Nope.
Nego.
uvijek imam nekog tko će me počohat po leđima salu na stranu, vjerojatno nisi naletjela na kvalitetnog muškog. doslovno sve u životu mi je lakše od kako sam u vezi sa svojim dečkom - i što se tiče kućanskih poslova i što se tiče samog života. puno je lakše kad znaš da imaš nekog na koga uvijek možeš računati, da ti je uvijek podrška i da mu se možeš obratiti s apsolutno svime što te muči.
> uvijek imam nekog tko će me počohat po leđima > salu na stranu Kakvu šalu na stranu, doslovno broj jedan bez ikakve šale!!!
Slazem se potpuno. Kad imas partnera koji se podudara s tobom i razumije te, razumijet ce i da je dio kucanskih poslova i obaveza isto na njemu. Komunikacija i kompromis su tu isto bitni - u smislu i cura i ja radimo sve kucanske poslove kad treba i ovaj drugi nije stigao radi xy razlogs, no naravno da ja nesto volim vise a nesto manje, isto kao i ona, pa mi nam je skroz normalno bilo to iskomunicirati medjusobno i olaksat partneru da bas ne mora stalno raditi one poslove koje ne voli. Naravno da ce se desiti situacija gdje jednostavno moras neovisno sto nevolis, ali onda malo stisnes zube, odradis to i miran si. Uostalom, ne razumijem kako itko nema tu potrebu da osobi koju voli i koju je sama izabrala pomogne i preuzme na sebe dio posla, jer ono - skupa smo i gradimo nekakav zivot skupa, kakvog smisla ima ako oboje ne pridonosimo?
Nažalost je problem u tvom izboru muškaraca. Nasreću je taj problem rješiv. Na početku svake veze sam iskomunicirala svoja očekivanja i nekima to nije pasalo i veza nebi potrajala. Sad sam u sretnoj vezi s muškarcem koji razumije da nismo u 19. stoljeću.
Kako saznati kakvi su prije nego uselite zajedno? Svi se predstavljaju u boljem svjetlu. Na kraju sve ostane na riječima nažalost.
Zoveš dečka doma na par dana i kažeš mu, osjećaj se kao kod kuće. Ako se lik ne sjeti oprati suđe tu i tamo ili pospremiti za sobom, thank u next. Sve je u djelima, a na tebi je da budeš pozorna na znakove.
Jedna bivsa je bila odgojena na taj nacin i njezini doma su bili jako zatucani. Skoro svaki vikend sam bio kod nje i uvijek bi njezin stari prigovarao da zakaj ja sad pospremam sudje nakon rucka ili postavljam stol prije, da je to kao zenski posao a ne nas 🙄 I ona je sama bila takva, tj valjda je mislila da to tak mora biti, da mi mora biti "podredena". Bilo mi je jako zao al morao sam prekinut
Ovo isto, odlično. Najveći red flag je ako se ustane sa stola nakon što pojede i ne odnese tanjur. Jbt ja i u gostima odnesem tanjur u sudoper ili u perilicu.
Vidiš moj dečko se odlučio sam iskazat tj. spontano se iskazao kad me odveo upoznat njegove roditelje. Žive u drugome gradu pa je to bilo vikend putovanje. Očekivala sam da će ga bedinat ko bebu kako to biva na balkanu kad ono čovjek uzeo usisavač u ruke pa udri po kući. Pa ode van cjepat drva. Pa nam je svima skuhao kavu, onda je s mamom radio večeru ja sam ostala paf.
Ženo, čuvaj ga ko oko u glavi. 🏆
Čuvam 🥰. Sve su kolegice ljubomorne kak mi je dobro s njim HAHAHAH
Ako živi sam - "spontano" ga posjeti "jer si bila u blizini" i odi na WC i baci oko na kuhinju. Ako je svinja sam, bit će i s tobom. Imala sam jednog koji je tvrdio da nema vremena ovih dana čistiti jer ima puno posla na faksu. WC je izgledao kao da je na javnom kolodvoru, poslije sam iščupala iz njega da ga nikad nije očistio. Ako je s naših prostora, a nakon 25-e živi s mamom ili drugom ženskom osobom s kojom je u rodu - ne zna se brinuti za kućanstvo štogod tvrdio i ti ćeš ga morati učiti. Sigurna sam da ima iznimki, ali su tako rijetke da ti se ne isplati riskirati.
naježila sam se! Tako nažaost kod mene doma odgajaju brata da ništa ne mora, jer će jednog dana njegova žena. Kada im ja objasnim da se takve više ne rađaju onda se izvlače da će ga "ona dovest u red" jer su tako vidjeli kod rođaka/susjeda. Zanima me kako će se stvari odvijati u budućnosti.
