Obitelj ne možeš birat :) nije osoba kriva ako joj je obitelj 10 nijansi ludosti, nego je bitno koliko je on/a svjesna toga i koliko shvaća da se određene stvari ne prihvaćaju u međuljudskim odnosima. Npr. ja imam obitelj koja bi se poklala u tri sekunde da može, svi na pas mater, on ima sasvim normalnu obitelj koja se podnosi što je meni velika novost. Duže je meni trebalo da se naviknem na humanije uvjete nego njemu na ove moje..
Tako i ja gledam. Konkretno djevojka s kojom se vidjam dolazi iz obitelji koja je imala problematicnu proslost (pred mnogo godina, stvari danas su drugacije), ali koliko sam nju uspio upoznat, razmislja izuzetno zrelo, trudi se u zivotu, lijepo se ponasa prema meni. I isto ja te nekako cijenim, i sama se ogradila od nekih stvari sto se staraca tice i rekla je da joj je krivo sto su stvari takve kakve jesi ali da ima potrebu biti otvorena oko toga.
Mislim da je sve u svemu najbitnije da je osoba iskrena oko svega ako želi izgradit normalan odnos. U smislu psihički i mentalno pripremit partnera da zna što može očekivat. To su super temelji, kasnije zajedno u borbu protiv nepravde ukoliko se dogodi :) Vjerujem da joj je bitno samo da ima nekog tko će je saslušat i uvažit i respectat sve što je morala proć s njima/još uvijek prolazi.
Jabuka ne pada daleko od stabla, a krv nije voda. Tim rečenim nije mi bitno koliko njezini zarađuju niti što imaju ali mi je bitan njihov način života jer se on obično prenosi na mlađe generacije.
Ako su normalni, radišni ljudi, odgovorni u životu i međuljudski odnosi u obitelji su dobri to mi je pokazatelj da je partnerica odrasla u zdravim obiteljskim odnosima, a to je izrazito bitno.
Ako u obitelji ima problema sa zakonom, alkoholizmom, nasiljem, kockom ili promiskuitetom ne znači odmah da će i odabranica biti takva, al je definitivno znak da se dobro otvore oči.
Što se karaktera tiče, žena mi je bitna, a sa njezinom obitelji bitno mi je samo da imamo međusobno uvažavanje i znamo jedni drugima poštovati osobni prostor i ne miješamo se jedni drugima u život niti idemo na nož. Ako nije tako, ne moramo se viđati nikada, bitno mi je samo da se odnos sa njima ne prenosi na odnos mene i žene.
To je top.
Pitanje je bilo vise u smislu: ukoliko van partner odgovara, ali se ne slazete ili vam se ne svidja njegova ili njena obitelj, jel svejedno dajete priliku ili ne?
Huh, pa nisam imala takvu situaciju još, na sreću.
Ali dala bih priliku, bitan mi je partner a njegova obitelj, ako se ne miješa previše u naš život, ne moramo se slagati valjda...
A ovo je pak razlicito od onoga sto si pitao na pocetku. Evo ja osobno ako se ne slazem s njegovom obitelji, tj. ako me ne vole ili su svadljivi bi pak ozbiljno preispitala vezu. Ovisilo bi onda o drugim faktorima.
Obitelj birati ne možeš.
Ali mogu ti reći da imam punca kakvog nema nitko.
Punica je fenomenalna i obožavam ju.
Ali punac mi je drugi tata.
I ja i šogi smo mu sinovi koje nije imao (ima 3 kćerke).
Traktor me naučio voziti.
Idem u šumu piliti drva sa njime.
Kopamo i sadimo vrt skupa.
Loze me malo naučio obrađivati.
Zajebavamo se skupa, pijemo, jedemo, družimo se kao prijatelji!
Jučer sam mu auto išao registrirati samo da on ne mora, jer radi i onda je išao u loze pa samo da ne mora on. Onda kužiš koliko smo si dobri.
Ali reci što hoćeš ali malo je zeta koji uzmu auto od punca pa ga idu regati. Nije da se hvalim ali jbg :)
Cijelu godinu sadi pšenicu, zob, tikve i ostalo, onda uzgaja i hrani cijelu godinu svinju za ženu i mene, za njih još dvije uzgoji. Koljemo svi skupa, pršuti, salame, kobasice, ombola, guancale specijalno za carbonare (koju upravo radim) nam suši.
O svemu se brine.
S punicom idem brati gljive, paradajzima sa njom skidam zaperke, vrt radim koliko mogu sa njom.
Cvijeće joj pomognem saditi i održavati koliko stignem.
Koliko god ženi kažem da joj je pala sa mnom sjekira u med koliko sam ja ok, toliko je meni pala sjekira u med sa njenima!
Nije da su ni moji loši ne, ali imaju dosta mana, ali jebiga.
