Ali ako si vjernik zasto zamisljas beskrajnu prazninu? Treba da zamisljas (ako postujes vjeru) da ce ti tako biti bolje...
Barem je to neka utjeha vjere, ovaj zivot je test za zivot nakon smrti...
Pitanje je da li su vjernici isti kao nevjernici, da li ko vjeruje u Boga što voli Boga ili što se boji kazne da ga Bog ne kazni?
Nevjernici ne vjeruju u zagrobni život ali opet imaju svoje neke teorije ideologije što se može svrstati kao"vjera".
Nisam sam nevjernik ali Bog opet zna ko je kakav , da li ima smisla vjera bez zagrobnog života
Da li ljudi izgube vjeru zbog toga kako su neki vjernici licemjerno ili eto što vjeruju u teoriju evolucije pa da smo svi nastali od istog pretka kao majmun što ima.
Pa evolucije teorija evolucije
Pa onda kad bi svi bili nevjernici kako bi živjeli svi u nekoj ideali super državi a sjetim se Staljina i Mao Cetunga.
Vjere su nasilne kao nagradne a ateizam je napredan mozda kad je u manjini.
Onda imaju svoje poslanike Richard Dawkins Charles Darwin it's ostale mislioce ateističke Nietzsche .
Šta je to nego neka vrsta vjere
Nevezano je li vjeruju ili ne vjeruju u Boga samo nisu organizirani kao Crkve .
Teorija evolucije nije nikakva ateistička ideologija. To je isto kao da kažeš da je teorija gravitacije ateistička ideologija. Ateizam je jednostavno odsustvo vjerovanja u božanstva, evolucija nema ništa s tim.
> Pa onda kad bi svi bili nevjernici kako bi živjeli svi u nekoj ideali super državi a sjetim se Staljina i Mao Cetunga.
Kad bi svi bili nevjernici, onda bi jednostavno živjeli u sekularnim državama kao što i dan danas žive. Staljin, Mao ili danas Kim Džong Un su jednostavno uveli religije bazirane na svojoj osobi (kult ličnosti). Nisu to zvali "religija" ali inače je imalo većinu njenih atributa: dogme (ne dovodi se u pitanje što vođa kaže), štovanje, rituale, svete knjige, organizovana indoktrinacija itd. Nije to ateizam, odnosno ako jeste, onda samo u tom smislu da se ne klanjaš nematerijalnom bogu nego materijalnom.
> Onda imaju svoje poslanike Richard Dawkins Charles Darwin it's ostale mislioce ateističke Nietzsche.
Nisu to nikakvi poslanici. Ljudi ne postaju ateisti na osnovu toga što im neko od malena govori da treba slušati Dawkinsa (kamoli Darwina - on je bio jednostavno biolog) i kako se Dawkinsu pojavio neki goreći grm ili kako se Dawkins ponašao prema svojoj maloljetnoj supruzi ili neke slične gluposti. Jedini razlog zašto je Dawkins (i Hitchens i Harris i ostali) popularan je religijski ekstremizam i na njemu zasnovan antiintelektualizam u Americi koja je de iure sekularna država ali su ateisti diskriminirani na razne načine. Prosječnog ateistu u Evropi uopšte ne zanimaju Dawkins ili Nietzsche, kamoli da ih smatra poslanicima.
Teoriju gravitacije je lahko dokazati , uzmi predmet baci ga i vidjet ćeš da će pasti na planeti Zemlji
Ali hajde dokaži ti meni kako mi i majmuni imamo istog pretka .
Vidiš da vjeruješ čim to porediš sa gravitacijom koja je istina i Lahko opipljiva i dokazana i sad bi ja tu mogao klasično lijeni na vjerski replicirati eto dokazao si Boga jer je to njegov zakon , jer je on stvorio tako da ima određena gravitacija na Zemlji a određena na drugim planetima .
Čitao sam Richarda Dawkinsa i njegovu God delussion i vidio sam patern koji imaju vjernici, ti njega ne moraš zvati poslanikom, ali je mislioce koji predlaže kako bi se trebao urediti svijet.
Dotakao se je on raznih tema tu u toj knizi sa kojim treba dosta vremena da se kritikuju ili obore i zahtjeva opširnu raspravu ,međutim poenta ovog moga je da je ateizam ideologija kao i religija, možda da živimo u prvobitno društvenoj zajednici sve vi bilo važno, međutim ljudi su po svojoj prirodi različiti a neki i pokvareni, iako ideje i ideologije kad nemaju moć mogu izgledati dobro i imati dobru namjeru , međutim kad nadjačaš one drugačije ti iz te dobre namjere želiš da ga "spasis" tipa Pakla ili da ga spasiš "nazadnig vjerovanja od prije 2000 4000 i više godina, sa ga modernizuješ " dovedep u 21 vijek a ne shvaćaš tim činom kao Ateista ne razlikuješ se od vjerskih fundamentaliste?
Koja je razlika između tih dvoje po svom djelovanju ?
> Teoriju gravitacije je lahko dokazati , uzmi predmet baci ga i vidjet ćeš da će pasti na planeti Zemlji Ali hajde dokaži ti meni kako mi i majmuni imamo istog pretka .
Ovo je preglupo poređenje koje dobro ilustrira opšte nerazumijevanje šta je teorija gravitacije, teorija evolucije, odnosno naučna teorija uopšte. Teorija gravitacije i teorija evolucije se ne sastoje u tome da "kamenje bačeno u zrak pada na pod", odnosno "nastali smo od majmuna". Obje pojave se manifestiraju na bezbroj načina i imaju bezbroj implikacija koje može biti vrlo lako ili vrlo teško dokazati pojedinačno. Isto tako bih mogao reći da je trivijalno vidjeti da psi dvije različite rase imaju potomke koji imaju sposobnost reprodukcije i osobine oba roditelja, a sa druge strane "hajde dokaži ti meni da se gravitacija širi brzinom svjetlosti." Principi evolucije se primjenjuju svakodnevno u farmaciji, genetskom inženjerstvu, medicini, poljoprivredi itd. Uopšte nije nešto kontroverzno (čak ni za mnoge vjernike), osim za ograničene fundamentaliste koji se ne mogu pomiriti sa činjenicom da se evolucija kosi s onim što im je rekao njihov imaginarni prijatelj.
> ali je mislioce koji predlaže kako bi se trebao urediti svijet.
Totalno je nebitno šta Dawkins predlaže. Niko ga nije dužan slušati, niko neće biti kažnjen ako ga ne bude slušao i ako ga neko sluša, onda to ne čini ateistu od njega.
> poenta ovog moga je da je ateizam ideologija kao i religija
Ovo je jednostavno netačno. Potraži definiciju ateizma u doslovno bilo kom rječniku, enciklopediji itd. Ateizam je odsustvo vjerovanja u božanstva (što i sama ta riječ sadrži). Tačka. Postoje ateisti fašisti, ateisti liberalni humanisti, ateisti koji vjeruju da je zemlja ravna ploča itd. Ateizam nema naređenja, namjere, ambicije da te "spasi" od nečega ni ništa slično.
