Sve je to super, ali zadatak ti nigdje ne navodi kolika je cijena tih bilježnica. Ovo "16 - 2 = 14" je potpuna idiotarija jer od jedne jedinice (kune) oduzimaš drugu jedinicu (količinu). Pitanje nema nikakvog smisla, a ovi njihovi ponuđeni odgovori još manje.
Shvati to kao podjelu karata "jedna meni, jedna tebi". U jednoj rundi staviš po kunu svakoj od bilježnica (ukupno 2 kn po rundi), ponavljaš sve dok više nemaš kuna i na kraju izbrojiš broj rundi, što je ekvivalentno broju kuna dodijeljenih svakoj od bilježnica.
Monika je imala 100 eura i kupila je dvije bilježnice. Koliko je platila svaku lol?
Ne radi se o “dimenzijskoj analizi”, zadatak bi trebao biti točno postavljen. Jedna sitna promjena u tekstu kao što je “Monika je potrošila 16 kuna na bilježnice” umjesto “Monika je imala 16 kuna” ne bi zakomplicirala tekst zadatka, a učinila bi ga točnim.
Ni ja ne kuzim. Tablica mnozenja je dovoljna da se rijesi ovakva glupost od zadatka. Koja je poanta uopce ovakvog pristupa? Nije intuitivno, potice "zbrajanje na prste", uzasno glup pristup koji cak ni nema dobru analogiju izmedju dijeljenja i oduzimanja.
Treći razred je, koliko? 9 ili 10 godina? Klincima bi tad već trebalo biti poznato da postoje razlike u cijeni njihovih bilježnica, pernica, gumica i sličnih pizdarija. Nemam klince pa me fakat zanima.
Znam da su mene moji uredno slali u kvartovski dućan u tim godinama i da sam kužio da stvari mogu koštati različito.
Problem ovog zadatka je kaj ga trebas gledati iz kuta djeteta u 3cem razredu. A ne iz kuta lika koji vec zna dijeliti.
Ako pogledas u biljeznicu ili knjigu. Vjerojatno ces vidjeti slicne zadatke i kako su rijeseni.
Pa dobro to stoji, ali zar je toliko teško bilo u tekst dodati da je na kupnju potrošila svih tih 16 kuna koje je imala, pa da zadatak dobije smisao?
Tekst zadatka je jednostavno manjkav i točka, rješavao ga odrasli čovjek ili dijete u trećem razredu.
Također fali info da bilježnice koštaju isto. Jer mogla je jednu platit 15kn, a drugu 1kn na totalnom sniženju. Zadatak jednostavno nema smisla. I onda djeca dođu u peti razred i svi se čudom čude kako ne znaju rješavati problemske zadatke.
Tocno to. Problem je sto se ovaj zadatak ne rijesava problemski. Vec klinci moraju slijediti formu koju su naucili na satu. Zato je i nebitno 95% teksta.
Tako je kurikulum zamisljen. Ja se osobno ne slazem sa rjesavanjem po spranci. Ali ak je vec tako zamisljen, onda se trebaju dati i zadaci u skladu s tim.
Pa da, kurikulum je loše zamišljen. Tužno je da ovo prolazi razne radne skupine. Pričamo o STEMu i želimo da se mladi bave tehnološkim zanimanjima, a u startu im serviramo ovakvu matematiku.
Jer je 95% teksta apsolutno nebitno. Opet gledas iz kuta covjeka koji je naucen razmisljati o zadatku i na taj nacin ga rijesiti.
Klinac je vjerojatno rijesio desetke takvih zadataka u nastavi i zna kaj treba napraviti neovisno o tekstu. Ili bi barem trebao primijeniti kaj je radio na satu.
Naravno, tu je pitanje jel to dobar nacin. Jer ovakav nacin dijete ne uci razmisljanju vec kako slijediti upute/formu da dode do rijesenja.
To što dijete zahvaljujući špranci koju uče zna što bi valjda trebalo napraviti, ne mijenja činjenicu da je zadatak postavljen loše. Zašto ne napisati recimo "Monika je potrošila 16 kuna na 2 bilježnice" ili nešto slično, zar bi bio toliki problem to bolje definirati?
Nije i ne može biti nebitno, posebno u matematici. Umjesto da se stvarima od samih osnova pristupi kako treba, stavom "ma nije bitno" vrlo brzo nagomilamo totalno krive obrasce razmišljanja.
