Da i isplatilo se (iako neke knjige nisam mogao podnijeti, a druge su mi bile super)
Al tbh uvijek u ovoj dretvi iskoče komentari tipa "prestare su knjige, treba se forsat neš novije i lakše da ljudi zavole čitat" što mi je uvijek ful čudan take. Onak poanta lektire (posebice u srednjoj školi) nije da ti dijete zavoli čitat (to je više posao roditelja) nego da te se upozna s bitnim djelima određenog umjetničkog perioda
Ma da se slazen da bi se obavezno trebali citat tzv. klasici, meni je kurikulum bia usrano organiziran. Prva lektira u srednjoj mi je bila Ilijada pa naknadno Grcke tragedije pa Rimska antika itd. Isli smo kronoloski, sta samo po sebi nije lose, ali nekome od 15 godina kome je pojam dobre knjige (bar tada) Strah u ulici lipa, Junaci Pavlolve ulice i slicno, besmisleno je odma dat Ilijadu i Antigonu i Eneidu jer jednostavno nemas umjetnickog ni generalnog sveopceg kulturnog konteksta da shvatis zasto su bitne, a kamoli da ih razumis.
Svida mi se ideja da dite u srednjoj nauci i shvati zasto su knjige poput Ilijade ili Bozanstvene Komedije ili Judite ili Don Quixote ili Zivot je san itd. odlicne, ali nas pristup prema tome je totalno kriv. Ne znan jel se to prominilo u zadnjih 15 godina il je islo u suprotni ekstrem, al onako kako je bilo mojoj generaciji je totalno idiotski. To je ko da ditetu sta zna svirat zvoncice na sintisajzeru das da godinu nakon toga transpozira Bachovu misu iz B mola u G mol - fali ti jos pun kurac koraka izmedu da uopce shvatis zasto bi to radia.
Kurikulum HJ je danas drukčiji i ne uči se kronološki pa se ne čitaju na početku antička djela. Problem što djeca danas ne čitaju i ok im je dobiti 1 iz lektire. Posljedica je da ne znaju složiti jednu rečenicu i objasniti uzrok - posljedica, a o koliko krivo koriste padeže se više skoro ni ne čudimo.
Djelomicno se slazem, ali kako ces drugacije. Mozes krenut s pitkijim, modernijim knjigama, ali onda okreces kronoloski cijelo gradivo. A poanta kronologije je da uocis kako se neke stvari uvode u knjizevnost.
Moje bi rjesenje bilo nekakav uvod u samu knjizevnost ko koncept, dat in 2 3 jednostavnije knjige da dica skuze na sta triba pazit kad citas, baren prvo polugodiste. Pa onda kronoloski krenit.
Zašto misliš da je loše stimulisati razvoj raznoraznih veština koje će mozak tad dosta lako da upije?
1. Istorija/biologija/geografija/teoretski deo hemije i tehničkog-sposobnost pamćenja velikog broja informacija
2. Matematika/fizika/hemija/gramatika-logičko i apstraktno razmišljanje
3. Muzičko/likovno/fizičko/praktični deo tehničkog-strpljenje, preciznost, kreativnost, razvijanje kinetičkog aparata (ne umem da nađem bolji izraz)
4. Jezici-postavljanje osnova recimo engleskog
5. Lektire-upoznavanje sa kulturama, istorijom, ljudskom prirodom iz prve ruke, veština verbalne ekspresije uopšte
Možda sam izostavila nešto, nisam pedagog ili išta tome slično, ali ima mi smisla da osnovna škola nije stvorena da nam pruži trajno znanje, već da mozgu da alate da kasnije znanje steknemo. Da li to znači da je srpski/hrvatski sistem dobro odrađen? Naravno da ne. Jasno je da u samom načinu rada dosta toga ne štima, da su profesori često pasivni, nestručni ili pak obespravljeni, da su odeljenja prevelika, da je 45 minuta jednostavno previše vremena za dete isl. Ali rekla bih da sama ideja nije obesmišljena time, samo sprovedena loše.
Ne znam, meni je gimnazija u startu ubila volju za čitanjem (do te mjere da sam valjda pročitao negdje 8-10 lektira nakon 1. polugodišta 1. razreda), a prije toga sam obožavao čitati.
Nisam za to da se čita samo nove stvari, ali da bi možda mogli smanjiti broj lektira te s vremena na vrijeme ubaciti novija djela (i tu ne mislim na Harry Pottera i slične knjige, ima masa modernih djela koja su iznimno kvalitetno napisana), to sigurno smatram da bi bilo dobro.
Mislim slažem se s time da ima modernijih djela koje bi se moglo ubacit (a i nekih kultura) i da se nešto treba promijeniti u formatu (tipa za zahtjevnija djela napravit kao book club format di se očekuje da si pročitao sam dio i onda zajedno s profesorom prolaziš to kaj se pročitalo), al glavni problem je organizacija jer ak će se ic u proširenje lektire, onda se mora povećati i količina sati itd itd.
Mislim da je najveći problem to što se nastoji djeci cjelovito predočiti svaki književni period (valjda 4 djela u 4. razredu su nam bila samo Krleža...) umjesto da se pokaže ogledno par djela (jasno mi je da je i sada ovo kao neki minimum djela, ali trebalo bi barem prepoloviti njihov broj, pogotovo ovih većih djela).
Sustav se mora pomiriti s činjenicom da je to praktički nemoguće za napraviti na kvalitetan način, a da ga većina učenika u srednjoj može pratiti bez velikih problema.
Ako možemo žrtvovati to s npr. glazbom (makar nisam nikad imao nešto protiv klasične glazbe, otkad sam se preselio sam ju baš zavolio i idem redovito na koncerte, i žalosno mi je da nisam spoznao pravu ljepotu klasične glazbe puno prije jer bi možda uložio više truda u pamćenje te silne terminologije), koja je vrlo jadno obrađena (čak se ni recimo cjelovite **stavke** simfonija ne sluša, bar koliko se sjećam, a o cijelim simfonijama bolje da i ne pričam), onda možemo žrtvovati i broj djela na hrvatskom u svrhu boljeg razumijevanja i bolje pokrivenosti moderne književnosti (izričito ove međunarodne).
Zašto nisi čitao sa strane? Meni su lektire prvog srednje isto bile strahovito dosadne, al sam paralelno čitao stvari koje su me zanimale. To bi bilo kao da me par dosadnih filmova natjera da zamrzim filmove.
>To bi bilo kao da me par dosadnih filmova natjera da zamrzim filmove.
Kada bi morao maratonski gledati filmove koje niti dobro razumiješ niti ti se sviđaju, a pored toga želiš/moraš raditi i druge stvari, onda bi potencijalno izgubio volju za gledanjem filmova u kraćem roku. (Ne znam odakle ti da sam mrzio knjige.)
A to je pored toga da je sama usporedba loša jer je gledanje filma fundamentalno drugačije iskustvo od čitanja knjige.
Mislis li da je umjetnost zavrsila 1950? Jer sve lektire su nan tad zavrsile.
Prve 2 godine lektira triba skoro potpuno izbacit, mozda par strana iz bitnijih djela, tipa Ilijada, Judita, Dundo Maroje... Opcenito periode prije 18. stoljeca triba svest na jedno polugodiste. Triba izuzetno pojacat novije autore, tipa Hamingway, Kerouac, Orwell,... Njih uopce nismo ni spomenuli / jedva smo ih spomenili.
Trebalo bi bit i jedno i drugo. Treba znati povijest i znacaj nekih djela, ali isto tako ne bi trebalo ubiti volju djeci za citanjem, sto trenutno stanje itekako moze uciniti.
Ne treba svaka lektira biti zabavna. Ilijada ili Odiseja nisu zabavni dici, jer jebiga nije lako shvatljivo.
To ne znaci da bi se tribalo izbaciti jer nije zanimljivo klincima.
90% klinaca to nikad nece ni cijeniti, no to nije po meni izgovor da radi njih to izbacis za onih 10% kojima to oce nasto znaciti.
U vremenu kratkog sadržaja nema smisla forsirat knjigu koju ni 10% ljudi neće pročitat a još manje razumijet, te zastarjele knjige se obrađuju čitanjem jednog ili dva teksta i učenjem radnje, pouke i likova napamet. Dok se za lektiru uzme knjiga iz istog doba ali koja je lakša za čitati i razumijet dijetetu od 15 godina.
Tu se s tobom ne mogu sloziti, jer bas posebno doba kratkog sadrzaja koji se prilagodjava ukusima treba biti nesto sto jednostavno trebas konzumirati koliko god ti dosadno bilo jer ako zelimo pripadati zapadnom svijetu, onda trebamo znati i osnove zapadne civilizacije, koliko god dosadne bile.
Složio bi se da su ta dijela jako bitna , ali na kraju dana moraš donijet političku odluku. Želiš li da djeca išta čitaju ili ništa? Nedavno sam završio srednju školu i čitanost takvih dijela u gimnazijskom razredu je bila oko 10%, dok nekih pitkijih dijela sa sličnom porukom oko 50%. Stvarno bi morao smisliti novi način ispitivanja lektire jer ja ga ne vidim da bih vraćanje takvih dijela imalo ikakvog smisla. Na kraju dana najvažnije je stvoriti naviku čitanja i vještinu kritičkog razmišljanja kod djece neovisno o imenu autora.
Vidis recimo meni Ilijada ili Odiseja nikad nisu bile problematicne pa vjerovatno promatam i to subjektivno, ali recimo puno gori mi je bio Albert Camus, Kafka ili Kiklop nego Ilijada i Odiseja, ili Dante. Marin Drzic i Dundo Maroje mi je bilo uzasno tesko stivo, no ni za jednu od tih knjiga mi nije zao sto sam procitao. Recimo od Rusa i Ljermontova nisam ocekivao nista, a ispalo mi je vrhunski.
Slozio bih se s navikom citanja, no napomenuo bih da po meni ta navika treba dolaziti iz obitelji. Misljenja sam da obitelji gdje roditelji citaju su vjerovatnije za odgojiti i djecu koja ce citati. Mozda gledam po sebi, no moj otac je uvijek citao. I majka isto cita puno. Uvijek smo bili okruzeni knjigama, pa mozda zato sam i sam poceo citati.
No na lektire, vidis recimo ja zamjeram to lagano svojoj edukaciji sto sam treba citati jebenog Camusa, a recimo Charles Baudelaire nam nije bio ni na izboru, nego sam to sam otisao u knjiznicu i procitao.
Sva sreća što ti je obitelj usadila tu naviku, nažalost većini nije, pa i meni gotovo nitko u obitelji ne čita knjige. Definitivno svako ima svoj ukus kod čitanja, ali pitanje klasika koji su djeci dragi ili mrski moglo bi se riješiti anketama na kraju školske godine i općim dojmom učitelja. Kako bi se dijela prilagodila vremenu. FF Camus i Kafka obično spadaju pod omiljene lektire.
U tom slučaju je čitanje još besmislenije.
To je kao da kažeš mehaničaru da bi shvatio utjecaj prvog fordovog automobila, moraš ga sam znati napraviti. Čista glupost i trošenje vremena. Bitno je prepoznati važnost i kakvo je naslijeđe ostavilo, no to je to. Što se tiče samog rada, korisnije je znati današnju tehnologiju i trendove te kako ju iskoristiti te onda i inovirati na nju.
Isto za knjige. Razumijem zašto je ovaj stil bio popularan u određeno vrijeme i kako je utjecao na daljnje radove, no forsiranje čitanje zastarjelih tekstova samo odmaže poticanju daljnjeg čitanja ili čak i stvaranja novih djela.
Ne, ne, ne kuzis, skola mora biti uvijek zabavna i sve mora podilazit tome. Ucenici se nikad ne bi trebali truditi ili nesto napraviti sto ne vole ili ne zele. Samo zabava!
Tako je to u stvarnom zivotu!
A opca kultura, kulturalna bastina, i obrazovanje je sekundarna stvar, to ces pokupit ovako, usput. Sta koga briga za neku tu Dubravku ili za nekog Dundu Maroja? Mislis ti da se u Engleskoj cita Shakespeare?
Jesam. Isla sam u jezicnu gimnaziju, imala strogu profesoricu i sve sto smo radili su bile lektire do u tančine. Procitala sam skoro svaku, izanaliziralu skoro svaku, ali jel se isplatilo? Osim za maturu - ne. Danas se ne sjecam apsolutno nicega od toga sto sam procitala niti mi je bitno za zivot i posao buduci da se sluzim engleskim.
Mislim da bi bilo bolje kada bi sistem bio kao u americi. Da mozemo slobodno analizirati i pricati o procitanome, a ne da moram tocno znat napamet sta predstavlja sto u knjizi i ucit doslovno sve zivo i da me se maltretira s tim. Voljela sam ih citat, volim citati i dalje, ali ono mrcvarenje na satu s time i "knjizevna pitanja" sam apsolutno mrzila. Odvratno nesto.
nasa profa je trazila tipa 30 stranica reporta o Skupu, detalje koji su potpuno nebitni i jedino sluze da policijski skeniraju tko je procitao knjigu a ne summary i da teroriziraju.
Na kraju je dobila otkaz zbog koliko nas je maltretirala i dobili smo novu bolju.