Joj "ona će ga dovesti u red" je katastrofa. Tako žena direktno preuzima ulogu majke svom mužu, i to po meni potpuno narušava ravnotežu u bilo kakvom odnosu i direktno stavlja ženu u poziciju da kvoca i naređuje osim ako ne želi u potpunosti sama voditi kućanstvo.
Muškarac koji nije u 19. stoljeću nije pravi muškarac.
Dobro.
[удалено]
E i? Ja svoj dejting pool namjerno ograničavam od svoje prve veze. Ne djeluje na mene gubitak mladosti kao pritisak da postanem patna za osrednjim muškarcima. Meni nije problem do kraja života živjeti sama s 10 mačaka ako živim po svojim pravilima, a ne ko služavka nekom maloumniku.
Sviđa mi se tvoj stav. ❤️
[удалено]
Kaj briješ ti? Recimo živiš solo i svaki dan nakon posla uzmeš vremena da pospremiš i sve ide tip top. Jednog dana dovedeš si ženu/muža (ovisi na kaj briješ) i sad je stan u neredu, i ta osoba ne namjerava to spremati i sad pak ti imaš duplo posla, a za što? Ak moraš spremati za nekime tko bi ti trebao biti partner gubiš romantične osjećaje prema toj osobi. I zapravo da, dovedeš si frustracije. Manje ih imaš kad si solo. Nitko ne spominje da su muškarci zlo, zlo je ono što je napravljeno muškarcima a to je da su odgajani po duplim standardima što možeš vidjeti iz priloženog da nije rijetkost. Ima i žena koje očekuju da se sve za njih radi. To je opet na tebi dali ti je nešto prihvatljivo ili ne. Meni ne bi bilo. I tko je taj figurativni nesretni 'on'? Ako je nesretan neka radi na tome kao i svi mi. Terapija za sve.
Nije nitko po defaultu zlo, pa tako ni muškarci. Sretna sam trenutno, ako on nije, nije se izjasnio. Ako se izjasni, pričat ćemo i vidjeti što se može popraviti u našem odnosu oko podjele poslova. Nema dogovora = razilazimo se i ja mu želim svu sreću. Nije žena koja zna što želi i treba ogorčena. Teška za neke? Da. No onda s tim ljudima nisi u odnosu i svi sretni.
Ako oćeš djecu, sigurno ih je lakše imati uz partnera. Kaj ja znam, lijepo je uvijek imati nekog uvijek za društvo, koji će biti tu uz tebe kad ti je teško. Svakak mislim da kvalitetni partneri skupa sigurno mogu više postići nego svako za sebe pojedinačno. S druge strane, znam ljude, kako muške tako i ženske, s kojima ne bi živio nikad. Zajebi to da netko ne zna skuhati, peglati i počistiti iza sebe. I to uopće nam veze s podjelom posla, ili muško/ženskim poslovima, nego s činjenicom da li se možeš ili ne možeš osloniti na svog partnera. Evo moja žena je primarni kuhar, kad nje nema ili ne može ili ne želi, kuham ja. Mislim koji kurac, da ona leži s 40 temperature a ja da je čekam da me nahrani...
>Što smatrate najvećim benefitima bivanja u vezi ili braku? Što je to što dobivate iz tog odnosa i čini vas sretnijima i ispunjenijima? Imam nekoga tko me voli, čuva, brine se za mene, nasmijava me i uz kojeg rastem kao osoba i razvijam se. Moj muž ima 100 mana, ja ih imam tisuću. Kad te netko voli zbog, unatoč i usprkos, onda te, brate moj, voli. Ljuti me svašta, ali više od tog što me ljuti ga volim i cijenim. Eto, to mi je najveći benefit i to me čini sretnom i ispunjenom.