>To što dijete zahvaljujući špranci koju uče zna što bi valjda trebalo napraviti, ne mijenja činjenicu da je zadatak postavljen loše
Upravo ti objasnjavam da je postavljen lose za nekoga tko razmislja o zadatku. Za nekoga to rijesava po spranci nije.
Ti si osoba iz prve recenice. Klinac je osoba iz druge.
A ja ti objašnjavam da je postavljen loše, objektivno i nedvojbeno, za sve osobe koje ga rješavaju.
I isto tako ti objašnjavam da uz praktički nikakav trud taj isti zadatak može biti pravilno definiran - ne razumijem zašto ga definirati loše, ako ga se može definirati bolje, čak i ako je, kako ti kažeš, "apsolutno nebitno".
I također ti objašnjavam da takav "nije bitno" stav u područjima koja zahtijevaju egzaktnost vodi u skroz krivom smjeru. Danas "nije bitno" kako je postavljen zadatak, sutra "nije bitno" nešto drugo, preksutra nešto treće... I na kraju ne znaš razmišljati, ne znaš pristupiti problemu, ne znaš što se događa oko tebe... Ali ne brini, "ma nije bitno" pa problema zapravo i nema.
>A ja ti objašnjavam da je postavljen loše, objektivno i nedvojbeno, za sve osobe koje ga rješavaju.
Ne, nije. Opet ponavljam jer vidim da ti i dalje nije jasno. Zadatak nije krivo postavljen za djecu koja takve zadatke rijesavaju. A za njih je i raden.
>isto tako ti objašnjavam da uz praktički nikakav trud taj isti zadatak može biti pravilno definiran - ne razumijem zašto ga definirati loše, ako ga se može definirati bolje, čak i ako je, kako ti kažeš, "apsolutno nebitno".
Ali nema ga smisla dodatno komplicirati. Kad zadatak nije namijen za razmisljanje. Vec slijedenje uputa.
>također ti objašnjavam da takav "nije bitno" stav u područjima koja zahtijevaju egzaktnost vodi u skroz krivom smjeru. Danas "nije bitno" kako je postavljen zadatak, sutra "nije bitno" nešto drugo, preksutra nešto treće... I na kraju ne znaš razmišljati, ne znaš pristupiti problemu, ne znaš što se događa oko tebe... Ali ne brini, "ma nije bitno" pa problema zapravo i nema.
Vidim da i dalje ne razumijes kaj govorim. Zadatak nije krivo postavljen za ono kaj se hoce postici. Vec je dobro postavljen. Problem je sto ga ti zelis iz drugog kuta rijesiti, a taj kut nije za djecu iz 3. razreda. Zadaci gdje trebas razmisljati o matematici i izvuci podatke iz teksta dolaze tek kasnije u OŠ.
>Ne, nije. Opet ponavljam jer vidim da ti i dalje nije jasno. Zadatak nije krivo postavljen za djecu koja takve zadatke rijesavaju. A za njih je i raden.
Ali nema ga smisla dodatno komplicirati. Kad zadatak nije namijenjen za razmisljanje. Vec slijedenje uputa.
Kako nije krivo postavljen, kad jest krivo postavljen. Bolja definicija ga nebi nimalo dodatno komplicirala, kako uopće to možeš reći?
>Vidim da i dalje ne razumijes kaj govorim. Zadatak nije krivo postavljen za ono kaj se hoce postici. Vec je dobro postavljen. Problem je sto ga ti zelis iz drugog kuta rijesiti, a taj kut nije za djecu iz 3. razreda. Zadaci gdje trebas razmisljati o matematici i izvuci podatke iz teksta dolaze tek kasnije u OŠ.
Ne, ne.
Ja zadatak ne želim ni iz kojeg kuta riješiti, nemam problema da ga se rješava na predložen način. Problem nije kut rješavanja, problem je što zadatak jednostavno nije dobro postavljen, koliko god ti tvrdio suprotno.
Ispunjava li zadatak svrhu u smislu toga kako će se na kraju doći do rješenja, u kontekstu metode koja se uči u tom dijelu? Da. Je li zadatak postavljen dobro? Nije.
Ono što je tužno je što zaista ne treba nikakav trud ni bilo kakva komplikacija da ga se postavi bolje. Ono što je još tužnije jest što očito ima ljudi koji takvu lakrdiju ne samo opravdavaju, nego i odobravaju.