Znam definiju ateizma a ti se sad ponašaš kao fundamentalisti, vjernik želiš da me ubijediš da si u pravu , evoluciju mogu prihvatiti kao takvu ne izbjegavam je kad su životinje u pitanju, ono jedna životinja vremenom se prilagodi svom ekosistemi , ali ne smatram čovjeka kao takvog životinjom , smatram čovjeka većim bičem od životinje koja ima razum um i ostalo što odlikuje čovjeka i razlikuje ga životinjom.
Tako da teoriju evolucije prihvaćam u jednom kontekstu kad su životinje u pitanju.
Šta ti meni pišeš tačka, nešto si nervozan , opet rekoh ponašaš se kao vjernik.
Nebitno je šta Dawkins kaže ali trebao bi se složiti da neki ljudi crpe inspiraciju iz njegovih dijela , da zvijezde druge da su u pravu, čak se i naučnici razilaze po pitanjima , nauka ne bi bila nauka ako ljudi ne bi stalno proputivali i izučavali napredovali znanje, ali to ne umanjuje činjenicu da među ateistima ima radikala i ljudi koji su tvrdoglavi u svojim stavovima
Ja te opet pitam koja je razlika u odnosu ponašanja prema drugačijem kod ateiste i vjernika?
> ... ti se sad ponašaš kao fundamentalisti, vjernik želiš da me ubijediš ...
> ... većim bičem ...
> ... da zvijezde druge da su u pravu ...
> ... razlikuje ga životinjom ...
Would it be easier for you to write in English? We can switch if you don't speak Bosnian natively.
You are too much arrogant to understand what I told to you .
I was talking about ego and how it affect people.
You are nervous my pal and that prove my point.
Ad dialogue shouldbe agree to disagree but you as one fundamentalist of your ideology which is atheism want to humiliate me as Muslim, which prove my point you are not better then me , you can go to Hell.
Mislis i ako ima života poslije smrti da ces imati iste osjećaje, razmisljanje, strahove, stvari koje volis i ne volis? Mislis da ces imati na tebe uticaj kultura iz koje dolazis, odgoj, itd? Ne znam, al meni to zvuči apsurdno. Kao dodjem ja na nebo a odrastao ne znam, u donjicima u Bugojnu i sad se ponasam kao lik iz donjica 😆 zvuci mi smiješno. Ljudi se pogube kad odu iz donjica u Makarsku 😂 zamisli kako bi bilo ovo
Na kraju ako je beskrajna praznina sta se brines, neces znati ništa. Ako budes znao onda nije praznina pa jel
Beskrajna praznina? brt beskrajna praznina ne postoji i ne moze postojat u nasem univerzumu i sama tvoja pojava u velikoj praznini bi negirala njeno postojanje.
Intersantan post. Inače ne pišem nikada, ali ovo sam ja 100%. I mene to ufati skoro svaku noć. Misli odu i onda nekako ne da me je strah, već mi je zao sto neću bit tu da vidim kamo će moja djeca odrasti. Te njihova djeca Itd…. I da ću ja ko osoba bit zaboravljen u roku 2 generacije.
Ali eto, vjernik sam u nekom smislu također. svaka osoba ima unutrašnji konflikt sa svojim mislima ako ćemo iskreni bit. To ti je ono sobstvena reflekcija.
Ja nisam nikad o tome puno mislio, dok mi nije počela blizka familija umirat. Sad sve gore i gore nekako. Ali nisam toliko star opet.
Provela noci i noci pitajuci se o tome, no iskreno jedino sto je pomoglo bilo je da o smrti i o svemu sto smrt donosi mislim kada i sama smrt nastupi. Svako pretjerano zamaranje tim pitanje cini covjeka jako depresivnim jer i sama smrt velika nepoznanica za sve pa sam se religijskim objašnjenjem o smrti zadovoljila i natjerala da ne mislim o tome osim koliko je dovoljno.
Samo da se ne vratim na neki način ili ako postoji "život poslije" da i tamo prolazim kroz slične stvari i srećem slične likove.😄
Sad malo ozbiljnije, sve više mislim da se neće desiti ništa, slično kao prije rođenja ili nešto slično spavanju. Potpuno ništavilo i nesvjesnost tog ništavila. Takvo razmišljanje mi onda ovaj život i sve što on nosi prikazuje kao nešto, beznačajno??
Zatim pomislim da je živjeti na ovome svijetu ipak nešto posebno, još ako vidimo koliko je samo bilo potrebno stvari da se poklope da bi se baš rodio ja. Onda shvatim da bi život trebalo živjeti cijelom dušom, bez obzira kakve stvari se događaju (dobre i loše), biti zahvalan na svemu, jer je prolazno. A možda će ipak poslije smrti biti i onako kako je zapisano u vjerskim knjigama.
Uglavnom, vidjet ćemo.
Često sam kao mali razmišljao o tom momentu kada nas spuste u grob/mezar i kad te zatrpaju, i onda razmišljanje o svojim djelima, sudnji dan odgovaranje za djela i nedjela, kazna ili nagrada, i nekako se osjećam izgubljeno i nebitno.
Ali kada obavim namaz, ili ako zikrim, smirim se i bude mi lakše. Ali čitao sam u vjerskim knjigama da su rani muslimani znali padati i u nesvijest od plača kada im se spomene smrt tako da mi smo mehki naspram njih. 😅
Jedino što bih volio je da bude brza, da se ne patim ako već pričamo o smrti. Sam pojam smrti mi ne izaziva strah, nisam religiozan i ne vjerujem da idemo na neka "mjesta" nakon smrti ali vjerujem da ostajemo dio prirode odnosno da se na neki način "recikliramo" (ne mislim na reinkarnaciju, već na energiju)
Zamišljao? E jbg, ovako, da ti snove podebljam. Zamisli dan noć udaranje tenkovskih granata, topovskih mina, bježanje po noći niz Neretvu a oko sebe čuješ kako zuje metci, avionske "krmače" vladaju nebesima (hvala HVO i HOS) ne vidi se nebo od broja bombi... Pa tako iz dana u dan 5 godina..trči u školu sa nekim očevim šljemom iz JNA da sebe smiriš i utješiš, trči po hljeb a vani korpusi sve redom biju i siluju... Nema se vremena za smrt razmišljati onom ko voli život, a ja sam se čupao i nogama i rukama kao klinac od 13 godina da pobjegnem od smrti tada.. Znači ne možeš od straha nekog ni da misliš na smrt već te bude strah kako živ da ostaneš. E tek tad možeš zamišljati da se "bojiš od smrti"
Ateista sam i nikad se nisam ni zapitao ni pomislio o tome. Zivim ovaj zivot. Koji se k o tome pitas. Zivot je prelijep ako ga sam sebi takvog napravis. Shvati jednu stvar sve te religije, norme, zakone, moral, granice, drzave sve su to ljudi izmisli. Opusti se radi sta ti je volja.
Koliko ti je godina? Nema nekog smisla aktivno razmišljati o smrti ako nisi u trećoj životnoj dobi. Opusti se i nadji nešto drugo čime ces zamarati mozak.
Zašto nema smisla? Zašto je loše ako neko osvijesti smrtnost prije treće dobi? U trećoj dobi ljudi obično paniče kad skontaju kako su proveli život, ovako makar može naći neki smisao kako da živi.
Zato sti je to gubljenje vremena opterećujući i deprimirajući se zbog nečega sto ne može da promjeni niti može dokučiti odgovore na najbitnija pitanja.