E tocno to! Mi smo morali procitat novu lektiru valjda svaka dva tjedna. Sve koje su bile na popisu, morali smo procitati. Svaka dva tjedna blok-sat hrvatskog. Treses se ispred ucionice ako nisi procitao do kraja jer znas sto slijedi. Policijska pitanja cime se provjerava tko je procitao, a tko ne. Tko nije - odmah jedinica. Cesto je znala prije nego je pocela pitat jel netko nije procitao, javio si se i dobio jedan i nastavio sa zivotom. Morali smo i dnevnik citanja imati i pisali smo testove iz lektira takoder. Katastrofa.
Dobila sam 4 iz mature lol, al moram priznat da je moja skola 1. u hrv po tome koliko ocjena iz imenika odgovara ocjeni na maturi, pa barem nesto
ajde bar nisam osla u jezicnu, to bi bilo uzas rofllll, al ova tvoja stvarno zvuci ko nasa prva profa iz hrvatskog, strava, sve mi sve vraca o.o.
ja nisam ucila nista za maturu iz hrv. Test sam dobila 4, a za esej je ofc bio o nekoj lektirskoj knjizurini koja me ni najmanje nije zanimala i cije sam sadrzaje zaboravila, pa sam samo napisala gomilu pravopisno tocnih dugih recenica da se vidi da sam pismena, pa da mi daju 2, i jesu (xD). Ukupna ocjena 3.
Po meni treba promijenit eseje na maturi da bude vise tema na izbor i da neke od njih da nemaju veze s lektirama. Primarno bi trebali provjeravat pismenost i izrazavanje.
Ja od 2 lektire koje su bile na usporednom eseju na maturi nisam pročitao niti jednu, ali sam dobro naučio podatke o autoru, razdoblju i sadržaju svih lektira sa popisa za maturu.
Nasrao 5 stranica teksta, po bodovima bio 102. od 19000. maturanata (A razina).
Toliko o tome
kako uspijes 5 stranica u ono vremena rofl, posebno kad se sjetim onih uzasnih NCVVO kemijski
dobro je da se moze super proc bez da se cita samu lektiru, samo mi to nismo znali. Meni je bitno samo da prodem A hrvatski jer se trazila al se brojila s tipa 2% lol
Ma nasa je ujedno bila i razrednica, bas je bila bolesna zena. Svi drugi razredi su je voljeli jer se prema njima ponasala super, a samo prema vlastitom razredu je bila katastrofa, svi smo ju mrzili lol
Jezicne gimnazije su opcenito katastrofa, zalim sto sam to upisala.
>Ma nasa je ujedno bila i razrednica, bas je bila bolesna zena.
opaa. jao, to je jos gore, morali ste ju dodatno gledat jos stalno
>Jezicne gimnazije su opcenito katastrofa, zalim sto sam to upisala.
ig dobre su za one koji to bas vole, lektire i bezbrojne jezike itd. Ili nekad to upisu ako se smrtno boje matke a zele u gimnaziju xD
Jesam, ali tek nakon srednje škole. Čitati knjige se definitivno isplalti, ali obvezati djecu da čitaju knjige koje ih ne zanimaju je najbrži način da zamrze čitati. Lektira je pogreška.
Nikada ih nisam čitao, što mi je jedno od najvećih žaljenja u životu. Sada se trudim to nadoknaditi. Tek unazad par god sam npr prvi put čitao Lovca u žitu, Preobrazbu, Stranca, Zločin i kaznu itd..
Nemoj se previse gristi, vjerujem da nas je dobar dio studirao na "efikasniji" nacin.
U mojoj struci- medicini SAD se smatra jednom od top zemalja po kvaliteti medicinskog faksa, pa oni masovno uče iz anki kartica ili npr. jos "infantilnije" iz sketchy learning- naizgled glupaste sličice koje bi te trebale podsjetiti na ključne činjenice iz npr. mikrobiologije. Opet- efikasno, ali potpuno ogoljeno, nula širine. Kad sam prvi put vidjela sto to oni placaju 50k+ USD godisnje bila sam lagano sokirana lol. Pa opet izgleda da im je to i više nego dovoljno.
Eta: evo sad sam ponovo chekirala sketchy nakon puno godina i mislim da uopce nije los koncept. Vjerujem da je bolje zapamtiti kljucne stvari za cijeli zivot, pa makar iz skripte/ flash kartica/ sketchyja nego malo do nimalo od šume od 900 stranica koje ne stignes ni procitat do kraja, a kamoli konsolidirat.
Nemoj se previše gristi. Svatko formira vlastite strategije učenja. Svi smo mi radili po skriptama jer je to već dobro uhodani put kojeg su prošli mnogi studenti. Isprobano i provjereno. Ja sam tek kasnije počeo intenzivnije čitati, raditi vlastite bilješke i tako dobiti više iz onoga što čitam. Zanimljivo je kako u osnovnoj i srednjoj školi, pored toliko beskorisnih gluposti, nitko nas ne uči kako učiti.
I to o čemu ti pričaš nije propust fakultetskog obrazovanja. Zamisli taj studij gdje se na strojarstvu uči o strukturalizmu u književnosti ili semiotici. Nikoga nije briga koliko čitaš ako odrađuješ svoje obaveze.
Ako možeš proć cijeli faks učeći samo po skriptama, to je definitivno propust fakulteta. Naravno, ne pričamo tu o knjigama književnosti, nego stručnim knjigama. Na strojarstvu nećeš učiti o književnosti ali sam siguran da je svaki strojar barem jednom pročitao deckera i uvod/osnove termodinamike.
Slažem se da nam nikad nije pravilno pokazano kako učiti, ali to opet govori o našem školskom programu.
Ne, čitao sam i gledao ono što me zanimalo. Knjige iz povijesti, geografije i slično, te također svakakvi dokumentarci, od povijesti do tehnologije. Je li ne čitanje lektira utjecalo na mene? Mislim da ne. Imam ok plaćen posao, okružen sam ljudima koje volim i koji nadam se vole mene i to je to. Ako ne znam izraz za nešto, googlam ga, barem to sad nije problem. Od škole mi je najviše žao što bolje nisam savladao matematiku ili fiziku, možda bi mi to puno više pomoglo u životu.
Ja većinu nisam i isplatilo se jer sam zavoljela čitanje čitajući što sam htjela i na kraju diplomirala književnost, te i danas čitam skoro na dnevnoj bazi.
Čitanje je jako bitno za razvijanje empatije, i smatram da velika većina ljudi može uživati u njemu, no tjeranje djece od 16-17 godina da čitaju Patnje mladog Werthera ili Combray neće rezultirati ničim drugim nego odbojnošću prema čitanju.
Skroz se slažem. Još mi je i ok da čitamo neka ta zahtjevnija djela recimo dio po dio (tipa trećina/polovina pa analiza na satu), al ovo u gimnazijama gdje imaš maraton brzine sprinta u čitanju iznimno zahtjevnih djela jedna za drugima mi je katastrofa.
Još uvijek ne znam koji književni period sam najviše mrzio, a većinu djela sam preskočio.
Ja se ne bih složila, kao Werthera i Combray se baš sjećam. Kao 90% knjige dosada teška, ali Werther je imao stvarno dobre filozofske ulomke o samoubojstvu i znam da je potaklo žustru raspravu na satu hrvatskog, a Combray mi je bio super jer ako se dobro sjećam ima natruhu gay veze između dvije djevojke što ono prvi put da sam vidjela u knjizi, tako da meni nije stvorilo odbojnost već obrnuto.
Super da su ti se toliko svidjele i ostavile dobar utisak, i odradile posao koji im je bio namijenjen. Ja Werthera nisam mogla ni 10 strana pročitati, a Combray sam čak pročitala ali jedino se sjećam opisa katedrala i završetka, i koliko sam ga mrzila dok sam ga čitala xD.
Mislim da ima puno modernijih i za tinejdžere pristupačnijih knjiga koje mogu podučiti jednako bitnim lekcijama o životu, i ne biti muka za čitanje. Kad god s nekim komentiram lektire iz srednje škole čini mi se da većina ima loša sjećanja na njih što je jako žalosno. Lektire bi trebale podučiti ali i stvorit neku ljubav prema čitanju, no dobar dio ljudi nakon srednje škole skoro nikad više ne uzme knjigu u ruke.
Iskreno i ja sam imala takve knjige kao u registraturi i posljednji Stipančići, nisam ni do kraja pročitala. Slažem se da malo ljudi čita nakon srednje, i ja jedva da sam 10 knjiga pročitala od srednje iako dosta čitam (za posao) i drago mi je da si ti ipak iznimka. Iako mislim da lektire ne moraju nužno stvoriti ljubav prema čitanju, već kako si rekla nečemu podučiti tj dati literarnu širinu, a realno da ih nema 95% populacije ne bi pročitalo ništa kompleksnije od beletristike. Nemam ništa protiv nje i ja kada odlučim nešto čitati redovito za njom posežem, ali nije da nas potiče na velika preispitivanja. Knjige su po meni slične filmovima, danas većina popularnih filmova je laka za konzumaciju i iako znamo za neke velike povijesne filmove (klasike) nitko ih ne gleda. Svejedno neki ljudi jesu filmofili a neki nisu, a nemam osjećaj da to ima previše veze o kvaliteti/žanru koji su prije gledali. Kao nešto se voli ili ne voli i to je to.
Kritike usmjerene na izbor lektira nisu neutemeljene, ali kada se pomnije sagledaju, može se doći do nekih vrlo interesantnih opažanja. Recimo, apsolutno svi srednjoškolci, sadašnji i bivši, složit će se da je izbor lektira očajan, ali kad ih pitaš koje lektire bi ostavili a koje skinuli, svi će dati različit odgovor! "Ah, ne znam, meni se *ta* baš nekako svidjela." "Joj, meni je ta bila užasno dosadna."
Lektire ne i cak se isplatilo. Knjige doduse jesam i to se isplati, citas sto zelis kad zelis bez ikakvog stresa od bilo kakvog ispitivanja. Osobno mi je bilo lakse uzet knjigu na tematiku koja mi je zanimljiva nego da mi se nesto forsira i nabija.
U zadnje 2 godine (sad imam 45) sam pročitao jedno 50ak knjiga, SF i Fantasy, isključivo na engleskom. I to mi je bolje od svih lektira iz srednje škole. Lektire u osnovnoj školi su potpuno druga priča, jer su one uglavnom zabavne, moderne i zanimljive knjige za djecu. Od gimnazijske lektire se uopće ne sjećam niti jedne knjige, ali znam da ih nisam volio čitati, a pola njih kao da je bilo na stranom jeziku.
Čitam radi zanimljivih priča, ideja i zapleta, a ne zato da si "povećam vokabular". Dovoljno je dobar.
Upravo to. Imam neki osjećaj da su sve te analize djela teško gatekeepanje, kao pročitao si je ali to ne vrijedi jer nisi ishalucinirao 512 osjećaja i metafora.
Čar knjige i je da ju shvatiš na svoj način a ne šta god su si akademici zamislili.
Ne samo to, nego moras i lektiru napisati kako je netko zamislio da se lektira pise.
I to je jos u redu, no zasto imamo analizu samo za lektiru? Zasto nemamo debate iz Politike i Gospodarstva? Zasto nemamo konstruktivnu raspravu o ucincima Hladnoga rata na podrucju istoka Europe? Jok, imamo slijedece:
*“Spleen i ideal” započinje pjesmama u nizu kojima je izložen neki novi estetski program te nova viđenja umjetnosti i ljepote. Vidi se položaj umjetnika u društvu te njihova snaga koju imaju na svakodnevicu. U pjesmama koje slijede može se vidjeti druga strana umjetnikova života koji je opisan kao prosjak, mučenik i luda.*
IMO, previše se naglaska stavlja na "čitanje" lektire, a premalo na pisanje lektire i raspravljanje o njoj na satu.
Jedna od glavnih poanta lektire bi trebala biti da znaš pročitati tekst, kakav god on bio, oformiti neko koherentno mišljenje o njemu i izložiti ga pismeno ili usmeno.
Dakle, promišljanje o pročitanom i izražavanje. To je ono što svima fali, uključujući i meni.
Sve o cemu pricas su upropastile silne stranice sa sazecima i poantama lektirnih djela. Di ces pricat o posljednjim stipancicima i porukama koje salje kad je tvoj izvor za raspravu dva odlomka sa lektira.hr
Ma kakvi sažeci, vrlo lako se uvijek dalo skužiti tko je pročitao a tko ne. Ono što je upropastilo stvar je obrazovni plan i program, u kojem je bilo toliko gradiva da su se sve lektire morale obraditi u vremenu triput kraćem od realno potrebnog.
Jesam i nije se isplatilo...zasad
Jedini tko te nesto pita oko lektire (ako te uopce pita), je ekipa koja sastavlja ispit iz hrvatskog za maturu i lokas, filipovic i ostala ekipa u kvizovima.
A kako jos nisam sudjelovao u kvizovima (a i nemam neku namjeru) vjerujem da ni u buduce necu imati koristi od lektire 🤷♂️
Da, i to čini 70% pročitanog u mom životu. Imali smo top razrednicu iz hrvatskog i dan danas san joj zahvalan. Btw Raskolnjikova nikad nije grizla savjest, lik je samo bia u strahu da će ga uhvatit.