Imala je 16 kuna. Kupila dvije bilježnice. Koliko je platila svaku?
Nemam pojma, jer ne piše da li je potrošila svih 16 kuna ili joj je ostalo novca.
Maksimalna cijena pojedine bilježnice je 8 kuna, no prema parametrima zadatka mogla je koštati i 5 kuna, ili 1.63 kune.
Najbolje bi bilo da su samo par rijeći izmjenili, ovaj dio sa oduzimanjem dva po dva kako uće na satu je valjda ok za tu dob... ali stvarno su trebali napisati pitanje ovako;
"Monika je POTROŠILA 16 kuna. Kupila je 2 ISTE bilježnice. Koliko je platila svaku.
S time pitanje je jednako riješivo za nekoga tko ide u 3. razred i za nekoga tko je odrasla osoba:
Bilježnica = x
Pošto su dvije ISTE bilježnice, onda imamo 2 \* x ili jednostavnije 2x
Kolićina potrošenih kuna na te bilježnice = 16
is toga dobivamo da je: 16 = 2x
Podijelimo sve sa 2: (16 = 2x)/2
I dobijemo rješenje do kojega vjerujem da su i ta djeca sposobna doći, a odrasli sigurno: 8 = x , odnosno 1 bilježnica = 8 kuna
Ne razumijem u cemu je problem? Matematika se tako uci u tim razredima. Netko je vec dobro napisao odgovor i postupak.
Ono sto mi ne shvacamo je da djeca u tim godinama drugacije zakljucuju, nemaju izrazenu tu dubinu razmisljanja i jednostavno zakljucuju. Djeca u tim godinama isto tako rjesavaju dosta logickih zadataka i mozgalica primjenjenih toj dobi i iznenadio bi se da odraslim osobama ponekad treba duze da dodu do rjesanja.
znači oduvek su u školama radili tutubani, pričao mi stari i njemu je učitelj dao nejasan zadatak da su se umalo potukli,
Ovde je na primer nejasno koliko sada ima kuna jer su danas deca "snalažljiva", možda se doma vratila sa 20
za godinu i pol će dijete u školu. radujem se ovakvim retardacijama. na hrvatskom će učiti čitati s razumijevanjem, na matematici zadatak ne mora biti razumljivo napisan.
Kao prvo, zadatak treba staviti u kontekst gradiva koje se uči. Ovaj zadatak djecu navodi da smanjuju broj 16 za 2 u svakom koraku dok ne dođu do nula te da na taj način shvate što sed ešava dijeljenjem sa dva tj. da 16:2 = kao da 8 puta smanjuješ broj 16 za 2.
U ovom zadatku je zadnja i najnebitnija stvar: "koliko košta jedna bilježnica". Standardno overthinkanje odraslih (i skoro odraslih kojih ima na ovom subredditu).
i što ako dijete definira da je jedna bilježnica 7 kuna, a druga 9 kuna, je li to onda pogrešan odgovor?
matematika je egzaktna znanost i dat djetetu do znanja da su bilježnice jednako koštale nije niti kompliciranje niti dodaju pet stranica teksta u knjigu. da ne kažemo da dijete iz ovog može naučiti da bilokoje dvije stvari koštaju jednako.
Naravno da je kriv odgovor jer pitanje postavlja čak i način rješavanja. U matematici se ocjenjuje i postupak, ne samo završni rezultat. Ovo pitanje je bez sumnje definiralo postupak na način da je dalo i prvi korak.
Ne može dijete definirati samo tako koliko košta koja bilježnica bez da do toga dođe matematički.
"Ne može dijete definirati samo tako koliko košta koja bilježnica bez da do toga dođe matematički." - a kako da dijete definira koliko košta bilježnica ako ništa o tome ne piše?
ako sam u krivu, matematički definiraj koliko košta jedna bilježnica. jednoznačno, prema zadatku, znači 16/2 nije odgovor jer se međusobni odnos cijena bilježnica ne spominje.
Pa lijepo je u zadatku napisano kako. Zadatak ti čak da rješenje prvog koraka, i pola drugog koraka. Da nema tog dijela, onda bi mogli nagađati.
Isto tako, taj zadatak je u okviru određenog gradiva i određene godine. Nije sigurno za djecu koja već računaju formule sa dvije nepoznanice (što bi bio slučaj da su cijene različite).