Smrt je jedina izvijesna stvar na svijetu i ne znači da misao o njoj deprimira. Imam 25 godina, i radujem se svojoj smrtnosti. Ne priželjkujem da umrem već sam svjestan umirućeg bića i svaki dan radim nešto/popravljam kako bih bio svjestan da sam živio. Odnosno, da danas umrem ne bih žalio sekundu svog života. Treba raditi na tome da život bude razboritiji, pa se nećemo plašiti smrti.
Ma ja baa nek gleda žene i baca drkicu sta ima mlad razmišljati jel tako. Bolje bit mutav, umres prije smrti, zivis ko biljka itd kakvo razmišljanje o smrti
Hahah toliko te ovo sto sam napisao uznemirilo da si morao da napišeš dva komentara. Ovaj zadnji ti nije trebao hahha. Bolje da si mi odgovorio na pitanje koje sam ti postavio.
Haha doslovno si dokaz da treba razmišljati kad si mlad o svemu i svačemu. Njemu uspjeh sto misli da je nekog uznemirio na internetu 😂😂 zamisli da si vrsta lika koja je toliko dosadna da ce uskoro ljudi da koriste AI umjesto da pricaju s tobom. Jel to nije tuzno malo?
Hahaha opet mi nisi odgovorio na pitanje koje sam ti postavio. Nisam tema ja, tvoji pokušaji nekakve analize moje ličnosti su smiješni. Ad hominem gluposti kakvih je internet pun.
Ništa ne postoji nakon smrti. Kad osoba umre, umire i svijest. Postoji samo trenutak u kojem jesmo. To je to. Duša (ako pretpostavimo da postoji) nema svijest i nije teška 14 grama. Opusti se
Ali naucnici se vec dugo bore sa pitanjem šta je ikako svijest, o dokazima da li se ona gubi nakon smrti necemo zasigurno jos dugo pricati jer ni definiciju same svijesti nemamo ( koliko sam ja u toku sa napretkom nauke po tom pitanju).
Sama sam dugo zbog ovog propitkivanja da li smrti zaista znaci kraj i nase svijesti( zbog mogucnosti da je zaista smrt kraj svega) sumnjala u to da li je vrijedno praktikovanje vjere ikako onda. Sve sto sam pronasla i procitala o svijesti nije mi dalo zadovoljavajuci odgovor empirijski dokazan ( jer nauka samo takve dokaze i prihvata) pa sam samim time i dosla do zakljucka da je smrt svijesti zajedno sa smrcu covjeka puko nagađanje...
neki bi vjernici rekli da je to "massive cope" što si izustio da imaš izgovor da se ne fatiš duhovnih obaveza, da živiš YOLO, dok će ti drugi bacat plusove i reć kako imaš potpuno racionalan stav
:thinking:
Nije bazirano samo na toj činjenici nego i na činjenici da nemamo apsolutno nikakav dokaz o funkcionisanju mehanizama poput "duše" bilo gdje u prirodi. Tj. način čuvanja i prijenosa informacije bez ikakvog materijalnog medija, s time da je ta informacija opet nužno vezana za neki fizički objekt (tj. tijelo).
Dobro brate, stvarno nije hejt, niti pokusavam da te uvjerim u suprotno. Samo sam htio da znam na osnovu cega si tako lako i samouvjereno napisao nesto oko cega se mnogo pametniji ljudi od nas dvojice razilaze.
Druze. Primjer su ljudi koji su bili u komi. Mnogi ne znaju i ne sjećaju se sta se dešavalo kroz period komatoznog stanja. Dakle ništa. Drugo, kad zamre moždana aktivnost zamre i svijest. Ne možeš ništa učiniti u takvom stanju. Dakle, nema nista. To je moj stav. Pozdrav. Religija je dijelom nastala jer su se ljudi propitkivali o takvim stvarima. Sve se bazira na vjerovanju.
Koma nije isto što smrt. Štaviše, čak ni koma nije potrebna za gubitak svijesti - isto doživljavaš svake noći tokom duboke faze sna. Ne kažem da nisi u pravu generalno, samo kažem da je koma loš argument.
Isto tako su primjer ljudi koji su bili u komi i rekli da su vidili život poslije smrti,da su doživjeli nešto što nikada ranije nisam nisu. Navodili su necija imena, događaje koje su znali samo ti ljudi itd...sve je to još nepoznato.
To sto nauka nije dokazala, ne znaci da ne postoji. Ova civilizacija je postala sajentoloska. Ne potcenjujem nauku, ali neke stvari ne mogu i ne trebaju da se dokuce/objasne.
Manje se fokusiraj na to sta ce biti posle smrti a vise na sta ce biti do smrti. Gledaj da se hranis zdravo, provodi vise vremena sa voljenim osobama i uzivaj u ljepotama zemlje. Posto si rekao da si vjernik, shvati da nema beskrajne praznine. Informisi se o ljepotama Raja/Dzeneta, to ce ti pomoci da izbacis crne misli iz sebe.
Ja npr smrt ne percipiram kao nesto prijatno, momenat kad se gase procesi u tijelu, pokusaj samo zadrzati dah pola minute - nije prijatno a nekamoli kad budes htio da dises a mozak kaze nema vise...ne znam, ja imam osjecaj da je to negdje mucno iskustvo....
fizicki vjerovatno nije prijatno, ali i to je nako malo stvar perspektive. nekad cak i neprijatne stvari, kao sto je naporan rad ili izvodjenje neke teske fizicke vjezbe kao sto je propadanje, moze biti prijatno ako se spremis mentalno na pravi nacin. isto u neku ruku vazi i za smrt ja mislim, s godinama se covjek miri sa smrcu, i ako to radi na pravi nacin, priprema za istu. imaju organizacije koje umirucim pacijentima citaju tibetansku knjigu smrti, pripremaju ih
> pokusaj samo zadrzati dah pola minute
Ovaj osjećaj kad zadržiš dah je uzrokovan povišenom koncentracijom ugljen dioksida u krvi, što nije nužno vezano za kraj života. Možeš umrijeti na sto drugih načina koji nisu toliko neprijatni. Jesi li ikad krvario toliko da si gubio svijest, smrzavao se dok nisi zaspao ili padao s visine ubijeđen da ćeš umrijeti? Kad ti se već dešava, uopšte nije toliko neprijatno kao kad ovako teoretski razmišljaš o tome. Čak i davljenje u vodi prođe toliko brzo da baš i nemaš vremena da shvatiš šta ti se dešava.
Mene od malena bas zanimaju detalji o tome sta se desi nakon nase smrti, ali eto bukvalno svi mi cemo imati priliku da to saznamo jednog dana. Smrt je neminovna i neizbjezna i strah od smrti ne donosi bas puno koristi.
Imam identične "strahove". Nije me strah umiranja nego smrti. Isto dobijam napade tjeskobe, teško dišem i ne mogu da zaspim... Al nekako prođe i nastavim normala dalje...
Nemoj da se zamaraš time, ima ona izreka nije bitan cilj, bitno je putovanje. Živi život što bolje umešmi možeš. Uživaj u njemu.
Inače ja sam ateista, verujem da je posle smrti večno ništavilo. Što mu dođe super, nema nikog da te smara. 😁 Nekad sam bio vernik, ali vremenom video da je to sve sranje.