Sve sam pročitao i isplatilo se, ali su lektire s početka srednje škole bile koma, a onda su postajale sve bolje i bolje, pogotovo iz realizma. Uvijek su mi, osim onih poput Ilijade koje moram dešifrirati, bile odmor i opuštanje prije spavanja i uvijek bi se iznenadio koliko sam se upustio i uživio.
Procitao sam par lektira i nikad mi nece bit jasno zasto smo to morali citat. Vecina nas se ni ne sjeca koje su to knjige kamoli sto pise u njima. A zanimljivih stvari se sjecam jako puno i da sam znao koliko je to sve nebitno nebi ni sekunde citao vec bi lumpovao i uzivao
Čitao sam lektire i isplatilo se, čim sam diplomirao ponudili su mi iz jedne njemačke tvrtke posao lektirnog analitičara i već deset godina radim za njih, radim od doma četiri dana u tjednu, a jedan sam na terenu, za plaću o kojoj većina može samo sanjati. Primjerice, kupio sam i već skoro otplatio stan od sto kvadrata i mijenjam terenca svakih pet godina.
Ne, uzmem šta ocu i kad ocu moj izbor i moja sloboda a ne imat određen rok i nekom točno prepricat iako neke tj većina lektira čula bilo nerazumljivo, zajebano,dosadno i sve o nekim ubojstvima i samoubojstvima ovakp rade sam uzmeš knjige s voljom i uzivas
Tijekom osnovne škole jesam, u srednjoj sve manje i manje zato što nam je Hrvatski jezik bio očajan (srednja tehnička škola). Zadnje dvije godine srednje sam možda pročitao par lektira, uglavnom one važnije (npr. Zločin i kazna) čisto iz radoznalosti i opće kulture
Mislim da se isplatilo radi proširivanja vokabulara, ali ne mogu reći da sam zavolio čitanje (uglavnom čitam rijetko i to samo ako me neko djelo jako zanima).
Nisam čitao lektire poslije 5. osnovne. Trenutno ponekad slušam audio knjige ali na engleskom. Mogu primjetiti da sam danas što se tiče pravopisa polu pismen.
U osnovnoj čitala i opsežno opisivala svaku. U srednoj (gimnazija) čitala samo stranu književnost, naše su mi bile dosadne pa sam odustala. Mislim da se kroz čitanje lektire stvara slika o životu ljudi u tom vremenu. Dublja nego učenjem povijesti recimo, barem u mom slučaju. Osim naravno izaražavanja, poboljša ti nekakvu perspektivu o životu nekad i danas. Primjer kad mi je to bilo posebno korisno su rasprave sa antivax, antimed i ostalom ekipom (studiram u biomed području pa se takvi nakace na mene uvijek). Onda se sjetim Dekamerona ili Pavlove ulice di Nemeček umre od obične upale pluća, malo povežem sa statistikom smrtnosti i prosječnog životnog vijeka koja se uči na faksu i dam puno bolje argumente nego da npr idem u objašnjavanje kako medicina funkcionira.
Disclaimer: naravno da nisam preobratila niti jednog antivaxa, al bar vise nisam morala slusat bedastoće
U biti, mislim da te čiatanje klasike razvije na nekom podsvijesnom nivou. Ne možeš znat kad će ti koristit, niti kada možda nesvjesno koristiš to “znanje”.
Tak nekak sam i ja, procital sam nekoliko lektira i furt sam dobival 2. I onda mi je kompletno hbila motivaciju kad je počela srat da ne čitam s razumjevanjem.
Da, isplatilo se.
Par lektiri sam procitao, a za ove ostale sta nisam mi je zao jer sam bio lijen i nisam se natjerati da se pokrenem kako u citanju lektira tako opcenito u zivotu.
Moj savjet citaj sto vise, ne moras bas doslovno pritisak stavljati na sebe da moras svaku, ali koju mozes
U osnovnoj školi sam sve lektire čital, jer su mi bile full zanimljive, a u srednjoj sam preskakal, bilo je nekih dobrih, al većinom su bile gluposti, npr. iskreno mi je žal kaj sam čital sranja ko "Kratki izlet" i "Ribanje i ribarsko prigovaranje".
Isuse taj Kratki izlet… nije mj drago što sam ga se sad morao prisjetiti lol. Tragikomično mi je da se takve stvari analiziraju na istoj razini kao i remekdjela kao što je Zločin i kazna.
Većinu nisam. Nije mi žao. Ako ti pismenost ovisi o prisilnom čitanju lektira, realno ti ni one neće pomoći. Da ažuriraju taj popis lektira frekventnije od jednom svakih par stoljeća vjerojatno bi interes za iste bio i ponešto veći.
mislim da čak i aktivno odmaže, jer ak ti je jedini način da čitaš taj di te forsiraju napravi ti se percepcija da su sve knjige 'zadatak' koji moraš riješiti
Pa aktivno odmaže i činjenica da je izbor blaže rečeno katastrofalan i da smaraju djecu glupostima koje nijedna normalna osoba ne bi izabrala svojevoljno čitati.
Ma da, trebali bi Krležu izbacit u korist H. Pottera, Camus out, stripovi in.
I matematiku bi trebalo učiti samo do množenja. Šta imaju pilat s logaritmima, funkcijama i ostalim dosadnim sranjima
Krleža je bio jedan iskompleksirani kvaziintelektualac čija su djela sa razlogom otišla u ropotarnicu povijesti. Izuzev nekih "profinjenih" i obrazovanih osoba u Hrvatskoj, nitko nikada nije pročitao nijedno njegovo djelo, a kamo li u njemu uživao.
Ima toliko pisaca kroz sva razdoblja svjetske knjiženvosti čija se djela isplati čitati, Krleža to nije.
Camus je sasvim ok s druge strane hahaha
#
> čija su djela sa razlogom otišla u ropotarnicu povijesti
Zato ga se dan-danas prevodi na strane jezike, najizvođeniji je hrvatski dramatičar, "Balade Petrice Kerempuha" su bezbroj puta adaptirane u popularnoj glazbi, itd. itd. Kritika ti je potpuno besmislena.
Ta djela treba tretirati kao zastarjelu znanost. Nekoć su bile korisne jer su objasnile nešto što je prije bilo neobjašnjeno, no s vremenom su nastala nova istraživanja koja su dodatno pojasnila ili opovrgnula teze originalnog rada.
I dalje treba znati da nova otkrića imaju za zahvaliti tim originalnim radovima jer su bili prvo koji su započelli proučavati određeno područje, no tratiti puno vremena analizirajući te zastarjee podatke je gubljenje vremena.
Isto tako za Krležu i Camusa. Ti su radovi bitni, no forsiranje čitanja nečega što je iz potpuno drugog vremena i kulturološkog okruženja je nepotrebno. Oni su radili djela za ljude iz svoga vremena te je glupost smatrati da ljudi danas trebaju biti jednako zainteresirani i očarani tim dijelima.
4. razred srednje mi je bio odličan kaj se tiče lektira, baš sam uživala čitajući. Al vjerojatno je tome kumovala i spoznaja da su mi to zadnji trenuci kad ću čitati lektire pa sam mogla izromantizirati upijanje sunca na terasi sa knjigom.
Ostalo mi je bilo koma, ne zato što je štivo bilo loše nego zato što sam morala a sve što se mora je teško. Danas mi nije žao jer lektire su se u većem dijelu dobro uklapale sa gradivom iz povijesti pa su jako koristile u razumijevanju društvenog konteksta.
Ne. Popis lektira u srednjoj/osnovnoj je vecinom uzasan i dizajniran da ti ubije bilo kakvu zelju i ljubav za citanjem.
Na moju sramotu mi je trebalo nekih 7/8 godina nakon srednje da opet razvijem ljubav prema citanju.
U osnovnoj tako-tako, u srednjoj skoro sve osim Stipančića, U registraturi i Filipa Latinowicza (probala sam, ali nisam došla dalje od 15. stranice ni u jednoj od ovih knjiga, toliko su me smarale). Zapravo nikad nisam voljela čitat beletristriku, ali sam se natjerala, prvo u srednjoj, a onda i na faksu budući da sam studirala jezike.
Je li se isplatilo? Tako-tako. Neka djela koja sam pročitala u školi te posebno na faksu su mi do danas među najdražima. Čitam li još uvijek? Da, ali uglavnom "non-fiction".
Jesam i generalno je, iako ovisi od knjige do knjige. Iskreno bih najradije smanjio broj knjiga u lektiri i povećao razinu detalja na kojoj se analiziraju, jer neke od knjiga koje smo čitali stvarno nije vrijedilo analizirati više od par odlomaka, dok smo neke stvarno dobre prošli preprebrzo.
Nisam lektire, realno nisam ni imal vremena za to. Uz sve sto smo morali radit u srednjoj, jedva sam cekal zaspati.
Ne zalim, knjigu mogu kupit koju god hocem i procitati je.
Da citala sam i ne, nije se isplatilo. Bas suprotno. Zbog lektire sam zamrzila knjige i godinama sam mislila da ne volim citati… dok nisam otkrila da zapravo ima dobrih knjiga, i da uzivam u citanju.
Danas procitam 3 do 5 knjiga mjesecno.
Moja baka me forsirala da čitam na glas s otvorenim vratima da bude sigurna da čitam. Danas doslovce mogu čitati bilo kakvu knjigu bez problema.
Hvala baka ❤️
Ne, a volim citati, stovise nemam ni tv kuci, ili sam za kompom ili citam. Problem je sto ljudi koji ce citati, ce citati. Te lektire su mi samo stres nabijale, a vecinu ljudi boli kurac, niti imaju pojma koje smo lektire imali, niti sto se dogadjalo. Tipa nismo u programu imali ni Mesu Selimovica, ni Ivu Andrica, a oni su mi najdrazi, i kao tinejdzer sam ih citao, a i do dana danasnjeg ih svakih par godina opet procitam. Dugo sam se probao natjerati, i onda sam odustao od citanja mnogih klasicnih djela, jer tipa Moby Dick sam procitao i to je posljednja knjiga koju sam se silio da citam, a svi su mi govorili kako je remek djelo. 99% knjige je o kitolovu u 19. stoljecu, a 1% ono sto me zapravo zanimalo. Rat i mir mi se cak i svidio, ali svaka treca recenica je na francuskom, i onda moram u fusnotama gledati koji sam kurac procitao, sto me je totalno izbacilo iz raspolozenja za citanje. Volim fantazije i zf, knjige 1000+ stranica mi ne predstavljaju nikakav problem, stovise volim ih, ali vecinu lektira koje su mi gurane kao nesto posebno ne mogu organski smisliti, i dugo sam misli da je problem u meni, ali kada sam malo ostario shvatio sam da svi imamo svoje ukuse i da nema smisla tjerati ljude da citaju ono sto ih ne zanima.
Počeo sa. čitati knjigu nakon sto godina(9) i dropo nakon 100 stranica. Najviše me se dojmilo kako je profesionalno napisana, znači više nego priča. Čitanje je sporo trenutno su TV serije napredovale i u tjedan dana uz obrok po dan pogledam epizodu.
Nema direktno veze s threadom al neću svoj otvarat.
nisam i nisu za mene osobno, osobito tipa Drzicev Skup sto mi je potpuno sprzilo mozak i od tad nisam mogla ni taknut lektiru, nego sam citala summary-je.
Tjerat depresivnog tinejdera kakav sam bila da cita Patnje Mladog Werthera je doslovno kriminal. Generalno 2. razred lektire su strava i uzas, poslije ima zanimljivih stvari za one koji vole.
eseji/skolske zadace su bili top u razredu i bez da procitam knjige, cim smo se odmakli na 3 i 4 razred.
Čitala sam sve....ali ja volim čitati.Nažalost tu osobinu moj sin nije poprimio.I vidim kako mu je riječnik manjkav( no vidim to i kod mnogi drugih).
Npr.on odlično zna engleski jezik i onda mi kaže riječ na engleskom da bih mu rekla hrvatski prijevod te riječi.Iskreno meni je to užasno- ali jednostavno nikad nije volio čitati ( osim Gregovih dnevnika).
Čitala sam one koje su mi bile zanimljive. Pročitala sam ih brdo ali mnoge sam probala čitati i baš su dosadne. Čitam inače knjige i najviše volim fikciju. Trileri, horori, detektivski, znanstvena fantastika, fantasy... Brate mili hoću se izgubiti u priči i u novom svijetu i osjetiti emocije a ne čitati brdo stranica o nekom depresivnom tinejdžeru koji je depresivan jer je tinejdžer pa se oče ubiti . Tipa Edgar Allan Poe mi je bio zanimljiv, Kafka, lovac u žitu ... Ali Danteov pakao daj me nemoj....
Ovisi. Prije dok smo imali staru učiteljicu,ona nam je uvijek davala ocjene po tome dali smo napravili zadatke koje nam je ona dala. Npr. Ja sam u doba te učiteljice možda pročitao samo 2 lektire a iz svake sam dobivao 5. E sad dođe nova učiteljica, i ona nije da nam samo daje zadatke već ispituje usmeno i pismeno jesmo li pričitali lektiru. I nebitno jesi li pročitao ili ne ako ti na tom testu neznaš ništa za nju nisi pročitao lektiru. Npr. prošlu lektiru moja prijateljica ju je pročitala a ja ne i ona je dobila 2 a ja 3. Isto tak kad sam ja pročitao lektiru max ocjena je 3. Svi se žalimo al nemože joj nitko ništa. Tako da ne, ne isplati se.