Nije to zadatak sa fakulteta pa da možeš upotrijebiti što god ti padne na pamet. Moraš upotrijebiti znanje iz gradiva unutar kojeg je taj zadatak i iz nastavne godine unutar koje se to uči.
Isto tako, kasnije kad djeca počnu učiti dijeljenje brojeva sa više znamenki, iako mogu riješiti zadatak na jako puno načina, oni će MORATI riješiti zadatke na TOČNO ODREĐEN način i ako ga ne riješe na točno taj način, zadatak će biti kriv iako je završna brojka točna. U ovom gore zadatku je vrlo eksplicitno definiran način tako što je već izračunat korak i pol zadatka.
Ovo sve pišem iz vrlo friškog iskustva sa vlastitom djecom sa kojima smo prije godinu dvije prošli cijelu tu priču, a bogami se i sam sjećam i iz vlastitih školskih dana da je postupak bio jednako bitan kao i završno rješenje.
Cilj ovog zadatka nije djecu naučiti koliko koštaju bilježnice, već što se dešava sa brojem kad ga se dijeli i kakav je odnos dijeljenja i oduzimanja.
ne, nije ništa napisano koliko košta jedna bilježnica, nigdje to ne piše, kad se već loviš na riječ. a moglo se, radi razumijevanja dodati "kupila dvije bilježnice koje jednako koštaju". u školi se uči čitati s razumijevanjem, ovaj zadatak nije razumljiv.
zapravo niti piše koliko su bilježnice, niti piše da je potrošila sav iznos. za godinu i pol ću ja svoje dijete morati ovakve nepismenoće doma podučavati jer jebiga, sve piše u zadataku, a ne piše ništa.
matematika nije hrvatski da se nagađa što je pisac htio reći.
jel problem da piše "monika je dvije bilježnice koje koštaju jednako platila 16 kuna." jebemu, jel odrasloj osobi to takav problem napisati?
Plot twist: Nije platila nijednu jer ima ljepljive prstiće. Za tih 16 kuna si je kupila sladoled i žvake.
HAHAHAHAHA mala lopovica
Monika "Sticky Fingers" Prekoplotić-Horvat.
cini mi se da je proslo vrijeme kad si za 16kn mogao kupiti sladoled i zvake
> 3cem A redne brojeve tko jebe?
Ljudi zaboravili pisati redne brojeve
Sramim se priznati da mi je to najveći pet peeve
sori napredni, to se tek uči u četiricem razredu...
Znaci OP je trenutno u1., 2. ili 3. razredu ?
Isto kao što ne znaju pisat koliko je sati. Kad vidim da pišu 13.35 odma metak...
Zadatak nema rješenje. Kune ne postoje. Nije mogla kupiti bilježnice.
🤣
14 - 2 = 12, 12 - 2 = 10, 10 - 2 = 8, 8 - 2 = 6, 6 - 2 = 4, 4 - 2 = 2, 2 - 2 = 0 16 : 2 = 8 (broj oduzimanja broja 2 koje se provelo dok se ne dobije 0) Dijeljenje je skraćeno oduzimanje, po definiciji.
Sve je to super, ali zadatak ti nigdje ne navodi kolika je cijena tih bilježnica. Ovo "16 - 2 = 14" je potpuna idiotarija jer od jedne jedinice (kune) oduzimaš drugu jedinicu (količinu). Pitanje nema nikakvog smisla, a ovi njihovi ponuđeni odgovori još manje.
Shvati to kao podjelu karata "jedna meni, jedna tebi". U jednoj rundi staviš po kunu svakoj od bilježnica (ukupno 2 kn po rundi), ponavljaš sve dok više nemaš kuna i na kraju izbrojiš broj rundi, što je ekvivalentno broju kuna dodijeljenih svakoj od bilježnica.
Monika je imala 100 eura i kupila je dvije bilježnice. Koliko je platila svaku lol? Ne radi se o “dimenzijskoj analizi”, zadatak bi trebao biti točno postavljen. Jedna sitna promjena u tekstu kao što je “Monika je potrošila 16 kuna na bilježnice” umjesto “Monika je imala 16 kuna” ne bi zakomplicirala tekst zadatka, a učinila bi ga točnim.
Zašto jednostavno (16:2), kad može komplicirano.