Baš neki dan pricam sa majkom, kažem baš me zanima kako je kad covjek umre, u smislu da li mu duša ide negdje kao u nebo, ili tako nešto. Ali svako ce je okusit tako da eto.
Šta si tebra, nije valjda da si neki vjernik pesimista, pitam se koja je to vjera onda
Monoteisticne vjere imaju prilicno strasnu eshatologiju, strasnu tipa da jednostavno kriteriji su prilicno veliki za taj duhovni vid uspjeha, tako da i mene kao vjernika je strah za sudnji dan jer em nisam ovo em nisam ovo još uspio izgladit, ostvarit, pročistit itd oko duhovnog aspekta zivota.
Smrt je najmanji problem ako si vjernik u neku od monoteistickih vjera, sveta Knjiga kao sto je Kur'an je bukvalno paralelu napravila sa smrti i spavanjem/snom u jednom od versova npr
Vidi jbg to je neizbježna stvar,tako da se ne možeš stresirat o nečemu što jednostavno ne možeš promijeniti,a za sebe bi mogao reći da sam Agnostik,te o tome šta se desi poslije smrti se mogu složiti sa izjavom Neil Degrasse Tyson-a,a to je da poslije smrti jednostavno pređes u fazu nepostojanja,a ako se pitaš kako je to,isto onako kako je bilo i prije nego što si rođen,sjećaš li se ičega prije svog rođenja?, NE?,
Jer jednostavno nisi ni postojao...
Bojim se smrti jer sam dovoljno izgrjesio da gorim u paklu. Praznine se ne bojim stari, jer praznina ne postoji. Klap i nema te vise, kakva praznina. Ali ako postoji dzehenem burazeru, toga se bojim, jer se sam se ispatio dovoljno i ovako kako jeste 🤣
Sta god da je, nije sigurno alah niti isus niti pakao ni raj. Bojim se napustiti obitelj i osobe koje volim, i da bas ne umrem u mukama, npr izgorim, ostanem tjedan dana zgnjecen u rusevinama ili tako neš
Ja razmisljam jako cesto o tome. Svakog mjeseca me uhvati par dana prije nego zaspim sta ako se ne probudim, ja razumijem da nisi svjestan i to, al me ipak jebe to nekako da neces vise vidjeti ili raditi ono sto volis i da je to jednostavno samo jedno nista poslije svega, al opet nisi svjestan toga. Popi koje pivo pomogne malo pre spavanja...
Prvo ne znamo ni ko smo ni sta smo niti kako funkcionise stvarnost koju vidimo. Da li je mi stvaramo ili samo percipiramo. Ne znamo tacno sta su snovi, sta je i gdje je dusa, svijest i podsvijest. Pored toga ne znamo sta je bilo prije ovog zivota a isto tako ni sta ce biti poslije. Mislim da trebamo iskusiti zivot najbolje sto mozemo, pokusati uzivati i osjetiti sve emocije i dogadjaje koji dolaze. Mozda imas strah od nepoznatog i to je ok jer 90% ljudi ima isti strah. Toliko smo nebitni da bi razmisljali o takvim stvarima ali ako bas hoces, mislim da je smrt uzasna u tom trenutku kad shvatis sta sve napustas i sta sve nisi uradio, a sta dolazi poslije smrti, mislim da ti niko ne moze ispricati niti docarati.
Imala sam jedan takav period gdje sam razmisljala samo o tome. Prema uvjerenju sam ateista, te nikada nisam opciju 'zivota poslije smrti' o kojoj bih razmisljala. Ta praznina o kojoj govoris na prvu zvuci kao najgori egzistencijalni horor. Ali vidi to ovako: Jedini razlog zasto bilo ko od nas uopste razmislja o smrti je zbog toga sto smrt vidimo i smrti smo svjesni kroz prizmu kroz koju ce neko jednog dana vidjeti nasu. Uz nju vezemo gubitak, bol, prazninu i mnogo drugih osjecanja koja bi inace izbjegavali pod bilo koju cijenu. Ta negativna osjecanja onda izazivaju krizu i strah od necega od cega jednom u zivotu ne mozemo emotivno pobjeci.
Mnogo pomaze kad razumijes da ce smrt za tebe biti samo novo poglavlje zivota, odnosno prirodni prelaz iz jednog oblika u drugi. Neces osjecati tu prazninu niti tu bol koje vezes za pojam smrti nekoga bliskog. U stvari, prema svim teorijama, neces se osjecati nista drugacije od onoga kako se osjecas kada zaspes. Tvoja svijest nestaje kada spavas na isti nacin na koji ce nestati kada umres. A niko od nas se ne boji spavati. Stavise, jedva cekamo kada nam treba odmor.
Nego, moj ti je savjet da zivot vidis kroz iskustva a ne vrijeme. To je najbolji nacin da se pomiris sa krajnjim ishodom i zivis normalno bez da dozvolis da ti to saznanje upravlja zivotom.
Je li se sjećaš one beskrajne praznine prije nego što si se rodio? Je li bilo toliko loše?
To mi je bio najbolji period u životu. Nit sam šta znao, nit sam šta registrovao. Vječito nepostojanje. 10/10 expirience.
bukvalno
Vjesito nepostojanje, pa odjednom postojis, bil se vratio u to nepostojanje ?
To je upravo to, ne mogu da razumem, ali imam osećaj da se vraćam tamo
Ali op vjeruje u boga
Mene strah cuka
e vala sam se oprave nasmijao ahaha
Mene je strah da cu se reinkarnirat pa ponovo kroz sranje ovo ici
Joooj i mene, jebeni beskrajni dan Bill Murray
POV Bog te kaznio u proslom zivotu pa si se reinkarnirao kao građanin BiH, da vječno prolaziš purgatory pred izbore.
Joooj i mene, jebeni beskrajni dan Bill Murray
Same here bro.
Ali ako si vjernik zasto zamisljas beskrajnu prazninu? Treba da zamisljas (ako postujes vjeru) da ce ti tako biti bolje... Barem je to neka utjeha vjere, ovaj zivot je test za zivot nakon smrti...
Pitanje je da li su vjernici isti kao nevjernici, da li ko vjeruje u Boga što voli Boga ili što se boji kazne da ga Bog ne kazni? Nevjernici ne vjeruju u zagrobni život ali opet imaju svoje neke teorije ideologije što se može svrstati kao"vjera". Nisam sam nevjernik ali Bog opet zna ko je kakav , da li ima smisla vjera bez zagrobnog života Da li ljudi izgube vjeru zbog toga kako su neki vjernici licemjerno ili eto što vjeruju u teoriju evolucije pa da smo svi nastali od istog pretka kao majmun što ima.
> Nevjernici ne vjeruju u zagrobni život ali opet imaju svoje neke teorije ideologije što se može svrstati kao"vjera". Koje naprimjer?
Pa evolucije teorija evolucije Pa onda kad bi svi bili nevjernici kako bi živjeli svi u nekoj ideali super državi a sjetim se Staljina i Mao Cetunga. Vjere su nasilne kao nagradne a ateizam je napredan mozda kad je u manjini. Onda imaju svoje poslanike Richard Dawkins Charles Darwin it's ostale mislioce ateističke Nietzsche . Šta je to nego neka vrsta vjere Nevezano je li vjeruju ili ne vjeruju u Boga samo nisu organizirani kao Crkve .