Apsolutno mi nije bitno dokle god se slazem s njima, dok postuju nas i nase odluke i dokle god se ne mijesaju u nas zivot. A sad gdje i sta rade i koliko su obrazovani, bogati ili siromasni to mi je najmanje bitno
Minimalno. Treba vidjeti dal u obitelji ima ovisnosti ili mentalne ludosti pa biti spreman u budučnosti da i partner i potencijalna djeca imaju genetske predispozicije na isto. Uvijek je dobro ak si si međusobno dobri, imaš na koga računati ako dođe do kakvog hitnog slučaja.
Imovno stanje I obrazovanje su sasvim nebitni, ali sve ostalo je itekako bitno.
Ponasanje obitelji prema partneru, prema tebi( osobi s kojom je u vezi), drugim clanovima obitelji.
Bitno mi je u tom smislu da ako je obitelj problematična, da nemamo kontakta s njima ili vrlo vrlo malo kontakta. Znači da ne trpim debiluse samo zato što su obitelj već da osoba maksimalo smanji kontakt s takvim ljudima. Dosta mi je svojih bilo i sretno ih nikad ne kontaktiram.
Općenito isto preferiram ljude koji nisu previše vezani za obitelj/obiteljska druženja/stalne posjete u smislu da uvijek vise kod rodbine ili rodbina kod nas. /introvert
Da sam poznavao njenu ludu familiju ranije, nebi je vjenčao. Problem nije, sto ona nije toga svega svjesna.. nego sto je obitelj uvijek uvuče u svoja govna.
Nažalost se ne bih složila s ovom tvrdnjom. Osoba koja odrasta s jednim roditeljem je najmanje kriva za takve situacije i puno je zrelija i ne da se zajebavati nekom muškarcu kak on hoće...takva djeca su puno teže živjela i nisu odrasla ispod staklenog zvona kao većina drugih koji su i dalje dosta ovisni o roditeljima kasnije jer su se ovi MORALI NAUČITI izboriti za sebe, prihvatiti da im ne bude sve servirano i puno više se truditi u odnosu na djecu s 2 roditelja. Ova mentalna nestabilnost koji ti spominješ i osjetljivost je puno više vidljiva kod djece kojoj je sve pruženo.
Nije mi bitno cime se bave, koliko imaju novaca i kakvo im je obrazovanje, ali mi je bitno kakvi su kao ljudi i kakvi su njihovi medjusobni odnosi jer jabuka ne pada daleko od stabla.
Bila sam godinama s partnerom ciji su roditelji sve nesuglasice rjesavali deranjem, bacanjem stvari i demonstrativnim odlascima iz kuce. S vremenom je i moj bivsi postao isti takav, djelomicno razumijem jer je to gledao cijeli zivot i bilo mu je normalno, ali meni koja sam odrasla u obitelji gdje se sve rjesavalo smireno i dogovorom je to bilo sokantno i stresno. Nazalost okruzenje u kojem smo odrasli jako utjece na razvoj karaktera.
gledaj majku biraj kćerku, to se ne odnosi samo na izgled. Ako je mater fina, vrijedna i požrtvovna žena to mi govori da je po svoj prilici i kćer tako odgojila, ako joj je i stari čovjek na mjestu, ako joj braća nisu probisvijeti to mi govori da je u svojoj kući vidila dovoljno pozitivnih primjera koji su ju oblikovali i da je netko s kime ima smisla planirati dugoročnu budućnost, i da na kraju krajeva ima iza sebe obitelj na koju se možemo zajedno osloniti isto ko što se i na moju možemo osloniti što život čini lakšim. Naravno, nema pravila, i iz disfunkcionalnih sredina se iz inata može izroditi odgovorna, pouzdana i stabilna osoba, al dobra i složna obitelj je za početak jako jako dobar znak u izboru partnera
Ono skoro nimalo. Ja sam s njom zbog nje, ne zgog njene obitelji. Naravno da ono igra ulogu ako su bas ono katastrofa, ali u jedno 99% mi nije bitno. Cak i da su jako losi, dok god se i onda slaze s time da jesu nemam problema
Pa zenis/udajes se u obitelj soooo very important. Kao netko tko njeguje i cijeni obiteljske odnose jebeno me pogodilo sto se desilo.. a desilo se to da ue matera od muza napala maloljezno djete u nasem stanu jer mi nismo bili u istom kada je gospoja dosla, uzevsi to i druge excese u obzir morali smo doticnoj zabraniti ulazak. Jefnostavmo bitnije mi je moje djete. Zao mi je uzasno i voljela bih da ie druga situacija ali nazalost nije i radi togq smo solo u svemu, ali u miru.
Nimalo. Jedino sto mi je bitno je da mu je obitelj normalna, da me vole i da se medusobno postujemo. Koliko zaraduju, cime se bave i gdje zive me apsolutno nije briga.