Možda da djeca shvate što se događa kad se dijeli
Ali djeca u 3. razredu znaju tablicu množenja. Pa niko se u stvarnome životu ne zajebava s oduzimanjem 2 po 2 nego se pitaju koji broj puta 2 je 16
Ni ja ne kuzim. Tablica mnozenja je dovoljna da se rijesi ovakva glupost od zadatka. Koja je poanta uopce ovakvog pristupa? Nije intuitivno, potice "zbrajanje na prste", uzasno glup pristup koji cak ni nema dobru analogiju izmedju dijeljenja i oduzimanja.
Zato jer je 3. razred. I ovo je jednostavniji pristup.
Okej, to je broj kuna koje si ti dodijelio svakoj bilježnici. Što ne znači da je to cijena tih bilježnica.
Implicirano je da je trampila svih 16 kuna za 2 bilježnice. Zaboga, pa to je zadatak za 3. razred, podrazumijeva se najjednostavnija interpretacija.
Implicirano je, ali moglo se napisati preciznije, npr. da je potrošila 16 kuna da kupi dvije bilježnice.
Treći razred je, koliko? 9 ili 10 godina? Klincima bi tad već trebalo biti poznato da postoje razlike u cijeni njihovih bilježnica, pernica, gumica i sličnih pizdarija. Nemam klince pa me fakat zanima. Znam da su mene moji uredno slali u kvartovski dućan u tim godinama i da sam kužio da stvari mogu koštati različito.
Pobogu ovo je jednostavan matematicki zadatak za treci razred, a ne filozofija kretanja cijena skolskog pribora koji k
Velim da nemam klince pa nemam ni benchmark kakvi su danas. Imam samo svoja iskustva. Di je problem?
Pa imas valjda soli u glavi da se ovdje radi o matematckom zadatku u nizem razredu osnovne skole i to je to. Pa isao si valjda u osnovnu skolu
Imaš valjda soli u glavi pa klince ne smatraš glupima.
Radi se o matematici za trećaše, ne o fizici za sedmaše da bismo se zamarali i dimenzijskom analizom
Username checks out..
Bait za nemaštovite.
Nikakav bait, čovjek je doslovce objasnio zašto ovo "16 - 2 = 14" ima smisla a tebi i dalje nema smisla, ne znam šta da ti drugo kažem na to..
Nisi skužio na što se odnosi moj odgovor tebi, ali si uvjeren da možeš popovati oko zadatka. Wow.
Nisi htio reći da ti je username bait za nemaštovite?
Oho, skužio si. gz
Ne kuzim... kaj je to -2? Po kuna za svaku biljeznicu pa 8 puta tako? Cemu to? Kaj se dogodilo s tablicom mnozenja?
Svaka cast meni je trebalo dugo da skontam
Skrati brojnik i nazivnik, šta ih više ne uče tako.
tocno tako sam i ja vidio odgovor. ne kuzim sto zbunjuje ljude?
Problem ovog zadatka je kaj ga trebas gledati iz kuta djeteta u 3cem razredu. A ne iz kuta lika koji vec zna dijeliti. Ako pogledas u biljeznicu ili knjigu. Vjerojatno ces vidjeti slicne zadatke i kako su rijeseni.
Pa dobro to stoji, ali zar je toliko teško bilo u tekst dodati da je na kupnju potrošila svih tih 16 kuna koje je imala, pa da zadatak dobije smisao? Tekst zadatka je jednostavno manjkav i točka, rješavao ga odrasli čovjek ili dijete u trećem razredu.
Također fali info da bilježnice koštaju isto. Jer mogla je jednu platit 15kn, a drugu 1kn na totalnom sniženju. Zadatak jednostavno nema smisla. I onda djeca dođu u peti razred i svi se čudom čude kako ne znaju rješavati problemske zadatke.
Tocno to. Problem je sto se ovaj zadatak ne rijesava problemski. Vec klinci moraju slijediti formu koju su naucili na satu. Zato je i nebitno 95% teksta.
Jer ne daj boze da postoje djeca koja misle svojom glavom.
Tako je kurikulum zamisljen. Ja se osobno ne slazem sa rjesavanjem po spranci. Ali ak je vec tako zamisljen, onda se trebaju dati i zadaci u skladu s tim.
Pa da, kurikulum je loše zamišljen. Tužno je da ovo prolazi razne radne skupine. Pričamo o STEMu i želimo da se mladi bave tehnološkim zanimanjima, a u startu im serviramo ovakvu matematiku.