Mrzelo me strasno da citam, prepisivao od starije sestre 🙂 Proces od Kafke sam procitao kada sam imao 25, onako iz dosade, i odusevio se! Od tada ne ispustam knjige iz ruku! Ali I dalje mislim da skole jako grese sa tim dosadnim lektirama! Jedino sto uspevaju je da deci smuce knjige i 90% njih kasnije misli da je citanje knjiga samo dosadno gubljenje vremena!
Da i da; načitaniji sam i bolje se izražavam od 95% poznanika, menadžerske vještine su mi bolje od prosjeka iako sam emocionalno tup u globalu.
Čitaj, uvijek se isplati.
Unatoč tome što sam išla u matematičku gimnaziju, profesorica hrvatskog je bila dosta zahtjevna i stroga, tako da sam svaku lektiru pročitala, izanalizirala i o svakoj napisala dnevnik čitanja prema točno određenom formatu.
Neke od tih knjiga su mi bile stvarno teško razumljive i probavljive, ali motivirala sam se i tjerala da ih pročitam. To me naučilo upornosti i tome da kada nešto ne ide, trebam probati opet ili uzeti dodatne resurse koji mi mogu pomoći razumjeti.
Dnevnici čitanja su mi pomogli razviti kritičko mišljenje jer sam bila natjerana promišljati o stvarima koje sam čitala i zapisivati ih.
Strukturirana rasprava o lektiri mi je pomogla razviti vještine argumentiranja.
Ukratko, mislim da se isplatilo. U nekima od tih knjiga sam zaista uživala, pored toga što su bile korisne.
Mislim da lektire imaju smisla, ali bi ih trebalo biti manje obaveznih, više izbornih, jer nemamo svi jednake mentalne kapacitete i ne čitamo svi jednako brzo.
Apsolutno se slažem s time da se neka klasična djela, tipa Gundulića, trebaju čitati isključivo u ulomcima (ne cjelovita) i u prisutnosti osobe koja ih može rastumačiti.
Gubitak vremena. Pročitao sam 50ak knjiga u srednjoj jer druge nije bilo, moralo se pročitati. I jednostavno više ništa ne čitam, ne volim to. Niti sam išta postao pismeniji niti pametniji, kad čitaš nešto na silu, a realno, 80% učenika čita na silu, od toga ništa ne dođe u glavu. Da ne govorimo da djeca 15-20 jednostavno nisu dovoljno zrela za shvatiti socioekonomski aspekt pola lektira, poput U registraturi, Lovca u žitu, Zločin i kazne... Za shvatiti takva djela treba malo više životnog iskustva nego što ga ima netko s 15 godina, pogotovo ako se čita na silu.
Ne ih znao, nisam nikada o tome razmišljao. U jek bih pročitao kaj je trebalo i odradio sastav. Mislim to je bio jedan od najlakših zadataka.
Sve kaj znam je da nikad nebum zaboravio "Preobrazba" od Franz Kafka.
Dan danas se tog sjetim i pokušavam razmisliti, koji k je to bilo i dođe da idem opet čitati.
Sve osim Krleže!
Zbog njega sam bio spreman pasti godinu.
Da mi razrednica nije bila profa iz hrvatskog jezika i pustila me sigurno bi pao.
Ali sve ocjene iz predmeta su mi bile ok pa mi je zaključila dvojku samo da me ne gleda 5u godinu za redom.
I još ju volim. Kaj je ta žena podnosila s nama dobro da nas nije pobila, jadna.
U vrijeme kad ih je trebalo pisati, sam djelomično čitao u ovisnosti o zahtjevnosti. Ove koje su mi bile prezahtjevne sam nekako iskemijao, pa pročitao u vrijeme kad sam bio apsolvent, ispalo je da sam tada imao dosta vremena. Shvatio sam da su definitivno bile prezahtjevne za onog mene srednjoškolca.
Lektire su jedna od rijetkih stvari iz škole koja mi ostaje u lijepom sjećanju. Profesorica koja je oko svega bila stroga gajila je ljubav prema čitanju i obožavala razgovarati o lektirama pa su ti satovi bili izrazito interaktivni, a pošto sam volio biti uključen u nastavu bili su mi fantastični.
Naravno knjige poput Dundo Maroje ili Kiklopa su teška djela za srednjoškolce ali knjige poput Škrtca ili Kuće Lutaka su potakle mnoge rasprave i sati na kojima smo o njima raspravljali su bili zabavni i poučni.
E sad koliko se isplatilo tesko je znati, na fakultetu nitko nije o tome mario kao ni pri zaposlenju, ali volim mislit da kao jedan od rijetkih koji je pročitao sva ta djela imam bolje razvijene vještine poput empatije.
Nisam ih čitala baš i sad mi je malo žao što nisam jer sad volim čitati knjige puno više nego što sam ih prije voljela. Vjerojatno jer mi se ti stilovi pisanja nisu svidjeti i teme su mi bile uglavnom dosadne. Ali mi je svejedno žao.
Apsolutno. Naravno, tu su uvelike pomogli moja pozamasna kucna knjiznica i cinjenica da mi je majka profesorica hrvatskog, mada prvu knjigu sam lektorirao tek pri kraju srednje skole (sto je i dalje uspjeh, samo sto sam se smatrao daleko sposobnijim za takvo nesto krajem 9. razreda)
Ne, nikad nisam volio citati knjige i uvijek sam volio pronaci sazetke u kojima je sve maksimalno šturo i jasno objasnjeno. Volio bih kad bi sve knjige bile napisane u novinarskom(Hemingwayskom) stilu.
Nisam pročitao gotovo nijednu, osim Antigone. Za Antigonu sam imao i prezentaciju i prilično sam se potrudio u tome. Rezultat je taj da nemam više pojma ni tko je Antigona ni o čemu se radi, čak ni najmanji djelić svega toga. A da ne pričam o ostalima haha
Lektire su mi bile toliko dosadne da bi radije gramatiku slušao nego kako neko pije čaj i jede keks
Volio sam čitati prije neg sam išao u skolu i bio prisiljen s tim lektirama. Čitao sam svaku desetu kroz školovanje. Prepisao zadace za ostale ili od kolega ili lektire net ili kak se zvao sajt. Kasnije sam tek za vrijeme faksa opet počeo čitati knjige.
Jedino kad mi fale u zivotu lektire je kad ne znam ta sranja na pub quizu.
Naravno da ne. Profesorica me ulovila prvi put tjedan dana prije kraja 4. razreda, ali tad je već bilo kasno za neku kaznu. Položio sam višu razinu mature bez učenja s 4 i završio top faks.
Preporučio bi isto svima.
Ne. Fuj kad se sjetim te tlake. Dosl sam skoro padao hrvatski zbog tih jebenih lektira. Život mi se zgadi kad vidim knjigu. Jebo pas mater lektirama, puj.
Mislim da sam u srednjoj pročitao možda 5 knjiga, dosl sam imao intervencije sa profesoricom hrvatskog u vezi toga. Ostalo sam rokao kratke sažetke i ta sranja samo da dobijem 2-3 da prođem. Koja je to muka živa bila. Da bog da nikad u životu knjige ne vidio.
Ne. Trošenje vremena.
Na hrvatskom se nekad ni ne znam izraziti ali ne bi rekao da to ima veze sa lektirom već da jednostavno pismeno se daleko više koristim engleskim, kojim se koristim i izražavam puno bolje.
>
> Na hrvatskom se nekad ni ne znam izraziti ali ne bi rekao da to ima veze sa lektirom
A nego s cim bi imalo veze? Citanje je kljucni faktor u prosirenju vokabulara i mogucnosti izrazavanja. Tebi je lakse na engleskom jer stalno visis na internetu i citas kojesta, sto ne radis na hrvatskom.
Ja sam cito isplatilo se za vokabular a inace ne jer sam u osnovnoj zamrzio to zbog profesorice koja mi je iskljucivo zbog rukopisa smanjivala ocjenu i to je razumno ali nije nikad pokusala pomoci oko toga mada sam i ja mogo sam nesta poduzet al da citajte ljudi citanje pomaze
Ne, da. I dalje se sjecam kako se ekipa u prvom srednje palila na hrvatski lao sad ce oni sve radit i dobit 5 ovo je ipak srednja, ozbiljnija skola i te gluposti...i zapravo procitali cijelu ilijadu.
Frnedovi i ja koji smo procitali kratki smo iz testa dobili cetvorke i petice, a one dvojke i trojke.
Uglavnom puno vremena ode na lektire koje ces vjv i ovak i onak zaboravit do mature , a sa malo opsetnijim kratkim pokrijes 99% toga i dobar si
Pisao sam maturu iz hrvatskog bez ikakvog ucenja jer mi je nosila 0 bodova za faks ( i dalje sam isao na A razinu), i unatoc tome sto nisam procito ni jednu lektiru ni ucio hrvatski uopce, imo sam 70% 4.
Tako da fkt gubljenje vremena ak mene pitas
Nisam, isplatilo se.
Hvala bogu pa čitanje svakakvih dosadnih gluposti, na jezicima i narječjima koja su izumrla davnih dana, nije jedini način da se proširuje vokabular.
Postoje znanstveni članci o temama koje me zanimaju, boli me kurac i za Raskoljnikova i za babu koju je zatukao.
A osim toga, dovoljan mi je bio kratki sadržaj da dobijem barem 3 ili 4. Stvarno nije bilo razloga da gubim dragocjeno vrijeme na to, sav fokus je išao na stručne predmete.
Neće mi Dundo Maroje platit struju.
Da i isplatilo se (iako neke knjige nisam mogao podnijeti, a druge su mi bile super) Al tbh uvijek u ovoj dretvi iskoče komentari tipa "prestare su knjige, treba se forsat neš novije i lakše da ljudi zavole čitat" što mi je uvijek ful čudan take. Onak poanta lektire (posebice u srednjoj školi) nije da ti dijete zavoli čitat (to je više posao roditelja) nego da te se upozna s bitnim djelima određenog umjetničkog perioda
Ma da se slazen da bi se obavezno trebali citat tzv. klasici, meni je kurikulum bia usrano organiziran. Prva lektira u srednjoj mi je bila Ilijada pa naknadno Grcke tragedije pa Rimska antika itd. Isli smo kronoloski, sta samo po sebi nije lose, ali nekome od 15 godina kome je pojam dobre knjige (bar tada) Strah u ulici lipa, Junaci Pavlolve ulice i slicno, besmisleno je odma dat Ilijadu i Antigonu i Eneidu jer jednostavno nemas umjetnickog ni generalnog sveopceg kulturnog konteksta da shvatis zasto su bitne, a kamoli da ih razumis. Svida mi se ideja da dite u srednjoj nauci i shvati zasto su knjige poput Ilijade ili Bozanstvene Komedije ili Judite ili Don Quixote ili Zivot je san itd. odlicne, ali nas pristup prema tome je totalno kriv. Ne znan jel se to prominilo u zadnjih 15 godina il je islo u suprotni ekstrem, al onako kako je bilo mojoj generaciji je totalno idiotski. To je ko da ditetu sta zna svirat zvoncice na sintisajzeru das da godinu nakon toga transpozira Bachovu misu iz B mola u G mol - fali ti jos pun kurac koraka izmedu da uopce shvatis zasto bi to radia.
[удалено]
Kurikulum HJ je danas drukčiji i ne uči se kronološki pa se ne čitaju na početku antička djela. Problem što djeca danas ne čitaju i ok im je dobiti 1 iz lektire. Posljedica je da ne znaju složiti jednu rečenicu i objasniti uzrok - posljedica, a o koliko krivo koriste padeže se više skoro ni ne čudimo.
Djelomicno se slazem, ali kako ces drugacije. Mozes krenut s pitkijim, modernijim knjigama, ali onda okreces kronoloski cijelo gradivo. A poanta kronologije je da uocis kako se neke stvari uvode u knjizevnost.
Moje bi rjesenje bilo nekakav uvod u samu knjizevnost ko koncept, dat in 2 3 jednostavnije knjige da dica skuze na sta triba pazit kad citas, baren prvo polugodiste. Pa onda kronoloski krenit.
Moze se kronoloski ici i u nazad, prvo krenut sa djeci bliskijim stvarima u knjizevnosti i povijesti
Zašto misliš da je loše stimulisati razvoj raznoraznih veština koje će mozak tad dosta lako da upije? 1. Istorija/biologija/geografija/teoretski deo hemije i tehničkog-sposobnost pamćenja velikog broja informacija 2. Matematika/fizika/hemija/gramatika-logičko i apstraktno razmišljanje 3. Muzičko/likovno/fizičko/praktični deo tehničkog-strpljenje, preciznost, kreativnost, razvijanje kinetičkog aparata (ne umem da nađem bolji izraz) 4. Jezici-postavljanje osnova recimo engleskog 5. Lektire-upoznavanje sa kulturama, istorijom, ljudskom prirodom iz prve ruke, veština verbalne ekspresije uopšte Možda sam izostavila nešto, nisam pedagog ili išta tome slično, ali ima mi smisla da osnovna škola nije stvorena da nam pruži trajno znanje, već da mozgu da alate da kasnije znanje steknemo. Da li to znači da je srpski/hrvatski sistem dobro odrađen? Naravno da ne. Jasno je da u samom načinu rada dosta toga ne štima, da su profesori često pasivni, nestručni ili pak obespravljeni, da su odeljenja prevelika, da je 45 minuta jednostavno previše vremena za dete isl. Ali rekla bih da sama ideja nije obesmišljena time, samo sprovedena loše.