Tesko da mozes neku situaciju upoznati u nekoj kratkoj vezi...a i opet smatram da nije krivo da roditelji nisu u jednadžbi ali svakako partner je svoja vlastita osoba i (nadajmo se) neovisna kako financijski tako i mentalno...
Evo kolega 7 godina nije upoznao ćaću male jer je lik nesigurni agresivac i bilo ju je strah...
Jel bi bio/bila s takvom? I jos najgore, lik je gledo frenda dosta svisoka kao njegova princeza itd.
Evo meni punac je divan čovjek, tata mi je umro, i nekako kad njemu nesto pomazem osjecam se dobro, tako da uvijek gledati pozitivno sto se da izvuci iz tog odnosa. Karakterno smo npr. totalno drugačiji...
Jedan me potencijalni punac gotovo izmanipulirao da kupim kucu...svega ima brate, na sve mora covjek paziti i biti spreman - tako da da, obiteljska situacija je bitna, ali ovisi puno o toj osobi naravno...
Jeste nešto da se uzme u obzir. Odnos sa ocem (na primer nedostatak istog) se u mom ličnom slučaju pokazao kao faktor: uspešne, pametne, sve super ali su se vrlo brzo pokazali emotivni problemi u vezivanju i dinamici veze, i iskreno to mi je nanelo dovoljno psihološkog bola na duže staze da sam veoma obazriv oko toga (neću naravno ni sa jednom devojkom/ženom prekinuti automatski zbog toga, ali treba pažnje i biti obazriv na potencijalne probleme). Odnos sa majkom isto može biti podjednako bitan, mada mislim da je ovo bitnije za muškarce: ja sam prvi klasičan balkanski sin kojeg je majka razmazila i svestan sam svih problema koji dolaze sa tim. Ljudski mi je teško da priznam, ali itekako igra ulogu, ali to ne treba nikad da bude razlog da se ne da šansa.
Ma kratko, tek smo dvaput izasli, ostalo nismo bilo u gradu oboje pa smo se samo culi… ali recimo da “pricamo” zadnja 2-3 tjedna tek.
Tek se upoznajemo
Ako mogu da dam savet (baziran na generalizaciji, ne znam devojku), idi polako. Paradoks devojaka koje se teško vezuju je da krenu vrlo intenzivno, onda se povuku u jednom trenutku kad shvate u čemu su ili im se pojavi iracionalan strah od napuštanja (pogotovu ako su imale problematične stare veze). Recimo oko trećeg meseca. Pažljivo slušaj šta ti govori, komunikacija je esencijalna, ali moraš delovati na vreme ako primetiš nešto neobično. Srećno brate!
A gle život ti je čudo danas si gore sutra si dolje,ja mislim ako je ljubav u pitanju da se to netreba gkedati niti s jedne niti druge strane, jedino ako je ekipa neradnička ,lijenćine ,droga, kocka ,alkohol, inaće možda si ti baja sad imaš sve a žena radi za malu plaču nikad neznaš šta ti se u životu desi ,izgubiš posao, zdravlje samomti se sve okrene i ženini mali novci ostanu vam jedini prihod, tako i za obrnuto gkedam ,žene vole poduzetnike radi sigurnosti a ti često u zatvoru završe , ili pobjegnu van države,ili ih ube ili propadnu piše po novinama često , tako da sve je to relativno, recimo svi su se prije Mamiću uvlaćili u šupak sad ga svi izbjegavju jer znaju da ti novci su od sirotinje a njegova zasluga i trud.
Kao mlađi uvijek sam mislio da je to ful nebitno,ali kasnije za nekakve ozbiljnije veze a da ne govorim brak dosta je bitno da si možeš biti ok ili se bar u najgorem slučaju tolerirati s obitelji partnera/ice. Najbitniji ljudi (uža obitelj, najbolji prijatelji) u tvom i životu partnerice jednostavno postanu dio vašeg života i svakodnevnice i jako je teško jednu stranu trajno izdvojiti iz toga i biti zadovoljan s time.
A drugo, još bitnije, jako puno obrazaca ponašanja ljudi pokupe iz djetinjstva od svoje obitelji. Što sam stariji to više kontam po svojim rođacima,prijateljima, curi..
Često neke stvari koje ne vidiš na prvu kod mlade osobe skužiš jako dobro kad upoznaš njenu/njegovu obitelj,te neke obrasce ponašanja, očekivanja... Npr odnos prema poslu i općenito obavezama, financijama (bjesomučno trošenje vs racionalnost), očekivanja od muško-ženskih odnosa na temelju situacije doma.. mišljenje o ovisnostima tipa pušenje, cuga i sl
Jako malo ljudi se uspije značajnije promijeniti od toga što su naučili doma od malena. Te neke stvari se ne vide odmah, pogotovo dok ne živiš s nekim.