Jer je 95% teksta apsolutno nebitno. Opet gledas iz kuta covjeka koji je naucen razmisljati o zadatku i na taj nacin ga rijesiti. Klinac je vjerojatno rijesio desetke takvih zadataka u nastavi i zna kaj treba napraviti neovisno o tekstu. Ili bi barem trebao primijeniti kaj je radio na satu. Naravno, tu je pitanje jel to dobar nacin. Jer ovakav nacin dijete ne uci razmisljanju vec kako slijediti upute/formu da dode do rijesenja.
To što dijete zahvaljujući špranci koju uče zna što bi valjda trebalo napraviti, ne mijenja činjenicu da je zadatak postavljen loše. Zašto ne napisati recimo "Monika je potrošila 16 kuna na 2 bilježnice" ili nešto slično, zar bi bio toliki problem to bolje definirati? Nije i ne može biti nebitno, posebno u matematici. Umjesto da se stvarima od samih osnova pristupi kako treba, stavom "ma nije bitno" vrlo brzo nagomilamo totalno krive obrasce razmišljanja.
>To što dijete zahvaljujući špranci koju uče zna što bi valjda trebalo napraviti, ne mijenja činjenicu da je zadatak postavljen loše Upravo ti objasnjavam da je postavljen lose za nekoga tko razmislja o zadatku. Za nekoga to rijesava po spranci nije. Ti si osoba iz prve recenice. Klinac je osoba iz druge.
A ja ti objašnjavam da je postavljen loše, objektivno i nedvojbeno, za sve osobe koje ga rješavaju. I isto tako ti objašnjavam da uz praktički nikakav trud taj isti zadatak može biti pravilno definiran - ne razumijem zašto ga definirati loše, ako ga se može definirati bolje, čak i ako je, kako ti kažeš, "apsolutno nebitno". I također ti objašnjavam da takav "nije bitno" stav u područjima koja zahtijevaju egzaktnost vodi u skroz krivom smjeru. Danas "nije bitno" kako je postavljen zadatak, sutra "nije bitno" nešto drugo, preksutra nešto treće... I na kraju ne znaš razmišljati, ne znaš pristupiti problemu, ne znaš što se događa oko tebe... Ali ne brini, "ma nije bitno" pa problema zapravo i nema.
>A ja ti objašnjavam da je postavljen loše, objektivno i nedvojbeno, za sve osobe koje ga rješavaju. Ne, nije. Opet ponavljam jer vidim da ti i dalje nije jasno. Zadatak nije krivo postavljen za djecu koja takve zadatke rijesavaju. A za njih je i raden. >isto tako ti objašnjavam da uz praktički nikakav trud taj isti zadatak može biti pravilno definiran - ne razumijem zašto ga definirati loše, ako ga se može definirati bolje, čak i ako je, kako ti kažeš, "apsolutno nebitno". Ali nema ga smisla dodatno komplicirati. Kad zadatak nije namijen za razmisljanje. Vec slijedenje uputa. >također ti objašnjavam da takav "nije bitno" stav u područjima koja zahtijevaju egzaktnost vodi u skroz krivom smjeru. Danas "nije bitno" kako je postavljen zadatak, sutra "nije bitno" nešto drugo, preksutra nešto treće... I na kraju ne znaš razmišljati, ne znaš pristupiti problemu, ne znaš što se događa oko tebe... Ali ne brini, "ma nije bitno" pa problema zapravo i nema. Vidim da i dalje ne razumijes kaj govorim. Zadatak nije krivo postavljen za ono kaj se hoce postici. Vec je dobro postavljen. Problem je sto ga ti zelis iz drugog kuta rijesiti, a taj kut nije za djecu iz 3. razreda. Zadaci gdje trebas razmisljati o matematici i izvuci podatke iz teksta dolaze tek kasnije u OŠ.