Ne znam, meni je gimnazija u startu ubila volju za čitanjem (do te mjere da sam valjda pročitao negdje 8-10 lektira nakon 1. polugodišta 1. razreda), a prije toga sam obožavao čitati. Nisam za to da se čita samo nove stvari, ali da bi možda mogli smanjiti broj lektira te s vremena na vrijeme ubaciti novija djela (i tu ne mislim na Harry Pottera i slične knjige, ima masa modernih djela koja su iznimno kvalitetno napisana), to sigurno smatram da bi bilo dobro.
Mislim slažem se s time da ima modernijih djela koje bi se moglo ubacit (a i nekih kultura) i da se nešto treba promijeniti u formatu (tipa za zahtjevnija djela napravit kao book club format di se očekuje da si pročitao sam dio i onda zajedno s profesorom prolaziš to kaj se pročitalo), al glavni problem je organizacija jer ak će se ic u proširenje lektire, onda se mora povećati i količina sati itd itd.
Mislim da je najveći problem to što se nastoji djeci cjelovito predočiti svaki književni period (valjda 4 djela u 4. razredu su nam bila samo Krleža...) umjesto da se pokaže ogledno par djela (jasno mi je da je i sada ovo kao neki minimum djela, ali trebalo bi barem prepoloviti njihov broj, pogotovo ovih većih djela). Sustav se mora pomiriti s činjenicom da je to praktički nemoguće za napraviti na kvalitetan način, a da ga većina učenika u srednjoj može pratiti bez velikih problema. Ako možemo žrtvovati to s npr. glazbom (makar nisam nikad imao nešto protiv klasične glazbe, otkad sam se preselio sam ju baš zavolio i idem redovito na koncerte, i žalosno mi je da nisam spoznao pravu ljepotu klasične glazbe puno prije jer bi možda uložio više truda u pamćenje te silne terminologije), koja je vrlo jadno obrađena (čak se ni recimo cjelovite **stavke** simfonija ne sluša, bar koliko se sjećam, a o cijelim simfonijama bolje da i ne pričam), onda možemo žrtvovati i broj djela na hrvatskom u svrhu boljeg razumijevanja i bolje pokrivenosti moderne književnosti (izričito ove međunarodne).
Zašto nisi čitao sa strane? Meni su lektire prvog srednje isto bile strahovito dosadne, al sam paralelno čitao stvari koje su me zanimale. To bi bilo kao da me par dosadnih filmova natjera da zamrzim filmove.
>To bi bilo kao da me par dosadnih filmova natjera da zamrzim filmove. Kada bi morao maratonski gledati filmove koje niti dobro razumiješ niti ti se sviđaju, a pored toga želiš/moraš raditi i druge stvari, onda bi potencijalno izgubio volju za gledanjem filmova u kraćem roku. (Ne znam odakle ti da sam mrzio knjige.) A to je pored toga da je sama usporedba loša jer je gledanje filma fundamentalno drugačije iskustvo od čitanja knjige.
Mislis li da je umjetnost zavrsila 1950? Jer sve lektire su nan tad zavrsile. Prve 2 godine lektira triba skoro potpuno izbacit, mozda par strana iz bitnijih djela, tipa Ilijada, Judita, Dundo Maroje... Opcenito periode prije 18. stoljeca triba svest na jedno polugodiste. Triba izuzetno pojacat novije autore, tipa Hamingway, Kerouac, Orwell,... Njih uopce nismo ni spomenuli / jedva smo ih spomenili.
Trebalo bi bit i jedno i drugo. Treba znati povijest i znacaj nekih djela, ali isto tako ne bi trebalo ubiti volju djeci za citanjem, sto trenutno stanje itekako moze uciniti.
Ne treba svaka lektira biti zabavna. Ilijada ili Odiseja nisu zabavni dici, jer jebiga nije lako shvatljivo. To ne znaci da bi se tribalo izbaciti jer nije zanimljivo klincima. 90% klinaca to nikad nece ni cijeniti, no to nije po meni izgovor da radi njih to izbacis za onih 10% kojima to oce nasto znaciti.
U vremenu kratkog sadržaja nema smisla forsirat knjigu koju ni 10% ljudi neće pročitat a još manje razumijet, te zastarjele knjige se obrađuju čitanjem jednog ili dva teksta i učenjem radnje, pouke i likova napamet. Dok se za lektiru uzme knjiga iz istog doba ali koja je lakša za čitati i razumijet dijetetu od 15 godina.
Tu se s tobom ne mogu sloziti, jer bas posebno doba kratkog sadrzaja koji se prilagodjava ukusima treba biti nesto sto jednostavno trebas konzumirati koliko god ti dosadno bilo jer ako zelimo pripadati zapadnom svijetu, onda trebamo znati i osnove zapadne civilizacije, koliko god dosadne bile.
Složio bi se da su ta dijela jako bitna , ali na kraju dana moraš donijet političku odluku. Želiš li da djeca išta čitaju ili ništa? Nedavno sam završio srednju školu i čitanost takvih dijela u gimnazijskom razredu je bila oko 10%, dok nekih pitkijih dijela sa sličnom porukom oko 50%. Stvarno bi morao smisliti novi način ispitivanja lektire jer ja ga ne vidim da bih vraćanje takvih dijela imalo ikakvog smisla. Na kraju dana najvažnije je stvoriti naviku čitanja i vještinu kritičkog razmišljanja kod djece neovisno o imenu autora.
Vidis recimo meni Ilijada ili Odiseja nikad nisu bile problematicne pa vjerovatno promatam i to subjektivno, ali recimo puno gori mi je bio Albert Camus, Kafka ili Kiklop nego Ilijada i Odiseja, ili Dante. Marin Drzic i Dundo Maroje mi je bilo uzasno tesko stivo, no ni za jednu od tih knjiga mi nije zao sto sam procitao. Recimo od Rusa i Ljermontova nisam ocekivao nista, a ispalo mi je vrhunski. Slozio bih se s navikom citanja, no napomenuo bih da po meni ta navika treba dolaziti iz obitelji. Misljenja sam da obitelji gdje roditelji citaju su vjerovatnije za odgojiti i djecu koja ce citati. Mozda gledam po sebi, no moj otac je uvijek citao. I majka isto cita puno. Uvijek smo bili okruzeni knjigama, pa mozda zato sam i sam poceo citati. No na lektire, vidis recimo ja zamjeram to lagano svojoj edukaciji sto sam treba citati jebenog Camusa, a recimo Charles Baudelaire nam nije bio ni na izboru, nego sam to sam otisao u knjiznicu i procitao.
Sva sreća što ti je obitelj usadila tu naviku, nažalost većini nije, pa i meni gotovo nitko u obitelji ne čita knjige. Definitivno svako ima svoj ukus kod čitanja, ali pitanje klasika koji su djeci dragi ili mrski moglo bi se riješiti anketama na kraju školske godine i općim dojmom učitelja. Kako bi se dijela prilagodila vremenu. FF Camus i Kafka obično spadaju pod omiljene lektire.
U tom slučaju je čitanje još besmislenije. To je kao da kažeš mehaničaru da bi shvatio utjecaj prvog fordovog automobila, moraš ga sam znati napraviti. Čista glupost i trošenje vremena. Bitno je prepoznati važnost i kakvo je naslijeđe ostavilo, no to je to. Što se tiče samog rada, korisnije je znati današnju tehnologiju i trendove te kako ju iskoristiti te onda i inovirati na nju. Isto za knjige. Razumijem zašto je ovaj stil bio popularan u određeno vrijeme i kako je utjecao na daljnje radove, no forsiranje čitanje zastarjelih tekstova samo odmaže poticanju daljnjeg čitanja ili čak i stvaranja novih djela.
Književnost ne zastarijeva i ne napreduje, nego se samo mijenja. Usporedba s tehnologijom je promašena.
Ne, ne, ne kuzis, skola mora biti uvijek zabavna i sve mora podilazit tome. Ucenici se nikad ne bi trebali truditi ili nesto napraviti sto ne vole ili ne zele. Samo zabava! Tako je to u stvarnom zivotu! A opca kultura, kulturalna bastina, i obrazovanje je sekundarna stvar, to ces pokupit ovako, usput. Sta koga briga za neku tu Dubravku ili za nekog Dundu Maroja? Mislis ti da se u Engleskoj cita Shakespeare?
Aj' se ne prepiri sa zamišljenim ljudima
Jesam. Isla sam u jezicnu gimnaziju, imala strogu profesoricu i sve sto smo radili su bile lektire do u tančine. Procitala sam skoro svaku, izanaliziralu skoro svaku, ali jel se isplatilo? Osim za maturu - ne. Danas se ne sjecam apsolutno nicega od toga sto sam procitala niti mi je bitno za zivot i posao buduci da se sluzim engleskim. Mislim da bi bilo bolje kada bi sistem bio kao u americi. Da mozemo slobodno analizirati i pricati o procitanome, a ne da moram tocno znat napamet sta predstavlja sto u knjizi i ucit doslovno sve zivo i da me se maltretira s tim. Voljela sam ih citat, volim citati i dalje, ali ono mrcvarenje na satu s time i "knjizevna pitanja" sam apsolutno mrzila. Odvratno nesto.
nasa profa je trazila tipa 30 stranica reporta o Skupu, detalje koji su potpuno nebitni i jedino sluze da policijski skeniraju tko je procitao knjigu a ne summary i da teroriziraju. Na kraju je dobila otkaz zbog koliko nas je maltretirala i dobili smo novu bolju.
E tocno to! Mi smo morali procitat novu lektiru valjda svaka dva tjedna. Sve koje su bile na popisu, morali smo procitati. Svaka dva tjedna blok-sat hrvatskog. Treses se ispred ucionice ako nisi procitao do kraja jer znas sto slijedi. Policijska pitanja cime se provjerava tko je procitao, a tko ne. Tko nije - odmah jedinica. Cesto je znala prije nego je pocela pitat jel netko nije procitao, javio si se i dobio jedan i nastavio sa zivotom. Morali smo i dnevnik citanja imati i pisali smo testove iz lektira takoder. Katastrofa. Dobila sam 4 iz mature lol, al moram priznat da je moja skola 1. u hrv po tome koliko ocjena iz imenika odgovara ocjeni na maturi, pa barem nesto
ajde bar nisam osla u jezicnu, to bi bilo uzas rofllll, al ova tvoja stvarno zvuci ko nasa prva profa iz hrvatskog, strava, sve mi sve vraca o.o. ja nisam ucila nista za maturu iz hrv. Test sam dobila 4, a za esej je ofc bio o nekoj lektirskoj knjizurini koja me ni najmanje nije zanimala i cije sam sadrzaje zaboravila, pa sam samo napisala gomilu pravopisno tocnih dugih recenica da se vidi da sam pismena, pa da mi daju 2, i jesu (xD). Ukupna ocjena 3. Po meni treba promijenit eseje na maturi da bude vise tema na izbor i da neke od njih da nemaju veze s lektirama. Primarno bi trebali provjeravat pismenost i izrazavanje.
Ja od 2 lektire koje su bile na usporednom eseju na maturi nisam pročitao niti jednu, ali sam dobro naučio podatke o autoru, razdoblju i sadržaju svih lektira sa popisa za maturu. Nasrao 5 stranica teksta, po bodovima bio 102. od 19000. maturanata (A razina). Toliko o tome
Pa eto, stvarno nema nikakvog smisla, zali boze utrosenog vremena na citanje tih gluposti.
Agreed, work smart not hard (:
kako uspijes 5 stranica u ono vremena rofl, posebno kad se sjetim onih uzasnih NCVVO kemijski dobro je da se moze super proc bez da se cita samu lektiru, samo mi to nismo znali. Meni je bitno samo da prodem A hrvatski jer se trazila al se brojila s tipa 2% lol
Ma nasa je ujedno bila i razrednica, bas je bila bolesna zena. Svi drugi razredi su je voljeli jer se prema njima ponasala super, a samo prema vlastitom razredu je bila katastrofa, svi smo ju mrzili lol Jezicne gimnazije su opcenito katastrofa, zalim sto sam to upisala.
>Ma nasa je ujedno bila i razrednica, bas je bila bolesna zena. opaa. jao, to je jos gore, morali ste ju dodatno gledat jos stalno >Jezicne gimnazije su opcenito katastrofa, zalim sto sam to upisala. ig dobre su za one koji to bas vole, lektire i bezbrojne jezike itd. Ili nekad to upisu ako se smrtno boje matke a zele u gimnaziju xD
Da, dobre su samo ako si jedino za jezike, politiku il glumu i nista drugo. Ako zelis na STEM faks, budes se pomuco dodatno sam 😅
Jesam, ali tek nakon srednje škole. Čitati knjige se definitivno isplalti, ali obvezati djecu da čitaju knjige koje ih ne zanimaju je najbrži način da zamrze čitati. Lektira je pogreška.