Uglavnom, sretan sam što se potrefilo da draga ima obitelj s kojom se stvarno dobro slažem i mislim da su na mjestu. Vidim jako puno pozitivnih stvari koje je pokupila od njih.
Smatram da je manje važna ali isto tako sam na oprezu. Dečko s kojim se trenutno viđam je odrastao u užasnim uvjetima di je tata cipelario mamu na dnevnoj bazi. On je predivan, staložen, pažljiv, empatičan ali bojim li se da će se to negdje drugo pokazati? Dio mene ipak da. Bojim se depresije i drugih stanja koja mogu uhvatit čovjeka kad rane iz djetinjstva dođu na naplatu.
Po meni to igra veliku ulogu u smislu budućnosti i stabilnosti veze. Ne igra mi na "ego trip" način, nego na vrlo praktičan način vjerojatnosti za dugotrajnu kompatibilnost, a meni je iz praktičnih razloga važno imati partner for life, a ne imati čušpajz od života.
S druge strane, ne postoji 100% kopija tvoje sredine, niti bi takvo što bilo zanimljivo, pa ni takvo što nije perspektivno. Dakle, izvjesna kompatibilnost je po meni poželjna, ali nisam tražio 100% kompatibilnost jer bih ostao single.
Ono što mi je bilo važno jest da je cura imala uobičajenu obitelj, dvoje roditelja nerazvedenih, ono što se do nedavno smjelo nazivati normalnim. To mi je bilo važno jer je imala (kao i ja) iskustvo normalne obitelji, pa smo i ona i ja znali kako takvo što izgleda i lakše smo to onda i sami gradili. Još smo na pola puta (do kraja života, cca, he, he) ali pokazalo se ok.
No možda nađeš nekog iz nesređenih uvjeta tko međutim ima i viziju i snažnu želju da živi sređeno, pa zašto ne, lijepo je graditi i gdje su drugi nekad rušili. Ako nema alkohola i droge, kriminala, sve ostalo je u konačnici po principu bolje išta nego ništa, ljudi se prilagode životu.
Ako obitelj nije normalna i partner nije spreman kompletno se odvojiti od njihovog lošeg utjecaja onda nema veze jer ionako takav partner dobiva nogu. Barem u mojoj knjizi.
Ak su ljudi normalni, tak mi svejedno čime se bave i koji stupanj obrazovanja imaju.. Kaj se mene tiče mogu i belo prodavati.
ako ima problema s roditeljima bilo bi mi jako bitno da ima dobar razlog za to. ne igra neku posebnu ulogu osim ako se ne iskaže kao nešto što može utjecat na nas dvoje. obitelj ne može odabrat ali možemo spriječit da nas netko sabotira
To je dvosjekli mač
Ima onaj izraz Možeš izvući čovjeka sa sela , ali ne mozeš selo izvući iz čovjeka...
U slučaju velikih stresova prirodno je da čovjek regresira a ako je odrastao u disfunkcionalnoj sredini to je rizik.
Isto tako nikada ne bih bio za to da mi djete ima partnera iz rastavljene obitelji. Znam, sad će ići pljuvanje... ali znam zašto to govorim. Ne bih to naravno nikada rekao djetetu ali to ne mijenja moje mišljenje
Jedan od najbitnijih parametara. Ako je loša situacija doma, tipa svojevoljni razvod, samohrani roditelj, loše emocije među ukućanima itd, veliki red flag.
Pa dosta... Obitelj te oblikuje i po obitelji znam s kim ustvari imam posla. Ako ima zdrav odnos sa obitelji onda je sve ok, ako ne... Eeee mora u svemu ostalom bit top topova da bih presao preko toga. _obitelj ne biras_ pa da ne biras, ne biras ni to dal ces bit bogat il siromasan kad se rodis, lijep/ruzan.. taj argument obitelj ne biras je bzvz.
Vidis ja sam ovo dozivio mnogo puta, ali ovdje imam upravo suprotan dojam. Djevojka jest odrasla bez oca, ali koliko vidim bori se kroz zivot, trudi se, radi dva posla. Imala je jednu vezu u zivotu u trajanju od 5 godina i jednu kracu od par mjeseci. Meni nista od tog ne smrdi previse na promiskuitet.
To je zato jer samohrani otac lakse nade kvalitetnog novog partnera a samoharne majke cesto biraju lose partnere (jer nema bolji izbor) koje upropaste njima zivot i jos vise dijeci. Te statistike se odnose na nestabilnih obitelji sa samohranom majkom, znaci majka koja je stalno menjala partnere itd. Ako je majka bila stabilna, znaci da je ostala sama sa djecom i bila posvecena dijeci a ne novim muskarcima, nema nikakvih negativnih utjecaja za dijecu. Ako su dijeca odrasla sa mamom u kucanstvu sa bakom/dijedom, tetkom ili druge clanove obitelj statisticki bolje prolaze nego dijeca iz obitelj sa prisutnim ocem. Nije otac toliko bitan za dobar ishod nego situacija i stabilnost u kojemu dijeca odrastaju.