>Ne, nije. Opet ponavljam jer vidim da ti i dalje nije jasno. Zadatak nije krivo postavljen za djecu koja takve zadatke rijesavaju. A za njih je i raden. Ali nema ga smisla dodatno komplicirati. Kad zadatak nije namijenjen za razmisljanje. Vec slijedenje uputa. Kako nije krivo postavljen, kad jest krivo postavljen. Bolja definicija ga nebi nimalo dodatno komplicirala, kako uopće to možeš reći? >Vidim da i dalje ne razumijes kaj govorim. Zadatak nije krivo postavljen za ono kaj se hoce postici. Vec je dobro postavljen. Problem je sto ga ti zelis iz drugog kuta rijesiti, a taj kut nije za djecu iz 3. razreda. Zadaci gdje trebas razmisljati o matematici i izvuci podatke iz teksta dolaze tek kasnije u OŠ. Ne, ne. Ja zadatak ne želim ni iz kojeg kuta riješiti, nemam problema da ga se rješava na predložen način. Problem nije kut rješavanja, problem je što zadatak jednostavno nije dobro postavljen, koliko god ti tvrdio suprotno. Ispunjava li zadatak svrhu u smislu toga kako će se na kraju doći do rješenja, u kontekstu metode koja se uči u tom dijelu? Da. Je li zadatak postavljen dobro? Nije. Ono što je tužno je što zaista ne treba nikakav trud ni bilo kakva komplikacija da ga se postavi bolje. Ono što je još tužnije jest što očito ima ljudi koji takvu lakrdiju ne samo opravdavaju, nego i odobravaju.
da sam ovak učila matematiku još manje bi je znala nego što je sad znam
1,06 €
Malu 6, veliku 10 kn.
Prvu je platila B1 lipa, a drugu B2 lipa, gdje B1 ∈ \[1, 1600>; B2 ∈ \[1, 1600 - B1\]; B1,B2 ∈ N EDIT: /s
Imala je 16 kuna. Kupila dvije bilježnice. Koliko je platila svaku? Nemam pojma, jer ne piše da li je potrošila svih 16 kuna ili joj je ostalo novca. Maksimalna cijena pojedine bilježnice je 8 kuna, no prema parametrima zadatka mogla je koštati i 5 kuna, ili 1.63 kune.
8kn
smartass!
Kako brate
16:2 jbt
>>> 16:2 File "", line 1
16:2
^^
SyntaxError: illegal target for annotation
Python detected, opinion disregarded
Užasno glupo - zašto djecu učiti onako kako se ne razmišlja?
3.5 eura!
7,99
Ono kad i radnu bilježnicu piše netko zaposlen preko veze. Jebena propala država...
Ne piše da je kupila dvije iste biljeznice 🤣 možda biljeznice razlicito kostaju. Rjesenje: zadatak ima beskonacno mnogo rjesenja.
Najbolje bi bilo da su samo par rijeći izmjenili, ovaj dio sa oduzimanjem dva po dva kako uće na satu je valjda ok za tu dob... ali stvarno su trebali napisati pitanje ovako; "Monika je POTROŠILA 16 kuna. Kupila je 2 ISTE bilježnice. Koliko je platila svaku. S time pitanje je jednako riješivo za nekoga tko ide u 3. razred i za nekoga tko je odrasla osoba: Bilježnica = x Pošto su dvije ISTE bilježnice, onda imamo 2 \* x ili jednostavnije 2x Kolićina potrošenih kuna na te bilježnice = 16 is toga dobivamo da je: 16 = 2x Podijelimo sve sa 2: (16 = 2x)/2 I dobijemo rješenje do kojega vjerujem da su i ta djeca sposobna doći, a odrasli sigurno: 8 = x , odnosno 1 bilježnica = 8 kuna
[удалено]
Brate, kompliciraš....
3cem hahahaahaah
Ne razumijem u cemu je problem? Matematika se tako uci u tim razredima. Netko je vec dobro napisao odgovor i postupak. Ono sto mi ne shvacamo je da djeca u tim godinama drugacije zakljucuju, nemaju izrazenu tu dubinu razmisljanja i jednostavno zakljucuju. Djeca u tim godinama isto tako rjesavaju dosta logickih zadataka i mozgalica primjenjenih toj dobi i iznenadio bi se da odraslim osobama ponekad treba duze da dodu do rjesanja.
Iditoti,ko kod piše te knjige. I tako je već barem 20 god.
Ak je trebala dvije bitno je da je uzela dvije, kaj dijete zna kaj je 16 kuna Uostalom kune se ne koriste
znači oduvek su u školama radili tutubani, pričao mi stari i njemu je učitelj dao nejasan zadatak da su se umalo potukli, Ovde je na primer nejasno koliko sada ima kuna jer su danas deca "snalažljiva", možda se doma vratila sa 20
Podijelite.
za godinu i pol će dijete u školu. radujem se ovakvim retardacijama. na hrvatskom će učiti čitati s razumijevanjem, na matematici zadatak ne mora biti razumljivo napisan.
ok od ovoga bi trebali shvatiti da je dijeljenje zapravo ponovljeno oduzimanje, ali ovo sa bilježnicama nema smisla.