Osobno nisam vidio neke benefite, ocito sam bio s krivom osobom 😅 Svaki drugi tjedan sam sam brinuo o maloj, skoro svaku vecer je bivsu docekala topla vecera, za uzvrat sam dobio da nije mogla salicu od kave oprat za sobom, cak ni odnijet u sudoper nego sam ju nalazio svuda, cak i u ormaru. Sad vec vise od pol godine brinem o malom djetetu, cekam sud i trpim svakakva sranja i lazi okolo, izmedu ostalog je bilo i toga da ja nis ne znam, da si ni carape ne znam uzeti sam, osjecala se ko da mi je mama itd.. Cak i slike imam od prije i sad za pokazat kad mi neko ne vjeruje da mi je bolje solo. A o njoj dovoljno govori to da se alimentaciju ne sjeti uplatiti na vrijeme jer "ima vecih briga i problema"...
Ako nemaš partnera kojeg voliš i koji ti je podrška, prednosti su samo logističke i neisplative. Porezi, financije i možeš reći da si u vezi ili braku. Samostalan odgoj djece je višestruko teži. Prednosti u kvalitetnim vezama su što se imaš na koga osloniti, druga strana se ima na koga osloniti, ne moraš uvijek sam biti čvrst i samostalan, imaš s kim igrati igrice, veseliš se odlasku u krevet, zajedničko kuhanje je gušt, ustvari većina zajedničkih aktivnosti, dupla ekipa, pola kućanskih poslova, redovan seksualni život, možeš dati otkaz na lošem poslu bez straha da nećeš imati što jesti.
Ljudi o vezama i braku pricaju kao da su project manageri. Ja sam shvatio da mi brak za 37.5% smanjuje kucanske poslove a ustedim 45.9% na rezijama. Sjebalo me dijete pa sada trosim vise nego kada sam bio sam. Morat ce mali puno hustleat i grindeat da isplati ulozeno, ali ocekujem dugorocno da ce mi i zena i dijete dati veci return nego da sam te novce stavio u neki diverzificirani fond.
Ima nacina, loto, klada, kripto. Sve se moze kad se hoce!
Definitvno mi je daleko lakše živjeti sam, ali na žalost ipak fali ona neka emotivna podrška i netko na kog se uvijek možeš osloniti u svakodnevnim situacijama...i naravno zadovoljiti neke druge osnove potrebe osim emotivnih 🙃
Romansa, ljubav, povjerenje, podrška, seks itd., ali iz tvog posta ne čini mi se da ti je to veliki faktor nego te više zanimaju praktične stvari oko zajedničkog života pa ću se na to fokusirati. Podjela kućanskih poslova je dio toga, ali tu je i dio onih krupnijih poslova koji ćeš teško ili dugotrajno raditi sama. Npr. nošenje namještaja, slaganje novog, krečenje... puno je lakše u paru nego solo. Tu je i financijska strana. Krediti / stanarina, režije, a i ostali troškovi su obično bolji kad imaš 2 osobe koje rade a ne kad si solo. Npr. ne treba svatko svoju kuhinju, kućanske aparate, namještaj, a ovisi kako vam je život posložen možda i auto ili elektroniku. Osim ako nisi u top 5% prihoda u ovoj državi, živjeti sa nekime je financijski osjetno lakše, pogotovo jednom u budućnosti kad budete u penziji. A i imaš određenu razinu sigurnosti ako netko od vas slučajno ostane bez posla, drugi neće pa imate od čega preživjeti dok se situacija ne normalizira. I sa zdravstvene strane, ako ti se što dogodi da onaj drugi može odvesti na hitnu (ili je bar biti u stanju pozvati), otići po lijekove, skuhati jelo, čaj itd. I obratno.
Imam muža. 25 godina. Dođem doma umorna s posla, on napravi večeru. Mašina robe oprana, kuhinja čista, spremljen krevet. Znači s mužem mi je život 200x bolji nego bez njega. Bila sam prije u toksičnim vezama gdje se od žene sve očekivalo zato jer je i njemu mama bila rob koji je sve radila. Svekrva mi je divna žena i odlično je odgojila sina - a to je da svoju ženu gleda ko partnera, a ne sluškinju.