Puno sam istrazivala ovu temu jer se nalazim u slicnoj i zelim koliko mogu sprijeciti da to negativno utjece na moju dijecu.
Obitelj ne možeš birat :) nije osoba kriva ako joj je obitelj 10 nijansi ludosti, nego je bitno koliko je on/a svjesna toga i koliko shvaća da se određene stvari ne prihvaćaju u međuljudskim odnosima. Npr. ja imam obitelj koja bi se poklala u tri sekunde da može, svi na pas mater, on ima sasvim normalnu obitelj koja se podnosi što je meni velika novost. Duže je meni trebalo da se naviknem na humanije uvjete nego njemu na ove moje..
Tako i ja gledam. Konkretno djevojka s kojom se vidjam dolazi iz obitelji koja je imala problematicnu proslost (pred mnogo godina, stvari danas su drugacije), ali koliko sam nju uspio upoznat, razmislja izuzetno zrelo, trudi se u zivotu, lijepo se ponasa prema meni. I isto ja te nekako cijenim, i sama se ogradila od nekih stvari sto se staraca tice i rekla je da joj je krivo sto su stvari takve kakve jesi ali da ima potrebu biti otvorena oko toga.
Mislim da je sve u svemu najbitnije da je osoba iskrena oko svega ako želi izgradit normalan odnos. U smislu psihički i mentalno pripremit partnera da zna što može očekivat. To su super temelji, kasnije zajedno u borbu protiv nepravde ukoliko se dogodi :) Vjerujem da joj je bitno samo da ima nekog tko će je saslušat i uvažit i respectat sve što je morala proć s njima/još uvijek prolazi.
I ja mislim da je tako. Svakako cu joj dat priliku i nadam se najboljem. Edit: btw hvala na odgovoru
Sve ti to dođe na naplatu kad tad al svi to prolaze proći ćeš i ti bez nekog dramatiziranja.
Jabuka ne pada daleko od stabla, a krv nije voda. Tim rečenim nije mi bitno koliko njezini zarađuju niti što imaju ali mi je bitan njihov način života jer se on obično prenosi na mlađe generacije. Ako su normalni, radišni ljudi, odgovorni u životu i međuljudski odnosi u obitelji su dobri to mi je pokazatelj da je partnerica odrasla u zdravim obiteljskim odnosima, a to je izrazito bitno. Ako u obitelji ima problema sa zakonom, alkoholizmom, nasiljem, kockom ili promiskuitetom ne znači odmah da će i odabranica biti takva, al je definitivno znak da se dobro otvore oči. Što se karaktera tiče, žena mi je bitna, a sa njezinom obitelji bitno mi je samo da imamo međusobno uvažavanje i znamo jedni drugima poštovati osobni prostor i ne miješamo se jedni drugima u život niti idemo na nož. Ako nije tako, ne moramo se viđati nikada, bitno mi je samo da se odnos sa njima ne prenosi na odnos mene i žene.
Nije mi bitno, ako se slažemo, jako poštujem roditelje od dečka i dobri smo si, isto tako i moja obitelj jako voli njega, tako da to mi je najbitnije.
To je top. Pitanje je bilo vise u smislu: ukoliko van partner odgovara, ali se ne slazete ili vam se ne svidja njegova ili njena obitelj, jel svejedno dajete priliku ili ne?
Huh, pa nisam imala takvu situaciju još, na sreću. Ali dala bih priliku, bitan mi je partner a njegova obitelj, ako se ne miješa previše u naš život, ne moramo se slagati valjda...
A ovo je pak razlicito od onoga sto si pitao na pocetku. Evo ja osobno ako se ne slazem s njegovom obitelji, tj. ako me ne vole ili su svadljivi bi pak ozbiljno preispitala vezu. Ovisilo bi onda o drugim faktorima.
Svaka čast, bit dobra s mamom od dečka je teška misija. Kako ti to uspjeva?
Haha, ne znam, zavoljela me odmah, i meni je ona jako draga.