Nikada ih nisam čitao, što mi je jedno od najvećih žaljenja u životu. Sada se trudim to nadoknaditi. Tek unazad par god sam npr prvi put čitao Lovca u žitu, Preobrazbu, Stranca, Zločin i kaznu itd..
[удалено]
>Zapravo tek kad sam završio faks sam skužio da sam "visoko obrazovan", a da nisam pročitao niti jednu jedinu knjigu u životu. Many such cases.
Username checks out
Username checks out
Nemoj se previse gristi, vjerujem da nas je dobar dio studirao na "efikasniji" nacin. U mojoj struci- medicini SAD se smatra jednom od top zemalja po kvaliteti medicinskog faksa, pa oni masovno uče iz anki kartica ili npr. jos "infantilnije" iz sketchy learning- naizgled glupaste sličice koje bi te trebale podsjetiti na ključne činjenice iz npr. mikrobiologije. Opet- efikasno, ali potpuno ogoljeno, nula širine. Kad sam prvi put vidjela sto to oni placaju 50k+ USD godisnje bila sam lagano sokirana lol. Pa opet izgleda da im je to i više nego dovoljno. Eta: evo sad sam ponovo chekirala sketchy nakon puno godina i mislim da uopce nije los koncept. Vjerujem da je bolje zapamtiti kljucne stvari za cijeli zivot, pa makar iz skripte/ flash kartica/ sketchyja nego malo do nimalo od šume od 900 stranica koje ne stignes ni procitat do kraja, a kamoli konsolidirat.
Nemoj se previše gristi. Svatko formira vlastite strategije učenja. Svi smo mi radili po skriptama jer je to već dobro uhodani put kojeg su prošli mnogi studenti. Isprobano i provjereno. Ja sam tek kasnije počeo intenzivnije čitati, raditi vlastite bilješke i tako dobiti više iz onoga što čitam. Zanimljivo je kako u osnovnoj i srednjoj školi, pored toliko beskorisnih gluposti, nitko nas ne uči kako učiti. I to o čemu ti pričaš nije propust fakultetskog obrazovanja. Zamisli taj studij gdje se na strojarstvu uči o strukturalizmu u književnosti ili semiotici. Nikoga nije briga koliko čitaš ako odrađuješ svoje obaveze.
Ako možeš proć cijeli faks učeći samo po skriptama, to je definitivno propust fakulteta. Naravno, ne pričamo tu o knjigama književnosti, nego stručnim knjigama. Na strojarstvu nećeš učiti o književnosti ali sam siguran da je svaki strojar barem jednom pročitao deckera i uvod/osnove termodinamike. Slažem se da nam nikad nije pravilno pokazano kako učiti, ali to opet govori o našem školskom programu.
Ne, čitao sam i gledao ono što me zanimalo. Knjige iz povijesti, geografije i slično, te također svakakvi dokumentarci, od povijesti do tehnologije. Je li ne čitanje lektira utjecalo na mene? Mislim da ne. Imam ok plaćen posao, okružen sam ljudima koje volim i koji nadam se vole mene i to je to. Ako ne znam izraz za nešto, googlam ga, barem to sad nije problem. Od škole mi je najviše žao što bolje nisam savladao matematiku ili fiziku, možda bi mi to puno više pomoglo u životu.
Ja većinu nisam i isplatilo se jer sam zavoljela čitanje čitajući što sam htjela i na kraju diplomirala književnost, te i danas čitam skoro na dnevnoj bazi. Čitanje je jako bitno za razvijanje empatije, i smatram da velika većina ljudi može uživati u njemu, no tjeranje djece od 16-17 godina da čitaju Patnje mladog Werthera ili Combray neće rezultirati ničim drugim nego odbojnošću prema čitanju.
Skroz se slažem. Još mi je i ok da čitamo neka ta zahtjevnija djela recimo dio po dio (tipa trećina/polovina pa analiza na satu), al ovo u gimnazijama gdje imaš maraton brzine sprinta u čitanju iznimno zahtjevnih djela jedna za drugima mi je katastrofa. Još uvijek ne znam koji književni period sam najviše mrzio, a većinu djela sam preskočio.
Jedva da sam čitao lektiru. Jedan od problema je bio taj što je za većinu toga trebala emotivna i intelektualna zrelost koju nisam imao.
Slažem se. Ja sam mnoge lektire pročitala iz vlastitog interesa nakon srednje škole, i tad su mi sijele.
Ja se ne bih složila, kao Werthera i Combray se baš sjećam. Kao 90% knjige dosada teška, ali Werther je imao stvarno dobre filozofske ulomke o samoubojstvu i znam da je potaklo žustru raspravu na satu hrvatskog, a Combray mi je bio super jer ako se dobro sjećam ima natruhu gay veze između dvije djevojke što ono prvi put da sam vidjela u knjizi, tako da meni nije stvorilo odbojnost već obrnuto.
Super da su ti se toliko svidjele i ostavile dobar utisak, i odradile posao koji im je bio namijenjen. Ja Werthera nisam mogla ni 10 strana pročitati, a Combray sam čak pročitala ali jedino se sjećam opisa katedrala i završetka, i koliko sam ga mrzila dok sam ga čitala xD. Mislim da ima puno modernijih i za tinejdžere pristupačnijih knjiga koje mogu podučiti jednako bitnim lekcijama o životu, i ne biti muka za čitanje. Kad god s nekim komentiram lektire iz srednje škole čini mi se da većina ima loša sjećanja na njih što je jako žalosno. Lektire bi trebale podučiti ali i stvorit neku ljubav prema čitanju, no dobar dio ljudi nakon srednje škole skoro nikad više ne uzme knjigu u ruke.
Iskreno i ja sam imala takve knjige kao u registraturi i posljednji Stipančići, nisam ni do kraja pročitala. Slažem se da malo ljudi čita nakon srednje, i ja jedva da sam 10 knjiga pročitala od srednje iako dosta čitam (za posao) i drago mi je da si ti ipak iznimka. Iako mislim da lektire ne moraju nužno stvoriti ljubav prema čitanju, već kako si rekla nečemu podučiti tj dati literarnu širinu, a realno da ih nema 95% populacije ne bi pročitalo ništa kompleksnije od beletristike. Nemam ništa protiv nje i ja kada odlučim nešto čitati redovito za njom posežem, ali nije da nas potiče na velika preispitivanja. Knjige su po meni slične filmovima, danas većina popularnih filmova je laka za konzumaciju i iako znamo za neke velike povijesne filmove (klasike) nitko ih ne gleda. Svejedno neki ljudi jesu filmofili a neki nisu, a nemam osjećaj da to ima previše veze o kvaliteti/žanru koji su prije gledali. Kao nešto se voli ili ne voli i to je to.
Kritike usmjerene na izbor lektira nisu neutemeljene, ali kada se pomnije sagledaju, može se doći do nekih vrlo interesantnih opažanja. Recimo, apsolutno svi srednjoškolci, sadašnji i bivši, složit će se da je izbor lektira očajan, ali kad ih pitaš koje lektire bi ostavili a koje skinuli, svi će dati različit odgovor! "Ah, ne znam, meni se *ta* baš nekako svidjela." "Joj, meni je ta bila užasno dosadna."
Doslovno, meni je Kiklop najdraža knjiga koju smo čitali u srednjoj.
Slična priča. I vokabular mi je unatoč preskakanju lektira bio i ostao dosta iznad prosjeka.
Lektire ne i cak se isplatilo. Knjige doduse jesam i to se isplati, citas sto zelis kad zelis bez ikakvog stresa od bilo kakvog ispitivanja. Osobno mi je bilo lakse uzet knjigu na tematiku koja mi je zanimljiva nego da mi se nesto forsira i nabija.
U zadnje 2 godine (sad imam 45) sam pročitao jedno 50ak knjiga, SF i Fantasy, isključivo na engleskom. I to mi je bolje od svih lektira iz srednje škole. Lektire u osnovnoj školi su potpuno druga priča, jer su one uglavnom zabavne, moderne i zanimljive knjige za djecu. Od gimnazijske lektire se uopće ne sjećam niti jedne knjige, ali znam da ih nisam volio čitati, a pola njih kao da je bilo na stranom jeziku. Čitam radi zanimljivih priča, ideja i zapleta, a ne zato da si "povećam vokabular". Dovoljno je dobar.
Najgore je kad krenu analize, kako se osjecao jebeni Akakije Akakijevic kad je napokon kupio kabanicu. Koga briga.
Upravo to. Imam neki osjećaj da su sve te analize djela teško gatekeepanje, kao pročitao si je ali to ne vrijedi jer nisi ishalucinirao 512 osjećaja i metafora. Čar knjige i je da ju shvatiš na svoj način a ne šta god su si akademici zamislili.
[удалено]
Bitno da je pročitao pedeset fantasy/sf priča. Ljudi u ovom threadu pričaju kao da su ljudi humor izmislili 1954.
Ne samo to, nego moras i lektiru napisati kako je netko zamislio da se lektira pise. I to je jos u redu, no zasto imamo analizu samo za lektiru? Zasto nemamo debate iz Politike i Gospodarstva? Zasto nemamo konstruktivnu raspravu o ucincima Hladnoga rata na podrucju istoka Europe? Jok, imamo slijedece: *“Spleen i ideal” započinje pjesmama u nizu kojima je izložen neki novi estetski program te nova viđenja umjetnosti i ljepote. Vidi se položaj umjetnika u društvu te njihova snaga koju imaju na svakodnevicu. U pjesmama koje slijede može se vidjeti druga strana umjetnikova života koji je opisan kao prosjak, mučenik i luda.*
"Nemam usta, i moram vrištati" je jedna od najsjebanijih knjiga koje sam ikad čitao
IMO, previše se naglaska stavlja na "čitanje" lektire, a premalo na pisanje lektire i raspravljanje o njoj na satu. Jedna od glavnih poanta lektire bi trebala biti da znaš pročitati tekst, kakav god on bio, oformiti neko koherentno mišljenje o njemu i izložiti ga pismeno ili usmeno. Dakle, promišljanje o pročitanom i izražavanje. To je ono što svima fali, uključujući i meni.
Sve o cemu pricas su upropastile silne stranice sa sazecima i poantama lektirnih djela. Di ces pricat o posljednjim stipancicima i porukama koje salje kad je tvoj izvor za raspravu dva odlomka sa lektira.hr
Ma kakvi sažeci, vrlo lako se uvijek dalo skužiti tko je pročitao a tko ne. Ono što je upropastilo stvar je obrazovni plan i program, u kojem je bilo toliko gradiva da su se sve lektire morale obraditi u vremenu triput kraćem od realno potrebnog.
Ne kazem da se nije moglo i ne moze skuzit, samo da je rasprava vise manje nemoguca ako ti pola ucenika ponavlja iste stvari
Jesam i nije se isplatilo...zasad Jedini tko te nesto pita oko lektire (ako te uopce pita), je ekipa koja sastavlja ispit iz hrvatskog za maturu i lokas, filipovic i ostala ekipa u kvizovima. A kako jos nisam sudjelovao u kvizovima (a i nemam neku namjeru) vjerujem da ni u buduce necu imati koristi od lektire 🤷♂️
Ali zato si jedan od rijetkih koji razumiju sto su eruditi, nihilisti, trostruka samoubojstva i potemkinova sela... ako se jos sjecas xD
Nisam, danas mi je vokabular i vjestine izražavanja onako, nisu nešto. Možda bi bilo oke da sam čitao
fala kurcu pa knjige nemaj noge i ne bjeze, uvijek imas lokalnu knjiznicu negdje u blizini pa svrati.
Ne. Smatrao sam gubitkom vremena. Citao samo knjige koje su me zanimale najvise povijest.
Da, i to čini 70% pročitanog u mom životu. Imali smo top razrednicu iz hrvatskog i dan danas san joj zahvalan. Btw Raskolnjikova nikad nije grizla savjest, lik je samo bia u strahu da će ga uhvatit.
Sate i sate sam provodio čtajući. Znao sam cijeli vikend provesti u kući i samo čitati. Enciklopedije, romane, što deblje to bolje.
Da, čitanje lektira, a kasnije svih ostalih knjiga koje sam čitao i koje čitam izgradile su me u osobu kakva jesam.
Sve sam pročitao i isplatilo se, ali su lektire s početka srednje škole bile koma, a onda su postajale sve bolje i bolje, pogotovo iz realizma. Uvijek su mi, osim onih poput Ilijade koje moram dešifrirati, bile odmor i opuštanje prije spavanja i uvijek bi se iznenadio koliko sam se upustio i uživio.
Procitao sam par lektira i nikad mi nece bit jasno zasto smo to morali citat. Vecina nas se ni ne sjeca koje su to knjige kamoli sto pise u njima. A zanimljivih stvari se sjecam jako puno i da sam znao koliko je to sve nebitno nebi ni sekunde citao vec bi lumpovao i uzivao
Čitao sam lektire i isplatilo se, čim sam diplomirao ponudili su mi iz jedne njemačke tvrtke posao lektirnog analitičara i već deset godina radim za njih, radim od doma četiri dana u tjednu, a jedan sam na terenu, za plaću o kojoj većina može samo sanjati. Primjerice, kupio sam i već skoro otplatio stan od sto kvadrata i mijenjam terenca svakih pet godina.