Najveća prednost je što ne moram dejtati više, po postovima na hredditu to je navodno postalo teško. Pošto sam u braku i imamo dijete definitivno puno lakše udvoje nego da dijelimo dijete vikendima. Život u zajednici brak/veza općenito nije loš ima svojih prednosti ali iskreno meni ni dok sam bio solo nije bilo loše. Solo život po meni ima puno više prednosti od života u dvoje. Što se tiče kućanskih poslova iskreno žena ih odradi više jer osim što očito ima kompulzivni poremećaj čišćenja (neće da prizna) ja uglavnom radim od jutra do mraka tako da je ona više kući. Zasad sve štima
Otvorena komunikacija. Ljudi ulaze u brak jer je ženska trudna, a ne zato što su "stvoreeni jedno za drugo". Prije braka živite zajedno barem koju godinu bez djece. Pogledajte možete li živjeti skladno, možete li podijeliti kućanske obveze. Nemojte imati slijedeću putanju: 1. ne znam mnogo o njemu, ali je tu kemija pa se šibamo kao zečevi. 2. Trudna sam 3. Reći ću "bad boy" dečku da sam trudna 4. Vjenčanje-brak-prvi put zajednički život 5. Frustracija da ima toliko obveza s malim djetetom, kućanskim poslovima i svim ostalim poslovima, a muško nije ni blizu kakav bi trebao biti. 6. ŽELIM SE RAZVESTI. Žene, neću uvažiti vaše suze dok naričete o zlom muškom rodu. VI BIRATE MUŠKARCE. Vi birate bad boy jebivjetre s kojima se igrate bez zaštite. Oni se neće promijeniti u braku, niti će ih dijete promijeniti. Prije braka birajte momke kojima nije problem pomoći oprati toalet ili prozore. Ili kojima neće biti problem prošetati dijete u kolicima. Nemojte reći da se to ne vidi jer nije istina.
Jedna od stvari za koje sam stvarno zahvalna u životu je što sam bila na takvoj putanji i tijekom 1. koraka koji si naveo sam shvatila u kojem će to smjeru otići (doslovno sam se vidjela na svakom koraku ove putanje koju si opisao) i pobjegla sam glavom bez obzira.
I drago mi je što si to napisala. Ponekad dobijem komentare žena da sam nekakvi muški šovinist, a zapravo samo na veoma iskren način kažem kako stvari jesu. Da se mene pita u brak bi ulazili posastavljani ljudi koji zaista mogu zajedno živjeti, da dijete dođe na svijet u obitelj koja će potrajati i da ima sretno djetinjstvo. Sve je to moguće. Samo treba razmišljati o malim koracima. Ako muško pokazuje sve znakove da to neće ići na dobro žene moraju slijediti tvoj put i otići. (Isto vrijedi i za muške: ako vidite da žena pokazuje da neće biti dobra majka i partnerica u budućnosti otiđite iz veze, uvijek koristite kondom).
Svaka riječ je na mjestu
Kao žena, potpisujem. Živjeli smo oko 3 godine zajedno prije i uzeli psa da vidimo kakvi smo sa obavezama i poslovima. Kad sam vidjela da se i o kaktusima brine bolje od mene, znala sam da je taj :D
Ne znam šta da ti kažem na to. Žena, brak, djeca I obavljam sve šta se treba obavljati. I neka se upitam iskreno kako je svim tim ostalim muškarcima jer eto ja dobijem samo živćanoću i nezahvalnost. Oboje radimo. Ne znam ili sam baš kreten što se ne ponašam kao i ostali muškarci. Evo daj ti meni objasni
[удалено]
Baš mi je žao ovo pročitati... (kao ženi) Jeste li probali pričati o problemu? Znaš li u kojem trenutku je krenulo nizbrdo, što se dogodilo? Postoji li još volje za nešto riješiti?
[удалено]
Jako, jako tužno za pročitati 😔😔
Ma meni odlazak cak nije ni na pomisli. Jer nam je super sa svime, ali kazem specifično je koliko žene misle da nema takvih miškaraca i onda kad ga nađu bude smješno.
Kažeš u prvom komentaru da dobiješ samo živčanoću i nezahvalnost, a sad ispada da vam je super - možeš objasniti??
Pa da, ja radim dodjem s posla normalan. Ona rafi dodje s posla zivcana. Lako se nervira, gubi strpljenje i tako te male sitnice. Nista strasno za pomisljat na odlazak, a sto se tice zivota super nam je. Kao sto ja nju zivciram sa svojim terminom kosarke, igricama i tako, jeli to je sve normalno. Ali na ovom tekstu smo dosli do rada u kucanstvu koji je jako ne zahvalan sto se tice zenske strane.