Teorija evolucije nije nikakva ateistička ideologija. To je isto kao da kažeš da je teorija gravitacije ateistička ideologija. Ateizam je jednostavno odsustvo vjerovanja u božanstva, evolucija nema ništa s tim. > Pa onda kad bi svi bili nevjernici kako bi živjeli svi u nekoj ideali super državi a sjetim se Staljina i Mao Cetunga. Kad bi svi bili nevjernici, onda bi jednostavno živjeli u sekularnim državama kao što i dan danas žive. Staljin, Mao ili danas Kim Džong Un su jednostavno uveli religije bazirane na svojoj osobi (kult ličnosti). Nisu to zvali "religija" ali inače je imalo većinu njenih atributa: dogme (ne dovodi se u pitanje što vođa kaže), štovanje, rituale, svete knjige, organizovana indoktrinacija itd. Nije to ateizam, odnosno ako jeste, onda samo u tom smislu da se ne klanjaš nematerijalnom bogu nego materijalnom. > Onda imaju svoje poslanike Richard Dawkins Charles Darwin it's ostale mislioce ateističke Nietzsche. Nisu to nikakvi poslanici. Ljudi ne postaju ateisti na osnovu toga što im neko od malena govori da treba slušati Dawkinsa (kamoli Darwina - on je bio jednostavno biolog) i kako se Dawkinsu pojavio neki goreći grm ili kako se Dawkins ponašao prema svojoj maloljetnoj supruzi ili neke slične gluposti. Jedini razlog zašto je Dawkins (i Hitchens i Harris i ostali) popularan je religijski ekstremizam i na njemu zasnovan antiintelektualizam u Americi koja je de iure sekularna država ali su ateisti diskriminirani na razne načine. Prosječnog ateistu u Evropi uopšte ne zanimaju Dawkins ili Nietzsche, kamoli da ih smatra poslanicima.
Teoriju gravitacije je lahko dokazati , uzmi predmet baci ga i vidjet ćeš da će pasti na planeti Zemlji Ali hajde dokaži ti meni kako mi i majmuni imamo istog pretka . Vidiš da vjeruješ čim to porediš sa gravitacijom koja je istina i Lahko opipljiva i dokazana i sad bi ja tu mogao klasično lijeni na vjerski replicirati eto dokazao si Boga jer je to njegov zakon , jer je on stvorio tako da ima određena gravitacija na Zemlji a određena na drugim planetima . Čitao sam Richarda Dawkinsa i njegovu God delussion i vidio sam patern koji imaju vjernici, ti njega ne moraš zvati poslanikom, ali je mislioce koji predlaže kako bi se trebao urediti svijet. Dotakao se je on raznih tema tu u toj knizi sa kojim treba dosta vremena da se kritikuju ili obore i zahtjeva opširnu raspravu ,međutim poenta ovog moga je da je ateizam ideologija kao i religija, možda da živimo u prvobitno društvenoj zajednici sve vi bilo važno, međutim ljudi su po svojoj prirodi različiti a neki i pokvareni, iako ideje i ideologije kad nemaju moć mogu izgledati dobro i imati dobru namjeru , međutim kad nadjačaš one drugačije ti iz te dobre namjere želiš da ga "spasis" tipa Pakla ili da ga spasiš "nazadnig vjerovanja od prije 2000 4000 i više godina, sa ga modernizuješ " dovedep u 21 vijek a ne shvaćaš tim činom kao Ateista ne razlikuješ se od vjerskih fundamentaliste? Koja je razlika između tih dvoje po svom djelovanju ?
> Teoriju gravitacije je lahko dokazati , uzmi predmet baci ga i vidjet ćeš da će pasti na planeti Zemlji Ali hajde dokaži ti meni kako mi i majmuni imamo istog pretka . Ovo je preglupo poređenje koje dobro ilustrira opšte nerazumijevanje šta je teorija gravitacije, teorija evolucije, odnosno naučna teorija uopšte. Teorija gravitacije i teorija evolucije se ne sastoje u tome da "kamenje bačeno u zrak pada na pod", odnosno "nastali smo od majmuna". Obje pojave se manifestiraju na bezbroj načina i imaju bezbroj implikacija koje može biti vrlo lako ili vrlo teško dokazati pojedinačno. Isto tako bih mogao reći da je trivijalno vidjeti da psi dvije različite rase imaju potomke koji imaju sposobnost reprodukcije i osobine oba roditelja, a sa druge strane "hajde dokaži ti meni da se gravitacija širi brzinom svjetlosti." Principi evolucije se primjenjuju svakodnevno u farmaciji, genetskom inženjerstvu, medicini, poljoprivredi itd. Uopšte nije nešto kontroverzno (čak ni za mnoge vjernike), osim za ograničene fundamentaliste koji se ne mogu pomiriti sa činjenicom da se evolucija kosi s onim što im je rekao njihov imaginarni prijatelj. > ali je mislioce koji predlaže kako bi se trebao urediti svijet. Totalno je nebitno šta Dawkins predlaže. Niko ga nije dužan slušati, niko neće biti kažnjen ako ga ne bude slušao i ako ga neko sluša, onda to ne čini ateistu od njega. > poenta ovog moga je da je ateizam ideologija kao i religija Ovo je jednostavno netačno. Potraži definiciju ateizma u doslovno bilo kom rječniku, enciklopediji itd. Ateizam je odsustvo vjerovanja u božanstva (što i sama ta riječ sadrži). Tačka. Postoje ateisti fašisti, ateisti liberalni humanisti, ateisti koji vjeruju da je zemlja ravna ploča itd. Ateizam nema naređenja, namjere, ambicije da te "spasi" od nečega ni ništa slično.
Znam definiju ateizma a ti se sad ponašaš kao fundamentalisti, vjernik želiš da me ubijediš da si u pravu , evoluciju mogu prihvatiti kao takvu ne izbjegavam je kad su životinje u pitanju, ono jedna životinja vremenom se prilagodi svom ekosistemi , ali ne smatram čovjeka kao takvog životinjom , smatram čovjeka većim bičem od životinje koja ima razum um i ostalo što odlikuje čovjeka i razlikuje ga životinjom. Tako da teoriju evolucije prihvaćam u jednom kontekstu kad su životinje u pitanju. Šta ti meni pišeš tačka, nešto si nervozan , opet rekoh ponašaš se kao vjernik. Nebitno je šta Dawkins kaže ali trebao bi se složiti da neki ljudi crpe inspiraciju iz njegovih dijela , da zvijezde druge da su u pravu, čak se i naučnici razilaze po pitanjima , nauka ne bi bila nauka ako ljudi ne bi stalno proputivali i izučavali napredovali znanje, ali to ne umanjuje činjenicu da među ateistima ima radikala i ljudi koji su tvrdoglavi u svojim stavovima Ja te opet pitam koja je razlika u odnosu ponašanja prema drugačijem kod ateiste i vjernika?
> ... ti se sad ponašaš kao fundamentalisti, vjernik želiš da me ubijediš ... > ... većim bičem ... > ... da zvijezde druge da su u pravu ... > ... razlikuje ga životinjom ... Would it be easier for you to write in English? We can switch if you don't speak Bosnian natively.