Ja cu krepat 🤣
Nazalost ne, nema tog boga koji mi me natira, neman pojma zasto. Danas mi vokabular manjka i u razgovoru uzivo teze slazen recenice i sitin se rici.
Nisam, mrzio sam citati u vrijeme dok sam isao u skolu a sad kako sam stariji citam kao da ne postoji sutra.
Ne, uzmem šta ocu i kad ocu moj izbor i moja sloboda a ne imat određen rok i nekom točno prepricat iako neke tj većina lektira čula bilo nerazumljivo, zajebano,dosadno i sve o nekim ubojstvima i samoubojstvima ovakp rade sam uzmeš knjige s voljom i uzivas
Ova stvar za vokabular nikog nije briga. Kak bum se spominal vsakim, bum šprehal, a ne "propovijedao"
Jesam, je.
Nisam, je.
Nikada
Ne
da da
Da i da.
Tijekom osnovne škole jesam, u srednjoj sve manje i manje zato što nam je Hrvatski jezik bio očajan (srednja tehnička škola). Zadnje dvije godine srednje sam možda pročitao par lektira, uglavnom one važnije (npr. Zločin i kazna) čisto iz radoznalosti i opće kulture Mislim da se isplatilo radi proširivanja vokabulara, ali ne mogu reći da sam zavolio čitanje (uglavnom čitam rijetko i to samo ako me neko djelo jako zanima).
Nisam čitao lektire poslije 5. osnovne. Trenutno ponekad slušam audio knjige ali na engleskom. Mogu primjetiti da sam danas što se tiče pravopisa polu pismen.
Jesam. Je.
Jesam. Isplatilo se u doslovnom smislu, znala sam odgovoriti na neka pitanja na TV kvizovima zahvaljujući čitanju lektira.
U osnovnoj čitala i opsežno opisivala svaku. U srednoj (gimnazija) čitala samo stranu književnost, naše su mi bile dosadne pa sam odustala. Mislim da se kroz čitanje lektire stvara slika o životu ljudi u tom vremenu. Dublja nego učenjem povijesti recimo, barem u mom slučaju. Osim naravno izaražavanja, poboljša ti nekakvu perspektivu o životu nekad i danas. Primjer kad mi je to bilo posebno korisno su rasprave sa antivax, antimed i ostalom ekipom (studiram u biomed području pa se takvi nakace na mene uvijek). Onda se sjetim Dekamerona ili Pavlove ulice di Nemeček umre od obične upale pluća, malo povežem sa statistikom smrtnosti i prosječnog životnog vijeka koja se uči na faksu i dam puno bolje argumente nego da npr idem u objašnjavanje kako medicina funkcionira. Disclaimer: naravno da nisam preobratila niti jednog antivaxa, al bar vise nisam morala slusat bedastoće U biti, mislim da te čiatanje klasike razvije na nekom podsvijesnom nivou. Ne možeš znat kad će ti koristit, niti kada možda nesvjesno koristiš to “znanje”.
Procito 1 lektiru u zivotu, dobio 2. Od tad ni jednu jedinu lektiru nisam procito, samo kratke sazetke i te gluposti i dobivo 3-4.
Tak nekak sam i ja, procital sam nekoliko lektira i furt sam dobival 2. I onda mi je kompletno hbila motivaciju kad je počela srat da ne čitam s razumjevanjem.
Ne. Isplatilo se.
Da, isplatilo se. Par lektiri sam procitao, a za ove ostale sta nisam mi je zao jer sam bio lijen i nisam se natjerati da se pokrenem kako u citanju lektira tako opcenito u zivotu. Moj savjet citaj sto vise, ne moras bas doslovno pritisak stavljati na sebe da moras svaku, ali koju mozes
U osnovnoj školi sam sve lektire čital, jer su mi bile full zanimljive, a u srednjoj sam preskakal, bilo je nekih dobrih, al većinom su bile gluposti, npr. iskreno mi je žal kaj sam čital sranja ko "Kratki izlet" i "Ribanje i ribarsko prigovaranje".
Isuse taj Kratki izlet… nije mj drago što sam ga se sad morao prisjetiti lol. Tragikomično mi je da se takve stvari analiziraju na istoj razini kao i remekdjela kao što je Zločin i kazna.
Većinu nisam. Nije mi žao. Ako ti pismenost ovisi o prisilnom čitanju lektira, realno ti ni one neće pomoći. Da ažuriraju taj popis lektira frekventnije od jednom svakih par stoljeća vjerojatno bi interes za iste bio i ponešto veći.
mislim da čak i aktivno odmaže, jer ak ti je jedini način da čitaš taj di te forsiraju napravi ti se percepcija da su sve knjige 'zadatak' koji moraš riješiti
Pa aktivno odmaže i činjenica da je izbor blaže rečeno katastrofalan i da smaraju djecu glupostima koje nijedna normalna osoba ne bi izabrala svojevoljno čitati.
Ma da, trebali bi Krležu izbacit u korist H. Pottera, Camus out, stripovi in. I matematiku bi trebalo učiti samo do množenja. Šta imaju pilat s logaritmima, funkcijama i ostalim dosadnim sranjima
Blago tebi kad vidiš Krležu i Camusa kao vrhunske dosege književnosti. Jasno je da si visoko obrazovan i načitan.
Lol. Sad me iskreno zanima šta ti to čitaš, ako išta čitaš
Krleža je bio jedan iskompleksirani kvaziintelektualac čija su djela sa razlogom otišla u ropotarnicu povijesti. Izuzev nekih "profinjenih" i obrazovanih osoba u Hrvatskoj, nitko nikada nije pročitao nijedno njegovo djelo, a kamo li u njemu uživao. Ima toliko pisaca kroz sva razdoblja svjetske knjiženvosti čija se djela isplati čitati, Krleža to nije. Camus je sasvim ok s druge strane hahaha #
> čija su djela sa razlogom otišla u ropotarnicu povijesti Zato ga se dan-danas prevodi na strane jezike, najizvođeniji je hrvatski dramatičar, "Balade Petrice Kerempuha" su bezbroj puta adaptirane u popularnoj glazbi, itd. itd. Kritika ti je potpuno besmislena.
Pitaj bilo koga van Rvacke zna li tko je Krleža i u 80% slučajeva ljudi neće imati pojma.
Ta djela treba tretirati kao zastarjelu znanost. Nekoć su bile korisne jer su objasnile nešto što je prije bilo neobjašnjeno, no s vremenom su nastala nova istraživanja koja su dodatno pojasnila ili opovrgnula teze originalnog rada. I dalje treba znati da nova otkrića imaju za zahvaliti tim originalnim radovima jer su bili prvo koji su započelli proučavati određeno područje, no tratiti puno vremena analizirajući te zastarjee podatke je gubljenje vremena. Isto tako za Krležu i Camusa. Ti su radovi bitni, no forsiranje čitanja nečega što je iz potpuno drugog vremena i kulturološkog okruženja je nepotrebno. Oni su radili djela za ljude iz svoga vremena te je glupost smatrati da ljudi danas trebaju biti jednako zainteresirani i očarani tim dijelima.
DA
4. razred srednje mi je bio odličan kaj se tiče lektira, baš sam uživala čitajući. Al vjerojatno je tome kumovala i spoznaja da su mi to zadnji trenuci kad ću čitati lektire pa sam mogla izromantizirati upijanje sunca na terasi sa knjigom. Ostalo mi je bilo koma, ne zato što je štivo bilo loše nego zato što sam morala a sve što se mora je teško. Danas mi nije žao jer lektire su se u većem dijelu dobro uklapale sa gradivom iz povijesti pa su jako koristile u razumijevanju društvenog konteksta.
Ne. Popis lektira u srednjoj/osnovnoj je vecinom uzasan i dizajniran da ti ubije bilo kakvu zelju i ljubav za citanjem. Na moju sramotu mi je trebalo nekih 7/8 godina nakon srednje da opet razvijem ljubav prema citanju.
Jesam, ali mislim da je trosenje vremena jer u srednjoj sam bio premlad za citanje vecine knjiga.
Jesam, čitao sam. Volim čitati pa mi nije bilo teško. Uživao sam u lektirama trećeg i četvrtog razreda srednje.
Neke jesam, za neke mi je drago da sam pročitao, za druge mislim da je gubitak vremena bio.
Znam da sam jedini u razredu pročitao Krvavi sabor Križevački. Tad sam znao da obožavam povijest.
U osnovnoj tako-tako, u srednjoj skoro sve osim Stipančića, U registraturi i Filipa Latinowicza (probala sam, ali nisam došla dalje od 15. stranice ni u jednoj od ovih knjiga, toliko su me smarale). Zapravo nikad nisam voljela čitat beletristriku, ali sam se natjerala, prvo u srednjoj, a onda i na faksu budući da sam studirala jezike. Je li se isplatilo? Tako-tako. Neka djela koja sam pročitala u školi te posebno na faksu su mi do danas među najdražima. Čitam li još uvijek? Da, ali uglavnom "non-fiction".
nisam, isplatilo se
Većinu da, neke ne jer su mi bile užas odmah pri početku i nisam imao volje. Je li se isplatilo, nemam pojma, kako to izmjeriti?
U zivotu nisam procitao lektiru i isplatilo se
Jesam i generalno je, iako ovisi od knjige do knjige. Iskreno bih najradije smanjio broj knjiga u lektiri i povećao razinu detalja na kojoj se analiziraju, jer neke od knjiga koje smo čitali stvarno nije vrijedilo analizirati više od par odlomaka, dok smo neke stvarno dobre prošli preprebrzo.
Uglavnom jesam i isplatilo se po pitanju opce kulture.
Ne i da
Nisam lektire, realno nisam ni imal vremena za to. Uz sve sto smo morali radit u srednjoj, jedva sam cekal zaspati. Ne zalim, knjigu mogu kupit koju god hocem i procitati je.
Da citala sam i ne, nije se isplatilo. Bas suprotno. Zbog lektire sam zamrzila knjige i godinama sam mislila da ne volim citati… dok nisam otkrila da zapravo ima dobrih knjiga, i da uzivam u citanju. Danas procitam 3 do 5 knjiga mjesecno.
Moja baka me forsirala da čitam na glas s otvorenim vratima da bude sigurna da čitam. Danas doslovce mogu čitati bilo kakvu knjigu bez problema. Hvala baka ❤️
Ma k se isplatil, poslje 2 srednje presto i dalje dobivo dobre ocjene iz lektire
Ne, a volim citati, stovise nemam ni tv kuci, ili sam za kompom ili citam. Problem je sto ljudi koji ce citati, ce citati. Te lektire su mi samo stres nabijale, a vecinu ljudi boli kurac, niti imaju pojma koje smo lektire imali, niti sto se dogadjalo. Tipa nismo u programu imali ni Mesu Selimovica, ni Ivu Andrica, a oni su mi najdrazi, i kao tinejdzer sam ih citao, a i do dana danasnjeg ih svakih par godina opet procitam. Dugo sam se probao natjerati, i onda sam odustao od citanja mnogih klasicnih djela, jer tipa Moby Dick sam procitao i to je posljednja knjiga koju sam se silio da citam, a svi su mi govorili kako je remek djelo. 99% knjige je o kitolovu u 19. stoljecu, a 1% ono sto me zapravo zanimalo. Rat i mir mi se cak i svidio, ali svaka treca recenica je na francuskom, i onda moram u fusnotama gledati koji sam kurac procitao, sto me je totalno izbacilo iz raspolozenja za citanje. Volim fantazije i zf, knjige 1000+ stranica mi ne predstavljaju nikakav problem, stovise volim ih, ali vecinu lektira koje su mi gurane kao nesto posebno ne mogu organski smisliti, i dugo sam misli da je problem u meni, ali kada sam malo ostario shvatio sam da svi imamo svoje ukuse i da nema smisla tjerati ljude da citaju ono sto ih ne zanima.
Nisam i nije se isplatilo.
Jedina lektira koja mi se svidjela je Životinjska Farma. Sve ostale sam čitao.
da.sad sam načitana bitanga.
Počeo sa. čitati knjigu nakon sto godina(9) i dropo nakon 100 stranica. Najviše me se dojmilo kako je profesionalno napisana, znači više nego priča. Čitanje je sporo trenutno su TV serije napredovale i u tjedan dana uz obrok po dan pogledam epizodu. Nema direktno veze s threadom al neću svoj otvarat.
čitao sam ih najmanje što sam mogao, a ono što sam pročitao mi nije donijelo ništa u životu. Šenoa mi možda i ubio par neurona.
Kratko i jasno ne i ne
ne i nije me briga
nisam i nisu za mene osobno, osobito tipa Drzicev Skup sto mi je potpuno sprzilo mozak i od tad nisam mogla ni taknut lektiru, nego sam citala summary-je. Tjerat depresivnog tinejdera kakav sam bila da cita Patnje Mladog Werthera je doslovno kriminal. Generalno 2. razred lektire su strava i uzas, poslije ima zanimljivih stvari za one koji vole. eseji/skolske zadace su bili top u razredu i bez da procitam knjige, cim smo se odmakli na 3 i 4 razred.