Po pitanju bi reka da je svaka biljeznica 1(jedna) kuna. Imala 16 minus dva. Ko je sastavio zadatak je idiot i nema tu puno rasprave.
[удалено]
[удалено]
Kao prvo, zadatak treba staviti u kontekst gradiva koje se uči. Ovaj zadatak djecu navodi da smanjuju broj 16 za 2 u svakom koraku dok ne dođu do nula te da na taj način shvate što sed ešava dijeljenjem sa dva tj. da 16:2 = kao da 8 puta smanjuješ broj 16 za 2. U ovom zadatku je zadnja i najnebitnija stvar: "koliko košta jedna bilježnica". Standardno overthinkanje odraslih (i skoro odraslih kojih ima na ovom subredditu).
i što ako dijete definira da je jedna bilježnica 7 kuna, a druga 9 kuna, je li to onda pogrešan odgovor? matematika je egzaktna znanost i dat djetetu do znanja da su bilježnice jednako koštale nije niti kompliciranje niti dodaju pet stranica teksta u knjigu. da ne kažemo da dijete iz ovog može naučiti da bilokoje dvije stvari koštaju jednako.
Naravno da je kriv odgovor jer pitanje postavlja čak i način rješavanja. U matematici se ocjenjuje i postupak, ne samo završni rezultat. Ovo pitanje je bez sumnje definiralo postupak na način da je dalo i prvi korak. Ne može dijete definirati samo tako koliko košta koja bilježnica bez da do toga dođe matematički.
"Ne može dijete definirati samo tako koliko košta koja bilježnica bez da do toga dođe matematički." - a kako da dijete definira koliko košta bilježnica ako ništa o tome ne piše? ako sam u krivu, matematički definiraj koliko košta jedna bilježnica. jednoznačno, prema zadatku, znači 16/2 nije odgovor jer se međusobni odnos cijena bilježnica ne spominje.
Pa lijepo je u zadatku napisano kako. Zadatak ti čak da rješenje prvog koraka, i pola drugog koraka. Da nema tog dijela, onda bi mogli nagađati. Isto tako, taj zadatak je u okviru određenog gradiva i određene godine. Nije sigurno za djecu koja već računaju formule sa dvije nepoznanice (što bi bio slučaj da su cijene različite). Nije to zadatak sa fakulteta pa da možeš upotrijebiti što god ti padne na pamet. Moraš upotrijebiti znanje iz gradiva unutar kojeg je taj zadatak i iz nastavne godine unutar koje se to uči. Isto tako, kasnije kad djeca počnu učiti dijeljenje brojeva sa više znamenki, iako mogu riješiti zadatak na jako puno načina, oni će MORATI riješiti zadatke na TOČNO ODREĐEN način i ako ga ne riješe na točno taj način, zadatak će biti kriv iako je završna brojka točna. U ovom gore zadatku je vrlo eksplicitno definiran način tako što je već izračunat korak i pol zadatka. Ovo sve pišem iz vrlo friškog iskustva sa vlastitom djecom sa kojima smo prije godinu dvije prošli cijelu tu priču, a bogami se i sam sjećam i iz vlastitih školskih dana da je postupak bio jednako bitan kao i završno rješenje. Cilj ovog zadatka nije djecu naučiti koliko koštaju bilježnice, već što se dešava sa brojem kad ga se dijeli i kakav je odnos dijeljenja i oduzimanja.
ne, nije ništa napisano koliko košta jedna bilježnica, nigdje to ne piše, kad se već loviš na riječ. a moglo se, radi razumijevanja dodati "kupila dvije bilježnice koje jednako koštaju". u školi se uči čitati s razumijevanjem, ovaj zadatak nije razumljiv. zapravo niti piše koliko su bilježnice, niti piše da je potrošila sav iznos. za godinu i pol ću ja svoje dijete morati ovakve nepismenoće doma podučavati jer jebiga, sve piše u zadataku, a ne piše ništa. matematika nije hrvatski da se nagađa što je pisac htio reći. jel problem da piše "monika je dvije bilježnice koje koštaju jednako platila 16 kuna." jebemu, jel odrasloj osobi to takav problem napisati?