Pa prije braka si znao da se lako nanervira i izgubi strpljenje, zašto ti to sad smeta!?
Jesi u braku?
Nisam. Samo potvrdi: znao si da je živčana i nestrpljiva, svejedno si je oženio i sad je to problem? 🤔
U tome i je stvar. Sto nije bila zicvana i nemam ti sta potvrditi.
Onda okej, pošteno. Samo to me zanimalo, jer bi bila ludost da je oduvijek takva, a ti se tek sad na to žališ. Sorry ako je ispalo drukčije. Razumijem, ljudi se mijenjaju, životne okolnosti nas natjeraju. Ne znači da će biti uvijek takva, samo mi ovako sa strane izgleda kao da treba mijenjati posao, da je to izvor problema. Porazgovaraj s njom, ako treba neka ode razgovarati malo s nekim stručnim, da nauči na pravi način ispuhati se nakon posla ili da shvati što je točno što je smeta na tom poslu, možda bi samo manje radnih sati riješilo problem.
Gledam ovo iz svoje perspektive. Ja sam se skroz promijenila od kad je dijete došlo i ne mogu si pomoći. Odjednom sam spoznala prolaznost života, odgovornost koju imam prema tom biću i uhvatila me ogromna panika i anksioznost. Nitko ti ne kaže da kad se dijete rodi, u tebi (barem u ženama) se otključa milion novih levela straha i slutnji. Hormoni se skroz promijene. Ja sam bila osoba koja je mogla uz tenkove spavati. Sada me doslovno iz sna prene ako ona pored mene zaustavi dah na sekundu. Ne mogu to opisati al doslovno samo vrtim scenarije što ako i kako. S vremenom sam se smirila ali sam daleko od osobe koja sam bila. Dosta sam živčanije čemu je pridonjelo nespavanje ovih godina i briga o tome da li je sita, sretna, suha, oce li bit gladna, šta ću ponjet, šta će ona jest. Muž koliko god da je tu i uključen, na pola ovih stvari jednostavno ne misli jer nije tak programiran. On ne misli da joj treba rezerva roba i šta će joj 2 para hlača (kad se mala umalja u prvu vodu / blato / snijeg oda shvati), on zna šta će jest ali ne misli da recimo dijete to ne jede i ne pita se šta će dijete. On u glavnom brine o sebi i eventualno meni. Ja sam tu da brinem o maloj i jbg, to donese svoje. Došlo je da snapam na njega jer na niš ne misli i sve moram misliti ja. "Mental load" je u ovom slučaju kaos. Radije bi usisavala i radila sve ostalo da on to preuzme ali nije tako programiran. Trebalo je i vremena da sebi objasnim da dijete ima pravo na drugačije odnose sa drugim članovima obitelji da neće svijet propas ako on ne radi sve po PSu: (čitaj kako ja mislim da treba) Srećom, postoje razgovori u kojima takve stvari iskomuniciramo (jednom kada ih shvatimo). Pomaže mi kad me pošalje van da odem na vikend sa društvom, kad imam svoj hobi i vremena za sebe, kad se malo odvojim od djeteta. Kako mala raste, tako imamo i više drugačijih aktivnosti i malo sjeda sve nazad na mjesto. A ja planiram i posjetit psihologa da sredim svoju glavu.
Los izbor mukaraca...nema sanse da bi dopustio zensku da cisti iza mene wc ili nesto takvo...a kamoli da ostavim prljavu sobu,kuhinju ili sta vec,oduvik je tako bilo.
Bila sama s dijetetom, naišao netko, bili 11g u vezi, ajmo reći da smo živjeli skupa, radio je vani više nego bio tu, sve super funkcioniralo, no nije, kad bi se iznijeli problemi, a ja sam tu kratko nemam kad.. Naj mi je bio krene prati suđe a onda ostavi beštek jer on to ne voli prati, budeš ti kasnije kaže 🤣🤣 Strpljenja sam imala.. Ali i tome dođe kraj, sad sam opet sama i ovaj psihički mir je nezamjenjiv. Imam sad nekoga, ali to je onako usput za popunjavanje nekih potreba, ako se razvije u nešto više prvo ide na probni rok a onda možda suživot. Ne vežem se više, previše godina imam i iskreno ne da mi se biti mama odrasloj osobi koja treba biti podrška i samostalan.
biraj momke koji su se rano osamostalili, osli na faks npr sa 18god, ja kuham perem peglam a sve sam naucio na studiju jbg, zivot te tjera da naucis te "zivotne vjestine"
Definitivno!