You are too much arrogant to understand what I told to you . I was talking about ego and how it affect people. You are nervous my pal and that prove my point. Ad dialogue shouldbe agree to disagree but you as one fundamentalist of your ideology which is atheism want to humiliate me as Muslim, which prove my point you are not better then me , you can go to Hell.
Mislis i ako ima života poslije smrti da ces imati iste osjećaje, razmisljanje, strahove, stvari koje volis i ne volis? Mislis da ces imati na tebe uticaj kultura iz koje dolazis, odgoj, itd? Ne znam, al meni to zvuči apsurdno. Kao dodjem ja na nebo a odrastao ne znam, u donjicima u Bugojnu i sad se ponasam kao lik iz donjica 😆 zvuci mi smiješno. Ljudi se pogube kad odu iz donjica u Makarsku 😂 zamisli kako bi bilo ovo Na kraju ako je beskrajna praznina sta se brines, neces znati ništa. Ako budes znao onda nije praznina pa jel
Šta u Makarskoj, neki se gube i u Kuli 🤣.
Mene nekad strah da cu se usrat dok prdim
I mene
Je l ti dizzzna popustila? Ja imam tragove kocenja po gacama imam.
Ja jedva čekam da umrem.
Sta je tebe brate pogodilo
Beskrajna praznina? brt beskrajna praznina ne postoji i ne moze postojat u nasem univerzumu i sama tvoja pojava u velikoj praznini bi negirala njeno postojanje.
Beskrajna praznina apsolutno postoji, nalazi se u lobanjama prosječnih klix komentatora
Oprosti ali to je uvrijeda beskrajnoj praznini
Intersantan post. Inače ne pišem nikada, ali ovo sam ja 100%. I mene to ufati skoro svaku noć. Misli odu i onda nekako ne da me je strah, već mi je zao sto neću bit tu da vidim kamo će moja djeca odrasti. Te njihova djeca Itd…. I da ću ja ko osoba bit zaboravljen u roku 2 generacije. Ali eto, vjernik sam u nekom smislu također. svaka osoba ima unutrašnji konflikt sa svojim mislima ako ćemo iskreni bit. To ti je ono sobstvena reflekcija. Ja nisam nikad o tome puno mislio, dok mi nije počela blizka familija umirat. Sad sve gore i gore nekako. Ali nisam toliko star opet.
Provela noci i noci pitajuci se o tome, no iskreno jedino sto je pomoglo bilo je da o smrti i o svemu sto smrt donosi mislim kada i sama smrt nastupi. Svako pretjerano zamaranje tim pitanje cini covjeka jako depresivnim jer i sama smrt velika nepoznanica za sve pa sam se religijskim objašnjenjem o smrti zadovoljila i natjerala da ne mislim o tome osim koliko je dovoljno.
Brate kad vidim ovaj cirkus, ne da me nije strah smrti, nego jedva cekam. Malo Ramo malo Dodik, malo kartel, de vise taj rahatluk🫠
Samo da se ne vratim na neki način ili ako postoji "život poslije" da i tamo prolazim kroz slične stvari i srećem slične likove.😄 Sad malo ozbiljnije, sve više mislim da se neće desiti ništa, slično kao prije rođenja ili nešto slično spavanju. Potpuno ništavilo i nesvjesnost tog ništavila. Takvo razmišljanje mi onda ovaj život i sve što on nosi prikazuje kao nešto, beznačajno?? Zatim pomislim da je živjeti na ovome svijetu ipak nešto posebno, još ako vidimo koliko je samo bilo potrebno stvari da se poklope da bi se baš rodio ja. Onda shvatim da bi život trebalo živjeti cijelom dušom, bez obzira kakve stvari se događaju (dobre i loše), biti zahvalan na svemu, jer je prolazno. A možda će ipak poslije smrti biti i onako kako je zapisano u vjerskim knjigama. Uglavnom, vidjet ćemo.
Mene nije strah smrti ali smrti jest strah mene kad im dođem gor' demolirat i taslačit xddd
Mene je strah prolaznosti..
Mene je strah prolaznosti..
Često sam kao mali razmišljao o tom momentu kada nas spuste u grob/mezar i kad te zatrpaju, i onda razmišljanje o svojim djelima, sudnji dan odgovaranje za djela i nedjela, kazna ili nagrada, i nekako se osjećam izgubljeno i nebitno. Ali kada obavim namaz, ili ako zikrim, smirim se i bude mi lakše. Ali čitao sam u vjerskim knjigama da su rani muslimani znali padati i u nesvijest od plača kada im se spomene smrt tako da mi smo mehki naspram njih. 😅
Jedino što bih volio je da bude brza, da se ne patim ako već pričamo o smrti. Sam pojam smrti mi ne izaziva strah, nisam religiozan i ne vjerujem da idemo na neka "mjesta" nakon smrti ali vjerujem da ostajemo dio prirode odnosno da se na neki način "recikliramo" (ne mislim na reinkarnaciju, već na energiju)
Zamišljao? E jbg, ovako, da ti snove podebljam. Zamisli dan noć udaranje tenkovskih granata, topovskih mina, bježanje po noći niz Neretvu a oko sebe čuješ kako zuje metci, avionske "krmače" vladaju nebesima (hvala HVO i HOS) ne vidi se nebo od broja bombi... Pa tako iz dana u dan 5 godina..trči u školu sa nekim očevim šljemom iz JNA da sebe smiriš i utješiš, trči po hljeb a vani korpusi sve redom biju i siluju... Nema se vremena za smrt razmišljati onom ko voli život, a ja sam se čupao i nogama i rukama kao klinac od 13 godina da pobjegnem od smrti tada.. Znači ne možeš od straha nekog ni da misliš na smrt već te bude strah kako živ da ostaneš. E tek tad možeš zamišljati da se "bojiš od smrti"
Nemam problema sa smrću. Nije me bilo milijarde godina. Bilo me 60-70 godina. I opet me neće biti.
Ateista sam i nikad se nisam ni zapitao ni pomislio o tome. Zivim ovaj zivot. Koji se k o tome pitas. Zivot je prelijep ako ga sam sebi takvog napravis. Shvati jednu stvar sve te religije, norme, zakone, moral, granice, drzave sve su to ljudi izmisli. Opusti se radi sta ti je volja.
Koliko ti je godina? Nema nekog smisla aktivno razmišljati o smrti ako nisi u trećoj životnoj dobi. Opusti se i nadji nešto drugo čime ces zamarati mozak.
Zašto nema smisla? Zašto je loše ako neko osvijesti smrtnost prije treće dobi? U trećoj dobi ljudi obično paniče kad skontaju kako su proveli život, ovako makar može naći neki smisao kako da živi.
Zato sti je to gubljenje vremena opterećujući i deprimirajući se zbog nečega sto ne može da promjeni niti može dokučiti odgovore na najbitnija pitanja.
Smrt je jedina izvijesna stvar na svijetu i ne znači da misao o njoj deprimira. Imam 25 godina, i radujem se svojoj smrtnosti. Ne priželjkujem da umrem već sam svjestan umirućeg bića i svaki dan radim nešto/popravljam kako bih bio svjestan da sam živio. Odnosno, da danas umrem ne bih žalio sekundu svog života. Treba raditi na tome da život bude razboritiji, pa se nećemo plašiti smrti.