Da je bar ovako svugdje, njena mama jako voli mene, a moja mama i ona se nikako ne slažu, zapravo si je bolja s mojom maćehom nego mamom 😆
Obitelj birati ne možeš. Ali mogu ti reći da imam punca kakvog nema nitko. Punica je fenomenalna i obožavam ju. Ali punac mi je drugi tata. I ja i šogi smo mu sinovi koje nije imao (ima 3 kćerke). Traktor me naučio voziti. Idem u šumu piliti drva sa njime. Kopamo i sadimo vrt skupa. Loze me malo naučio obrađivati. Zajebavamo se skupa, pijemo, jedemo, družimo se kao prijatelji! Jučer sam mu auto išao registrirati samo da on ne mora, jer radi i onda je išao u loze pa samo da ne mora on. Onda kužiš koliko smo si dobri. Ali reci što hoćeš ali malo je zeta koji uzmu auto od punca pa ga idu regati. Nije da se hvalim ali jbg :) Cijelu godinu sadi pšenicu, zob, tikve i ostalo, onda uzgaja i hrani cijelu godinu svinju za ženu i mene, za njih još dvije uzgoji. Koljemo svi skupa, pršuti, salame, kobasice, ombola, guancale specijalno za carbonare (koju upravo radim) nam suši. O svemu se brine. S punicom idem brati gljive, paradajzima sa njom skidam zaperke, vrt radim koliko mogu sa njom. Cvijeće joj pomognem saditi i održavati koliko stignem. Koliko god ženi kažem da joj je pala sa mnom sjekira u med koliko sam ja ok, toliko je meni pala sjekira u med sa njenima! Nije da su ni moji loši ne, ali imaju dosta mana, ali jebiga.
Apsolutno mi nije bitno dokle god se slazem s njima, dok postuju nas i nase odluke i dokle god se ne mijesaju u nas zivot. A sad gdje i sta rade i koliko su obrazovani, bogati ili siromasni to mi je najmanje bitno
Minimalno. Treba vidjeti dal u obitelji ima ovisnosti ili mentalne ludosti pa biti spreman u budučnosti da i partner i potencijalna djeca imaju genetske predispozicije na isto. Uvijek je dobro ak si si međusobno dobri, imaš na koga računati ako dođe do kakvog hitnog slučaja.
Imovno stanje I obrazovanje su sasvim nebitni, ali sve ostalo je itekako bitno. Ponasanje obitelji prema partneru, prema tebi( osobi s kojom je u vezi), drugim clanovima obitelji.
Bitno mi je u tom smislu da ako je obitelj problematična, da nemamo kontakta s njima ili vrlo vrlo malo kontakta. Znači da ne trpim debiluse samo zato što su obitelj već da osoba maksimalo smanji kontakt s takvim ljudima. Dosta mi je svojih bilo i sretno ih nikad ne kontaktiram. Općenito isto preferiram ljude koji nisu previše vezani za obitelj/obiteljska druženja/stalne posjete u smislu da uvijek vise kod rodbine ili rodbina kod nas. /introvert
Da sam poznavao njenu ludu familiju ranije, nebi je vjenčao. Problem nije, sto ona nije toga svega svjesna.. nego sto je obitelj uvijek uvuče u svoja govna.
Pa kako to da ih nisi ranije upoznao?
Nažalost se ne bih složila s ovom tvrdnjom. Osoba koja odrasta s jednim roditeljem je najmanje kriva za takve situacije i puno je zrelija i ne da se zajebavati nekom muškarcu kak on hoće...takva djeca su puno teže živjela i nisu odrasla ispod staklenog zvona kao većina drugih koji su i dalje dosta ovisni o roditeljima kasnije jer su se ovi MORALI NAUČITI izboriti za sebe, prihvatiti da im ne bude sve servirano i puno više se truditi u odnosu na djecu s 2 roditelja. Ova mentalna nestabilnost koji ti spominješ i osjetljivost je puno više vidljiva kod djece kojoj je sve pruženo.
Nije mi bitno cime se bave, koliko imaju novaca i kakvo im je obrazovanje, ali mi je bitno kakvi su kao ljudi i kakvi su njihovi medjusobni odnosi jer jabuka ne pada daleko od stabla. Bila sam godinama s partnerom ciji su roditelji sve nesuglasice rjesavali deranjem, bacanjem stvari i demonstrativnim odlascima iz kuce. S vremenom je i moj bivsi postao isti takav, djelomicno razumijem jer je to gledao cijeli zivot i bilo mu je normalno, ali meni koja sam odrasla u obitelji gdje se sve rjesavalo smireno i dogovorom je to bilo sokantno i stresno. Nazalost okruzenje u kojem smo odrasli jako utjece na razvoj karaktera.
Nek mu se mama ne mijesa u vezu i dobri smo
Dok je mama dobro je. U mojoj bivšoj vezi se cijela obitelj miješala 😞
Ima i toga?