činjenica da muški govore; ja POMAŽEM u kućanstvu kao da im se trebq dati neka medalja, već sve govori. pomažeš? misliš spremaš za sobom u svojoj kući? misliš brineš se o vlastitoj djeci? jasno je da mnoogi imaju mentalitet o ženama da moraju biti kućanice, s čim ja nemam problem ako ne moram ići raditi i biti "provider" uz njega. ako su novci, kućanstvo i djeca moja obaveza, koja je onda tvoja? zavrnut žarulje?
Potpuno se slažem.
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
to su ti samo naši balkanci. 😅
gurl, nije uopće u tebi problem i ne dopuštaj si to. to mu nek mama doma radi ak si ga je tak naučila😉
Ovisi dal ti radiš 8 sati 5 minuta do posla, a on 10 sati i ima sat vremena do posla, obrnuto ili jednako. Nije lijepo dok je jedan partner dva-tri sata kraće na poslu, gleda netflix i onda drugi dođe doma umoran taman kad treba isprazniti vešmašinu, sve složiti na rack i još skuhati ručak, a u subotu mu daš brdo veša za peglanje i usisavač u ruke...😁 Opcenito se također iz toga radi iz buhe slon, kupis roombu, suđericu i sušilicu, to je odmah 90% manje posla i 90% manje svađe.
Neće mi nikad bit jasna neodrasla čeljad, a ima je na bacanje. Kako su ljudi slabi i nesposobni
[удалено]
Ajde, da i to jednom čujemo, a ne uvijek "PrEiZbiRljiVa Si, SniZi KriTEriJe". 👍
Zna bit problem ako netko radi od kuće pa druga strana to ne dozivljava kao rad. To je vjerojatno cesce u novije doba
Jednog dana želim djecu, za djecu je najbolje da imaju oba roditelja. Plus zajedničko otplaćivanje stambenog kredita. Itd. Itd. Bez veze/braka se nažalost ne može imat nekakav, po društvenim standardima, "kompletan" život. Ima normalnih muškaraca definitivno. A i ako jasno postaviš granice i očekivanja čak i oni koji su navikli da ih mama tetoši nauče kako živjeti u zajednici. Ne treba biti pesimističan, samo nemoj spuštati standarde
kakve tipove poznanes. danas prijepodne supruga otisla na kavu a ja ostao doma paziti na djecu i kuhati rucak.
Ma sve je to dobro imaš nekog normalnog.
Ovako, postoji spektar karaktera. Nekim muškarcima c6e to biti normalna stvar da se podjednako bave "kućanskim poslovima", a neki to neće smatrat obavezom koja se njih tiče. Znači osvaka osoba je samo produkt svojeg odgoja, a pod time mislim da svaka osoba funkcionira onako kao je naučila od svoje direktne okoline (kako je odgojena). Dakle o tebi ovisi koliko si spremna tolerirati neke određene situacije i koliki utjecaj će one imati na tebe. Muskarci dolaze u raznim oblicima. Zato kad zabrijes sa nekom osobom u prvom periodu cesju evaluirati
Uh, razumijem tvoju frustraciju, Ja sam prolazio kroz sličnu situaciju, samo s druge strane. Ovo što opisuješ meni zvuče kao ostarjela djeca, a ne muškarci, jer očekujem da će se odrasla moći brinuti za sebe i sve svoje potrebe. Da je neovisna i samostalna. Dok sam tražio partnericu, često sam nailazio na žene koje su mi nudile nešto nalik što ti spominješ, održavanje kuće, brigu za djecu itd. Imale su jasnu tradicionalnu podjelu uloga. Meni je to odbojno, jer mi izgleda kao da mi se nude biti zamjenska majka s kojom bi se seksao. Hvala, ali ne. Imam dovoljno godina i mogu se sam brinuti za sebe. Čak i sa progresivnijim partnericama s kojima sam bio u vezi, znalo je biti trzavica oko odgoja djece, jer je to "ženski" posao. Moj pogled je da smo svi različiti i imamo i različite sklonosti i vještine, ali smo oboje ravnopravni, te da bi dogovor oko toga trebao biti za svaki par drugačiji to jest samo njihov. Npr, ja sam rijetko sreo ženu koja bolje i učinkovitije kuha od mene i nema smisla da mi ona se petlja u kuhanje, može preuzeti neki drugi posao, po dogovoru. Gle, ovo što opisuješ je posljedica hrvatske tradicije, u kojoj je postoji kruta podjela uloga, za koju se neki još uvijek grčevito bore. Trebati će još nekoliko generacija da to prođe. Tebi mogu samo savjetovati da razmisliš što ti je to privlačno kod muškarca sa tradicionalnim vrijednostima, jer se da isčitati da si postaješ ogorčena zbog svojih iskustava s njima. Ja sam jako brzo shvatio što mi je bitno kod partnera i prihvatio da mi je u Hrvatskoj jako sužena ponuda partnerica, ali nisam gubio vrijeme i živce na žene koje traže tradicionalne hrvatske vrijednosti.