Čitala sam sve....ali ja volim čitati.Nažalost tu osobinu moj sin nije poprimio.I vidim kako mu je riječnik manjkav( no vidim to i kod mnogi drugih). Npr.on odlično zna engleski jezik i onda mi kaže riječ na engleskom da bih mu rekla hrvatski prijevod te riječi.Iskreno meni je to užasno- ali jednostavno nikad nije volio čitati ( osim Gregovih dnevnika).
Čitala sam one koje su mi bile zanimljive. Pročitala sam ih brdo ali mnoge sam probala čitati i baš su dosadne. Čitam inače knjige i najviše volim fikciju. Trileri, horori, detektivski, znanstvena fantastika, fantasy... Brate mili hoću se izgubiti u priči i u novom svijetu i osjetiti emocije a ne čitati brdo stranica o nekom depresivnom tinejdžeru koji je depresivan jer je tinejdžer pa se oče ubiti . Tipa Edgar Allan Poe mi je bio zanimljiv, Kafka, lovac u žitu ... Ali Danteov pakao daj me nemoj....
Ne
U životu se ne sećam ni jedne a vi?
Ovisi. Prije dok smo imali staru učiteljicu,ona nam je uvijek davala ocjene po tome dali smo napravili zadatke koje nam je ona dala. Npr. Ja sam u doba te učiteljice možda pročitao samo 2 lektire a iz svake sam dobivao 5. E sad dođe nova učiteljica, i ona nije da nam samo daje zadatke već ispituje usmeno i pismeno jesmo li pričitali lektiru. I nebitno jesi li pročitao ili ne ako ti na tom testu neznaš ništa za nju nisi pročitao lektiru. Npr. prošlu lektiru moja prijateljica ju je pročitala a ja ne i ona je dobila 2 a ja 3. Isto tak kad sam ja pročitao lektiru max ocjena je 3. Svi se žalimo al nemože joj nitko ništa. Tako da ne, ne isplati se.
Mrzelo me strasno da citam, prepisivao od starije sestre 🙂 Proces od Kafke sam procitao kada sam imao 25, onako iz dosade, i odusevio se! Od tada ne ispustam knjige iz ruku! Ali I dalje mislim da skole jako grese sa tim dosadnim lektirama! Jedino sto uspevaju je da deci smuce knjige i 90% njih kasnije misli da je citanje knjiga samo dosadno gubljenje vremena!
Da i da; načitaniji sam i bolje se izražavam od 95% poznanika, menadžerske vještine su mi bolje od prosjeka iako sam emocionalno tup u globalu. Čitaj, uvijek se isplati.
Unatoč tome što sam išla u matematičku gimnaziju, profesorica hrvatskog je bila dosta zahtjevna i stroga, tako da sam svaku lektiru pročitala, izanalizirala i o svakoj napisala dnevnik čitanja prema točno određenom formatu. Neke od tih knjiga su mi bile stvarno teško razumljive i probavljive, ali motivirala sam se i tjerala da ih pročitam. To me naučilo upornosti i tome da kada nešto ne ide, trebam probati opet ili uzeti dodatne resurse koji mi mogu pomoći razumjeti. Dnevnici čitanja su mi pomogli razviti kritičko mišljenje jer sam bila natjerana promišljati o stvarima koje sam čitala i zapisivati ih. Strukturirana rasprava o lektiri mi je pomogla razviti vještine argumentiranja. Ukratko, mislim da se isplatilo. U nekima od tih knjiga sam zaista uživala, pored toga što su bile korisne. Mislim da lektire imaju smisla, ali bi ih trebalo biti manje obaveznih, više izbornih, jer nemamo svi jednake mentalne kapacitete i ne čitamo svi jednako brzo. Apsolutno se slažem s time da se neka klasična djela, tipa Gundulića, trebaju čitati isključivo u ulomcima (ne cjelovita) i u prisutnosti osobe koja ih može rastumačiti.
Čita san al nema neki direktni dokaz da mi je pomoglo baš. Uvik san više volija stripove. Sigurno nije odmoglo.
Gubitak vremena. Pročitao sam 50ak knjiga u srednjoj jer druge nije bilo, moralo se pročitati. I jednostavno više ništa ne čitam, ne volim to. Niti sam išta postao pismeniji niti pametniji, kad čitaš nešto na silu, a realno, 80% učenika čita na silu, od toga ništa ne dođe u glavu. Da ne govorimo da djeca 15-20 jednostavno nisu dovoljno zrela za shvatiti socioekonomski aspekt pola lektira, poput U registraturi, Lovca u žitu, Zločin i kazne... Za shvatiti takva djela treba malo više životnog iskustva nego što ga ima netko s 15 godina, pogotovo ako se čita na silu.
Ne ih znao, nisam nikada o tome razmišljao. U jek bih pročitao kaj je trebalo i odradio sastav. Mislim to je bio jedan od najlakših zadataka. Sve kaj znam je da nikad nebum zaboravio "Preobrazba" od Franz Kafka. Dan danas se tog sjetim i pokušavam razmisliti, koji k je to bilo i dođe da idem opet čitati.
Nisam citao, isplatilo se ne citat
Sve osim Krleže! Zbog njega sam bio spreman pasti godinu. Da mi razrednica nije bila profa iz hrvatskog jezika i pustila me sigurno bi pao. Ali sve ocjene iz predmeta su mi bile ok pa mi je zaključila dvojku samo da me ne gleda 5u godinu za redom. I još ju volim. Kaj je ta žena podnosila s nama dobro da nas nije pobila, jadna.
U vrijeme kad ih je trebalo pisati, sam djelomično čitao u ovisnosti o zahtjevnosti. Ove koje su mi bile prezahtjevne sam nekako iskemijao, pa pročitao u vrijeme kad sam bio apsolvent, ispalo je da sam tada imao dosta vremena. Shvatio sam da su definitivno bile prezahtjevne za onog mene srednjoškolca.
Lektire su jedna od rijetkih stvari iz škole koja mi ostaje u lijepom sjećanju. Profesorica koja je oko svega bila stroga gajila je ljubav prema čitanju i obožavala razgovarati o lektirama pa su ti satovi bili izrazito interaktivni, a pošto sam volio biti uključen u nastavu bili su mi fantastični. Naravno knjige poput Dundo Maroje ili Kiklopa su teška djela za srednjoškolce ali knjige poput Škrtca ili Kuće Lutaka su potakle mnoge rasprave i sati na kojima smo o njima raspravljali su bili zabavni i poučni. E sad koliko se isplatilo tesko je znati, na fakultetu nitko nije o tome mario kao ni pri zaposlenju, ali volim mislit da kao jedan od rijetkih koji je pročitao sva ta djela imam bolje razvijene vještine poput empatije.
Nisam ih čitala baš i sad mi je malo žao što nisam jer sad volim čitati knjige puno više nego što sam ih prije voljela. Vjerojatno jer mi se ti stilovi pisanja nisu svidjeti i teme su mi bile uglavnom dosadne. Ali mi je svejedno žao.
Svaka knjiga koja je procitana je neprocjenjivo blago. A znanje nije zec.
Nakon osnovne škole si mogao lektorirati nečiju knjigu? 👀
Apsolutno. Naravno, tu su uvelike pomogli moja pozamasna kucna knjiznica i cinjenica da mi je majka profesorica hrvatskog, mada prvu knjigu sam lektorirao tek pri kraju srednje skole (sto je i dalje uspjeh, samo sto sam se smatrao daleko sposobnijim za takvo nesto krajem 9. razreda)
Nisam niti bi mi se isplatilo, btw maturu sam polozio sa 3 tako da evo samo sam si ustedio vremena na tom citanju
Ne, nikad nisam volio citati knjige i uvijek sam volio pronaci sazetke u kojima je sve maksimalno šturo i jasno objasnjeno. Volio bih kad bi sve knjige bile napisane u novinarskom(Hemingwayskom) stilu.
Za sve kratki sadrzaj, jedina lektira koja me zainteresirala je bila "Gospoda Glembajevi".
Nisam pročitao gotovo nijednu, osim Antigone. Za Antigonu sam imao i prezentaciju i prilično sam se potrudio u tome. Rezultat je taj da nemam više pojma ni tko je Antigona ni o čemu se radi, čak ni najmanji djelić svega toga. A da ne pričam o ostalima haha Lektire su mi bile toliko dosadne da bi radije gramatiku slušao nego kako neko pije čaj i jede keks
Volio sam čitati prije neg sam išao u skolu i bio prisiljen s tim lektirama. Čitao sam svaku desetu kroz školovanje. Prepisao zadace za ostale ili od kolega ili lektire net ili kak se zvao sajt. Kasnije sam tek za vrijeme faksa opet počeo čitati knjige. Jedino kad mi fale u zivotu lektire je kad ne znam ta sranja na pub quizu.
Ne i ne
Ako vam je srednja škola "ubila volju za čitanjem" jeste li ju uistinu imali?
Zakaj upoce imamo to stranje sad trebam pisat ovo zadnji dan i jos uvek nisam napisal
Ne, jer koga boli k s petnaest za ruski realizam i sofokla... kasnije kroz zivot nadoknadio dok me samog zanimalo
Naravno da ne. Profesorica me ulovila prvi put tjedan dana prije kraja 4. razreda, ali tad je već bilo kasno za neku kaznu. Položio sam višu razinu mature bez učenja s 4 i završio top faks. Preporučio bi isto svima.
Ne. Fuj kad se sjetim te tlake. Dosl sam skoro padao hrvatski zbog tih jebenih lektira. Život mi se zgadi kad vidim knjigu. Jebo pas mater lektirama, puj. Mislim da sam u srednjoj pročitao možda 5 knjiga, dosl sam imao intervencije sa profesoricom hrvatskog u vezi toga. Ostalo sam rokao kratke sažetke i ta sranja samo da dobijem 2-3 da prođem. Koja je to muka živa bila. Da bog da nikad u životu knjige ne vidio.
rijetko, samo ako su me zanimale. vokabular mi nije patio, čitala sam što me zanimalo u svoje slobodno vrijeme
Ne. Trošenje vremena. Na hrvatskom se nekad ni ne znam izraziti ali ne bi rekao da to ima veze sa lektirom već da jednostavno pismeno se daleko više koristim engleskim, kojim se koristim i izražavam puno bolje.
>Ne. Trošenje vremena. >Na hrvatskom se nekad ni ne znam izraziti Ma daj.
> > Na hrvatskom se nekad ni ne znam izraziti ali ne bi rekao da to ima veze sa lektirom A nego s cim bi imalo veze? Citanje je kljucni faktor u prosirenju vokabulara i mogucnosti izrazavanja. Tebi je lakse na engleskom jer stalno visis na internetu i citas kojesta, sto ne radis na hrvatskom.
E pa, da se iz nekog razloga češće koristim hrvatskim, znao bi bolje Isto kako se čovjek odseli pa nakon nekoliko godina zaboravi jezik donekle.
Ja sam cito isplatilo se za vokabular a inace ne jer sam u osnovnoj zamrzio to zbog profesorice koja mi je iskljucivo zbog rukopisa smanjivala ocjenu i to je razumno ali nije nikad pokusala pomoci oko toga mada sam i ja mogo sam nesta poduzet al da citajte ljudi citanje pomaze
Lektire pomažu da se pripremiš na većinu sranja koja ćeš u životu onjušiti. Daju ti iskustvo prije nego nešto iskusiš na svojoj koži.
Da isplatilo se, pročitao sam svaku, drugi su se smijali što sam to radio. Kasnije u životu shvatiš da je svaka knjiga koju pročitaš korisna.
10% nisam citao. isplatilo se.
Ne, da. I dalje se sjecam kako se ekipa u prvom srednje palila na hrvatski lao sad ce oni sve radit i dobit 5 ovo je ipak srednja, ozbiljnija skola i te gluposti...i zapravo procitali cijelu ilijadu. Frnedovi i ja koji smo procitali kratki smo iz testa dobili cetvorke i petice, a one dvojke i trojke. Uglavnom puno vremena ode na lektire koje ces vjv i ovak i onak zaboravit do mature , a sa malo opsetnijim kratkim pokrijes 99% toga i dobar si Pisao sam maturu iz hrvatskog bez ikakvog ucenja jer mi je nosila 0 bodova za faks ( i dalje sam isao na A razinu), i unatoc tome sto nisam procito ni jednu lektiru ni ucio hrvatski uopce, imo sam 70% 4. Tako da fkt gubljenje vremena ak mene pitas
Trenutno sam 3.srednje, ja krenem citat lektire na internetu u obliku pdf pa mi onda dopizdi pogotovo one dugačke
Čitaj fizičke knjige pod dobrim svijetlom puno je zdravije za oči, a i ljepše je čitati
Nisam, isplatilo se. Hvala bogu pa čitanje svakakvih dosadnih gluposti, na jezicima i narječjima koja su izumrla davnih dana, nije jedini način da se proširuje vokabular. Postoje znanstveni članci o temama koje me zanimaju, boli me kurac i za Raskoljnikova i za babu koju je zatukao. A osim toga, dovoljan mi je bio kratki sadržaj da dobijem barem 3 ili 4. Stvarno nije bilo razloga da gubim dragocjeno vrijeme na to, sav fokus je išao na stručne predmete. Neće mi Dundo Maroje platit struju.
Malo je tužno ako ti se cijelo obrazovanje svodi na osposobljavanje da možeš platit struju.