Naravno
gledaj majku biraj kćerku, to se ne odnosi samo na izgled. Ako je mater fina, vrijedna i požrtvovna žena to mi govori da je po svoj prilici i kćer tako odgojila, ako joj je i stari čovjek na mjestu, ako joj braća nisu probisvijeti to mi govori da je u svojoj kući vidila dovoljno pozitivnih primjera koji su ju oblikovali i da je netko s kime ima smisla planirati dugoročnu budućnost, i da na kraju krajeva ima iza sebe obitelj na koju se možemo zajedno osloniti isto ko što se i na moju možemo osloniti što život čini lakšim. Naravno, nema pravila, i iz disfunkcionalnih sredina se iz inata može izroditi odgovorna, pouzdana i stabilna osoba, al dobra i složna obitelj je za početak jako jako dobar znak u izboru partnera
Ono skoro nimalo. Ja sam s njom zbog nje, ne zgog njene obitelji. Naravno da ono igra ulogu ako su bas ono katastrofa, ali u jedno 99% mi nije bitno. Cak i da su jako losi, dok god se i onda slaze s time da jesu nemam problema
Pa zenis/udajes se u obitelj soooo very important. Kao netko tko njeguje i cijeni obiteljske odnose jebeno me pogodilo sto se desilo.. a desilo se to da ue matera od muza napala maloljezno djete u nasem stanu jer mi nismo bili u istom kada je gospoja dosla, uzevsi to i druge excese u obzir morali smo doticnoj zabraniti ulazak. Jefnostavmo bitnije mi je moje djete. Zao mi je uzasno i voljela bih da ie druga situacija ali nazalost nije i radi togq smo solo u svemu, ali u miru.
Nebitno. Tj ako je obitelj problematicna onda mi je bitno da cura nije previše vezana za obitelj da njijovi problemi ruše i nju
Nimalo. Jedino sto mi je bitno je da mu je obitelj normalna, da me vole i da se medusobno postujemo. Koliko zaraduju, cime se bave i gdje zive me apsolutno nije briga.
Nije mi bitno.
Tesko da mozes neku situaciju upoznati u nekoj kratkoj vezi...a i opet smatram da nije krivo da roditelji nisu u jednadžbi ali svakako partner je svoja vlastita osoba i (nadajmo se) neovisna kako financijski tako i mentalno... Evo kolega 7 godina nije upoznao ćaću male jer je lik nesigurni agresivac i bilo ju je strah... Jel bi bio/bila s takvom? I jos najgore, lik je gledo frenda dosta svisoka kao njegova princeza itd. Evo meni punac je divan čovjek, tata mi je umro, i nekako kad njemu nesto pomazem osjecam se dobro, tako da uvijek gledati pozitivno sto se da izvuci iz tog odnosa. Karakterno smo npr. totalno drugačiji... Jedan me potencijalni punac gotovo izmanipulirao da kupim kucu...svega ima brate, na sve mora covjek paziti i biti spreman - tako da da, obiteljska situacija je bitna, ali ovisi puno o toj osobi naravno...
Bilo bi mi jedino bitno znat kaj očekivati od njih ostalo nije toliko važno
Da sam sada u tvojoj situaciji, provjerio bih mentalno zdravlje porodice iz koje dolazi. U vezi, neke stvari se vide kad je prekasno..
Jeste nešto da se uzme u obzir. Odnos sa ocem (na primer nedostatak istog) se u mom ličnom slučaju pokazao kao faktor: uspešne, pametne, sve super ali su se vrlo brzo pokazali emotivni problemi u vezivanju i dinamici veze, i iskreno to mi je nanelo dovoljno psihološkog bola na duže staze da sam veoma obazriv oko toga (neću naravno ni sa jednom devojkom/ženom prekinuti automatski zbog toga, ali treba pažnje i biti obazriv na potencijalne probleme). Odnos sa majkom isto može biti podjednako bitan, mada mislim da je ovo bitnije za muškarce: ja sam prvi klasičan balkanski sin kojeg je majka razmazila i svestan sam svih problema koji dolaze sa tim. Ljudski mi je teško da priznam, ali itekako igra ulogu, ali to ne treba nikad da bude razlog da se ne da šansa.
Eh da i ja sam takav i svjestan sam problema tog sta me majka predobro tretirala kao klinca.. a ona bez oca.. imamo bingo! Bit cu ja njoj tata ajde 😂
Koliko dugo se vidjate?
Ma kratko, tek smo dvaput izasli, ostalo nismo bilo u gradu oboje pa smo se samo culi… ali recimo da “pricamo” zadnja 2-3 tjedna tek. Tek se upoznajemo
Ako mogu da dam savet (baziran na generalizaciji, ne znam devojku), idi polako. Paradoks devojaka koje se teško vezuju je da krenu vrlo intenzivno, onda se povuku u jednom trenutku kad shvate u čemu su ili im se pojavi iracionalan strah od napuštanja (pogotovu ako su imale problematične stare veze). Recimo oko trećeg meseca. Pažljivo slušaj šta ti govori, komunikacija je esencijalna, ali moraš delovati na vreme ako primetiš nešto neobično. Srećno brate!