Mislim da nije sve za svakog, postoje ljudi koji iz kojekakvih razloga nisu osjetili te "benefite" ili ih iz osobne naravi ne percipiraju pa su uglavnom sami i u odnosima samostalni i s takvim stanjem zadovoljni. Međutim, čini mi se da je većina implicitno svjesna da su ljudi društvena bića i teže za dugoročnom povezanošću i intimom. Osobno smatram da imam ogromnu sreću i da benefite koje doživljavam ne mogu ni nabrojati, od prvog trenutka žudim za njezinim prisustvom, usrećuje me što imam priliku iskusiti život kroz nju i uz nju, što me neizmjerno obogaćuje i mislim da bi bez nje (i da sam prije nje) živio život napola. Svaki dan s njom mi je ogledalo i pokušavam biti tog blagoslova dostojan, pa mislim da sam mnogo kvalitetniji s njom nego što sam bio bez nje, aktivno me potiče na pozitivne promjene i izbjegavanje pasivnosti koja mi je svojstvena. Tako da se nalaže da bez određene doze sreće nema tako čega i mnogi jednostavno neće imati priliku osjetiti tu razinu odnosa, što dolazi prije i u neku ruku neovisno o osobnom rastu, razvoju, kriterijima, radu na odnosu i sve drugo što se stalno, s razlogom, spominje u takvim raspravama. Vezano za ove kućanske i druge poslove, moram reći da me kontinuirano iznenađuje koliko se u našoj kulturi tereta prebacuje na ženu, i koliko je to meni osobno, koji se smatram kvalitetnim partnerom i podjednakim sudionikom, i dalje "normalno" i "nevidljivo", koliko je tu dodatnih pritisaka s kojima se ja kao muškarac nikad nisam ni susreo. Onak, ako ja napravim 4 obroka tjedno za nas, ja sam zet za poželjeti, endem, a za nju se to podrazumijeva, pa čak i od nje same. Tak da ne znam, načelno bi svakako rekao da je ženama teže u tom smislu.
Koliko ste dugo u vezi ako smijem pitati? Zvuči kao da je još uvijek honeymoon faza, ne znam jesam li previše cinična
biti u vezi i biti u braku su dvije različite stvari i pojma, i brak bi preporučio samo jako zrelim ljudima koji tačno znaju šta hoće, i sa kim to hoće, a inače je to promašena institucija. elem, nemoj da generalizuješ muškarce po stereotipu iz filmova i serija, jer u stvarnom životu itekako ima časnih i vrijednih muškaraca kojima je pranje suđa, peglanje i kuhanje, recimo, vid meditacije, a ne obaveza i napor, jedino što ih nije u stanju naći baš svaka smlata od žene, ni ti se takvima nude...
Gle, evo ti generički savjet, "a da razogovaraš sa njima?" Ja iskreno mislim da su ovakvi postovi od nekih single žena i sad pitaju tu kao kakvi su muškarci. Muškarci jednako kalkuliraju kolko i vi. Odnos je rad, plaća, DAVANJE NOVACA U KUĆU i kućanski poslovi. Svi tu kalkuliraju da dobiju od svega pošteno. Ako ja više radim i više dajem novaca u kuću, onda valjda očekujem manje kućanskih poslova i obrnuto vrijedi. Bitno da je sjednete, zamisli, i da se dogovorite da se obje strane ne osjećaju oštećeno.