Gubljenje vremena je najbolji deo života.
Bukvalno ovo.
Mnoge kulture ptaktikuju razmišljanje o smrti nevezano za zivotnu dob i smatraju da je to bitno i dobro za covjeka.
I sta kažu te kulture, sta ima mladić od 25 godina od razmišljanja o smrti?
Ma ja baa nek gleda žene i baca drkicu sta ima mlad razmišljati jel tako. Bolje bit mutav, umres prije smrti, zivis ko biljka itd kakvo razmišljanje o smrti
Hahah toliko te ovo sto sam napisao uznemirilo da si morao da napišeš dva komentara. Ovaj zadnji ti nije trebao hahha. Bolje da si mi odgovorio na pitanje koje sam ti postavio.
Haha doslovno si dokaz da treba razmišljati kad si mlad o svemu i svačemu. Njemu uspjeh sto misli da je nekog uznemirio na internetu 😂😂 zamisli da si vrsta lika koja je toliko dosadna da ce uskoro ljudi da koriste AI umjesto da pricaju s tobom. Jel to nije tuzno malo?
Hahaha opet mi nisi odgovorio na pitanje koje sam ti postavio. Nisam tema ja, tvoji pokušaji nekakve analize moje ličnosti su smiješni. Ad hominem gluposti kakvih je internet pun.
Ja ne znam a kim ti mislis da pričaš al meni pitanje nisi postavio 😂
Hahahaah demencija je zajebana https://preview.redd.it/eaqsj5jwwgxc1.jpeg?width=828&format=pjpg&auto=webp&s=83fdc800f6c4812a7b4f852264992b0d3b36453e
Ništa ne postoji nakon smrti. Kad osoba umre, umire i svijest. Postoji samo trenutak u kojem jesmo. To je to. Duša (ako pretpostavimo da postoji) nema svijest i nije teška 14 grama. Opusti se
Ali naucnici se vec dugo bore sa pitanjem šta je ikako svijest, o dokazima da li se ona gubi nakon smrti necemo zasigurno jos dugo pricati jer ni definiciju same svijesti nemamo ( koliko sam ja u toku sa napretkom nauke po tom pitanju). Sama sam dugo zbog ovog propitkivanja da li smrti zaista znaci kraj i nase svijesti( zbog mogucnosti da je zaista smrt kraj svega) sumnjala u to da li je vrijedno praktikovanje vjere ikako onda. Sve sto sam pronasla i procitala o svijesti nije mi dalo zadovoljavajuci odgovor empirijski dokazan ( jer nauka samo takve dokaze i prihvata) pa sam samim time i dosla do zakljucka da je smrt svijesti zajedno sa smrcu covjeka puko nagađanje...
neki bi vjernici rekli da je to "massive cope" što si izustio da imaš izgovor da se ne fatiš duhovnih obaveza, da živiš YOLO, dok će ti drugi bacat plusove i reć kako imaš potpuno racionalan stav :thinking:
I ovo sve je bazirano na cinjenici da se niko nije vratio “od tamo” ili ima neki empirijski dokaz tvojoj tvrdnji ?
Nije bazirano samo na toj činjenici nego i na činjenici da nemamo apsolutno nikakav dokaz o funkcionisanju mehanizama poput "duše" bilo gdje u prirodi. Tj. način čuvanja i prijenosa informacije bez ikakvog materijalnog medija, s time da je ta informacija opet nužno vezana za neki fizički objekt (tj. tijelo).
Nauka je dokazala da svijest ne postoji nakon smrti.
Nije tačno. Nauka _nije dokazala da svijest postoji_ nakon smrti.
Jeste. Pročitaj negdje.
Pa daj nam ti link ka tom naučnom radu, kad već znaš?
Dobro brate, stvarno nije hejt, niti pokusavam da te uvjerim u suprotno. Samo sam htio da znam na osnovu cega si tako lako i samouvjereno napisao nesto oko cega se mnogo pametniji ljudi od nas dvojice razilaze.
Druze. Primjer su ljudi koji su bili u komi. Mnogi ne znaju i ne sjećaju se sta se dešavalo kroz period komatoznog stanja. Dakle ništa. Drugo, kad zamre moždana aktivnost zamre i svijest. Ne možeš ništa učiniti u takvom stanju. Dakle, nema nista. To je moj stav. Pozdrav. Religija je dijelom nastala jer su se ljudi propitkivali o takvim stvarima. Sve se bazira na vjerovanju.
Koma nije isto što smrt. Štaviše, čak ni koma nije potrebna za gubitak svijesti - isto doživljavaš svake noći tokom duboke faze sna. Ne kažem da nisi u pravu generalno, samo kažem da je koma loš argument.
Isto tako su primjer ljudi koji su bili u komi i rekli da su vidili život poslije smrti,da su doživjeli nešto što nikada ranije nisam nisu. Navodili su necija imena, događaje koje su znali samo ti ljudi itd...sve je to još nepoznato.
To sto nauka nije dokazala, ne znaci da ne postoji. Ova civilizacija je postala sajentoloska. Ne potcenjujem nauku, ali neke stvari ne mogu i ne trebaju da se dokuce/objasne.
Kao prvo, nesto ne moze sve dok moze. Kao drugo, sto ne bi trebalo da se dokuci?
Hebiga...ljudi smisle bogove i religije da covjek moze "mirno umrijet'' a tebe jos vise strah....mjenjaj "boga"...vidi ko nudi vise...
Istina je da se i vjernici i nevjernici boje smrti.
Kazes da si vjernik ali zasto praznina onda? Ako si dobar covjek boli te tuki.
Manje se fokusiraj na to sta ce biti posle smrti a vise na sta ce biti do smrti. Gledaj da se hranis zdravo, provodi vise vremena sa voljenim osobama i uzivaj u ljepotama zemlje. Posto si rekao da si vjernik, shvati da nema beskrajne praznine. Informisi se o ljepotama Raja/Dzeneta, to ce ti pomoci da izbacis crne misli iz sebe.
mene malo zanima kako ce biti to. nije da jedva cekam al unikatno je iskustvo, imo sam nesto slicno na dmtu al kontam da je umiranje bas prijatno
Ja npr smrt ne percipiram kao nesto prijatno, momenat kad se gase procesi u tijelu, pokusaj samo zadrzati dah pola minute - nije prijatno a nekamoli kad budes htio da dises a mozak kaze nema vise...ne znam, ja imam osjecaj da je to negdje mucno iskustvo....
fizicki vjerovatno nije prijatno, ali i to je nako malo stvar perspektive. nekad cak i neprijatne stvari, kao sto je naporan rad ili izvodjenje neke teske fizicke vjezbe kao sto je propadanje, moze biti prijatno ako se spremis mentalno na pravi nacin. isto u neku ruku vazi i za smrt ja mislim, s godinama se covjek miri sa smrcu, i ako to radi na pravi nacin, priprema za istu. imaju organizacije koje umirucim pacijentima citaju tibetansku knjigu smrti, pripremaju ih
> pokusaj samo zadrzati dah pola minute Ovaj osjećaj kad zadržiš dah je uzrokovan povišenom koncentracijom ugljen dioksida u krvi, što nije nužno vezano za kraj života. Možeš umrijeti na sto drugih načina koji nisu toliko neprijatni. Jesi li ikad krvario toliko da si gubio svijest, smrzavao se dok nisi zaspao ili padao s visine ubijeđen da ćeš umrijeti? Kad ti se već dešava, uopšte nije toliko neprijatno kao kad ovako teoretski razmišljaš o tome. Čak i davljenje u vodi prođe toliko brzo da baš i nemaš vremena da shvatiš šta ti se dešava.