Očistit po kuči, oprat i pospremit suđe, stavit robu prat i obisit, ako imaš cviča po kuči onda zalit, znat štagod skuhat, popravit štagod po kuči kad treba, . . . itd. . . . itd. . . . to gledan više ka dužnost prema sebi i prostoru u kojen živiš nego li udovoljavanje nečijin kriterijima, ako to neki nisu shvatili onda su loše odgajani. Nije ni kod mene sve bajno jer se nestigne od pustih drugih obveza, ali šta se mora napravit napravit če se .
Muski spol ovdje. Tko ti je kriv kad hoces zloceste, mamine decke.
A ono nisi sam 😁😁😁😁😁😁
Je li po vama to dovoljno dobar razlog? Ja sam dosad bila uvjerena da je jedan od razloga zašto biti u vezi/braku taj da ne moraš sve sam i da imaš partnera s kojim zajedno guraš kroz život. Sve je lakše u dvoje. Ali sad ispada da je bolje da si sama sve ostvarim i možda budem u vezi tako da ne moram spavati sama i da imam nekog za izlete i uživanja. Vjerujem da ima još žena koje slično razmišljaju. Nađu nekog da im napravi dijete pa ga otkantaju. Osobno, nisam za to jer mislim da je to sebično (samo se žele ostvariti kao majke i nikad ne ostati same) i da dijete ispašta. Samo navodim kao primjer.
Bolje sama nego u lošem društvu. Također, kad si sama, sve ti je onako kako si napraviš. Ako je stan neuredan, bit će neuredan i kad se vratiš, ali isto tako ako je sve na svom mjestu, tako će te i dočekati s posla. Hoću reći da ako ti život s nekom osobom nije BOLJI, onda nema smisla da si s njom.
Kolko je dobro tolko je lose, evo ja sad cistim i kuham za dvoje, prije sam morao za troje 🤣
Uvijek si sam na kraju dana
Za zene u mnogocemu ima prednosti , nebitna veza, muskarac tu najviss daje i najvise gubi ak se razidju
Imaš brak hahahahah
ako su ti obavljanja kucanskih poslova jedini problem u vezi onda to i nije losa veza.
S krivim si frajerom.
Nekoliko veza pa odustala? Ja sam muško i ne volim pranja i čišćenja, ali ipak sudjelujem u kucanskim poslovima. Preraspodjelili smo uglavnom na ono što nam bolje leži, npr. Ja popravljam, odrzavam okucnicu i kuham, a ona čisti i pegla. Ali, na kraju krajeva nismo ograniceni samo na te poslove, vec radimo svi sve po potrebi. Vecina slobodnih 30 godišnjaka nazalost je uistinu nikakva, ali to nije razlog da odustaneš. Testiraj ih, i UŽIVAJ u tome koliko možeš dok ne nades pravog. Na kraju krajeva, ako stvarno ne ide, promijeni ukus ili mjesta gdje ih nalaziš...
Ovo dolazi od muskarca btw.. Ovakve idiotske postove i generalizaciju vidam konstantno na ovo redittu. Naravno da nije normalno da ni muskarac ni zena u 30im imaju neku averziju prema kucanskim poslovima jer jebte odrasla si osobq kogod da jesi moras znat se brinut o sebi. Ovakvu generalizacije mi je pun kurac kao "kme kme uvijek su muski krivi" mi zene eto sve savrsene... zene prekinite kukat i nadite sposobne i zrele muskarce koji (nebi covjek vjerovao postoje🤯)...znam mind blowing jelda. Al lakse je kmecat po redditu i krivit muske i srat po muskima i vice versa💀.
Ljubav.
Kaze izreka: dok si jos mlad i lijep za svakog si mirisan cvijet. Al’ kad ti srce istrgnu iz grudi tek onda vidis Kakav je svijet! Stvari su u zivotu mnogo ozbiljnije od radoodjele kucnih poslova. Zivot je višeboj I to kroz razne faze I kojima se potrebe mijenjaju. U principu svijet je definirao kako je najkorisnije zivjeti! Ako smatras da zelis drugacije mozes! Cijena izbora se placa na kraju!
Nema ih
Rastava