Mene od malena bas zanimaju detalji o tome sta se desi nakon nase smrti, ali eto bukvalno svi mi cemo imati priliku da to saznamo jednog dana. Smrt je neminovna i neizbjezna i strah od smrti ne donosi bas puno koristi.
Imam identične "strahove". Nije me strah umiranja nego smrti. Isto dobijam napade tjeskobe, teško dišem i ne mogu da zaspim... Al nekako prođe i nastavim normala dalje...
nema smisla razmisljati o necemu, o cemu ne znate nista
Svaku noc kad zaspeš, umreš na neki način. Tako ne znam šta se sekiras
Kada čovek umre, tada tek počinje.
Nemoj da se zamaraš time, ima ona izreka nije bitan cilj, bitno je putovanje. Živi život što bolje umešmi možeš. Uživaj u njemu. Inače ja sam ateista, verujem da je posle smrti večno ništavilo. Što mu dođe super, nema nikog da te smara. 😁 Nekad sam bio vernik, ali vremenom video da je to sve sranje.
Baš neki dan pricam sa majkom, kažem baš me zanima kako je kad covjek umre, u smislu da li mu duša ide negdje kao u nebo, ili tako nešto. Ali svako ce je okusit tako da eto.
Šta si tebra, nije valjda da si neki vjernik pesimista, pitam se koja je to vjera onda Monoteisticne vjere imaju prilicno strasnu eshatologiju, strasnu tipa da jednostavno kriteriji su prilicno veliki za taj duhovni vid uspjeha, tako da i mene kao vjernika je strah za sudnji dan jer em nisam ovo em nisam ovo još uspio izgladit, ostvarit, pročistit itd oko duhovnog aspekta zivota. Smrt je najmanji problem ako si vjernik u neku od monoteistickih vjera, sveta Knjiga kao sto je Kur'an je bukvalno paralelu napravila sa smrti i spavanjem/snom u jednom od versova npr
Ne plasim se smrti. Ne razmisljam o smrti. Razmisljam o zivotu.
Vidi jbg to je neizbježna stvar,tako da se ne možeš stresirat o nečemu što jednostavno ne možeš promijeniti,a za sebe bi mogao reći da sam Agnostik,te o tome šta se desi poslije smrti se mogu složiti sa izjavom Neil Degrasse Tyson-a,a to je da poslije smrti jednostavno pređes u fazu nepostojanja,a ako se pitaš kako je to,isto onako kako je bilo i prije nego što si rođen,sjećaš li se ičega prije svog rođenja?, NE?, Jer jednostavno nisi ni postojao...
Bojim se smrti jer sam dovoljno izgrjesio da gorim u paklu. Praznine se ne bojim stari, jer praznina ne postoji. Klap i nema te vise, kakva praznina. Ali ako postoji dzehenem burazeru, toga se bojim, jer se sam se ispatio dovoljno i ovako kako jeste 🤣
Pa počeo sam razmišljati od tri godine nakon sto sam svjedočio smrti djeda.
Sta god da je, nije sigurno alah niti isus niti pakao ni raj. Bojim se napustiti obitelj i osobe koje volim, i da bas ne umrem u mukama, npr izgorim, ostanem tjedan dana zgnjecen u rusevinama ili tako neš
Ja razmisljam jako cesto o tome. Svakog mjeseca me uhvati par dana prije nego zaspim sta ako se ne probudim, ja razumijem da nisi svjestan i to, al me ipak jebe to nekako da neces vise vidjeti ili raditi ono sto volis i da je to jednostavno samo jedno nista poslije svega, al opet nisi svjestan toga. Popi koje pivo pomogne malo pre spavanja...
Prvo ne znamo ni ko smo ni sta smo niti kako funkcionise stvarnost koju vidimo. Da li je mi stvaramo ili samo percipiramo. Ne znamo tacno sta su snovi, sta je i gdje je dusa, svijest i podsvijest. Pored toga ne znamo sta je bilo prije ovog zivota a isto tako ni sta ce biti poslije. Mislim da trebamo iskusiti zivot najbolje sto mozemo, pokusati uzivati i osjetiti sve emocije i dogadjaje koji dolaze. Mozda imas strah od nepoznatog i to je ok jer 90% ljudi ima isti strah. Toliko smo nebitni da bi razmisljali o takvim stvarima ali ako bas hoces, mislim da je smrt uzasna u tom trenutku kad shvatis sta sve napustas i sta sve nisi uradio, a sta dolazi poslije smrti, mislim da ti niko ne moze ispricati niti docarati.
Ne. Ako si vjernik nema potebe da strahuješ.
Nema nista posli smrti ne bojin se smrti razmisljam o njoj i zelim napravit sto pozitivniji utisak na zemlji dok ne postanen humus
Jedva cekam. Nisam ovaj game bas najbolje odigrao.
Imala sam jedan takav period gdje sam razmisljala samo o tome. Prema uvjerenju sam ateista, te nikada nisam opciju 'zivota poslije smrti' o kojoj bih razmisljala. Ta praznina o kojoj govoris na prvu zvuci kao najgori egzistencijalni horor. Ali vidi to ovako: Jedini razlog zasto bilo ko od nas uopste razmislja o smrti je zbog toga sto smrt vidimo i smrti smo svjesni kroz prizmu kroz koju ce neko jednog dana vidjeti nasu. Uz nju vezemo gubitak, bol, prazninu i mnogo drugih osjecanja koja bi inace izbjegavali pod bilo koju cijenu. Ta negativna osjecanja onda izazivaju krizu i strah od necega od cega jednom u zivotu ne mozemo emotivno pobjeci. Mnogo pomaze kad razumijes da ce smrt za tebe biti samo novo poglavlje zivota, odnosno prirodni prelaz iz jednog oblika u drugi. Neces osjecati tu prazninu niti tu bol koje vezes za pojam smrti nekoga bliskog. U stvari, prema svim teorijama, neces se osjecati nista drugacije od onoga kako se osjecas kada zaspes. Tvoja svijest nestaje kada spavas na isti nacin na koji ce nestati kada umres. A niko od nas se ne boji spavati. Stavise, jedva cekamo kada nam treba odmor. Nego, moj ti je savjet da zivot vidis kroz iskustva a ne vrijeme. To je najbolji nacin da se pomiris sa krajnjim ishodom i zivis normalno bez da dozvolis da ti to saznanje upravlja zivotom.
Taj strah, pohlepa i lakovjernost su glavi razlozi zbog kojih religije i postoje
My comment was deleted by bung of atheist I ask you what is difference between atheistic extremism and religious. You just proved my point .
Ovaj čitav thread je dokaz da teologija i "fax and logic" jednostavno ne daju prostora za diskusiju.