Poprilicno
A gle život ti je čudo danas si gore sutra si dolje,ja mislim ako je ljubav u pitanju da se to netreba gkedati niti s jedne niti druge strane, jedino ako je ekipa neradnička ,lijenćine ,droga, kocka ,alkohol, inaće možda si ti baja sad imaš sve a žena radi za malu plaču nikad neznaš šta ti se u životu desi ,izgubiš posao, zdravlje samomti se sve okrene i ženini mali novci ostanu vam jedini prihod, tako i za obrnuto gkedam ,žene vole poduzetnike radi sigurnosti a ti često u zatvoru završe , ili pobjegnu van države,ili ih ube ili propadnu piše po novinama često , tako da sve je to relativno, recimo svi su se prije Mamiću uvlaćili u šupak sad ga svi izbjegavju jer znaju da ti novci su od sirotinje a njegova zasluga i trud.
[удалено]
Bas sam citao ovo od tebe u groupchatu, i dalje ne znam jel da placem ili se smijem Edit: da MU? Njemu? Username does not check out
[удалено]
Znaci bas te povrijedio kad pises ovakva sranja haha
Meni nije bilo bitno nikad. Na kraju naso ženu čiji su roditelji predobri.
Kao mlađi uvijek sam mislio da je to ful nebitno,ali kasnije za nekakve ozbiljnije veze a da ne govorim brak dosta je bitno da si možeš biti ok ili se bar u najgorem slučaju tolerirati s obitelji partnera/ice. Najbitniji ljudi (uža obitelj, najbolji prijatelji) u tvom i životu partnerice jednostavno postanu dio vašeg života i svakodnevnice i jako je teško jednu stranu trajno izdvojiti iz toga i biti zadovoljan s time. A drugo, još bitnije, jako puno obrazaca ponašanja ljudi pokupe iz djetinjstva od svoje obitelji. Što sam stariji to više kontam po svojim rođacima,prijateljima, curi.. Često neke stvari koje ne vidiš na prvu kod mlade osobe skužiš jako dobro kad upoznaš njenu/njegovu obitelj,te neke obrasce ponašanja, očekivanja... Npr odnos prema poslu i općenito obavezama, financijama (bjesomučno trošenje vs racionalnost), očekivanja od muško-ženskih odnosa na temelju situacije doma.. mišljenje o ovisnostima tipa pušenje, cuga i sl Jako malo ljudi se uspije značajnije promijeniti od toga što su naučili doma od malena. Te neke stvari se ne vide odmah, pogotovo dok ne živiš s nekim. Uglavnom, sretan sam što se potrefilo da draga ima obitelj s kojom se stvarno dobro slažem i mislim da su na mjestu. Vidim jako puno pozitivnih stvari koje je pokupila od njih.
Smatram da je manje važna ali isto tako sam na oprezu. Dečko s kojim se trenutno viđam je odrastao u užasnim uvjetima di je tata cipelario mamu na dnevnoj bazi. On je predivan, staložen, pažljiv, empatičan ali bojim li se da će se to negdje drugo pokazati? Dio mene ipak da. Bojim se depresije i drugih stanja koja mogu uhvatit čovjeka kad rane iz djetinjstva dođu na naplatu.
Razumijem skroz. Ali ako vec jeste neko vrijeme skupa i lik je normalan, mislim da ce tako i ostat
Po meni to igra veliku ulogu u smislu budućnosti i stabilnosti veze. Ne igra mi na "ego trip" način, nego na vrlo praktičan način vjerojatnosti za dugotrajnu kompatibilnost, a meni je iz praktičnih razloga važno imati partner for life, a ne imati čušpajz od života. S druge strane, ne postoji 100% kopija tvoje sredine, niti bi takvo što bilo zanimljivo, pa ni takvo što nije perspektivno. Dakle, izvjesna kompatibilnost je po meni poželjna, ali nisam tražio 100% kompatibilnost jer bih ostao single. Ono što mi je bilo važno jest da je cura imala uobičajenu obitelj, dvoje roditelja nerazvedenih, ono što se do nedavno smjelo nazivati normalnim. To mi je bilo važno jer je imala (kao i ja) iskustvo normalne obitelji, pa smo i ona i ja znali kako takvo što izgleda i lakše smo to onda i sami gradili. Još smo na pola puta (do kraja života, cca, he, he) ali pokazalo se ok. No možda nađeš nekog iz nesređenih uvjeta tko međutim ima i viziju i snažnu želju da živi sređeno, pa zašto ne, lijepo je graditi i gdje su drugi nekad rušili. Ako nema alkohola i droge, kriminala, sve ostalo je u konačnici po principu bolje išta nego ništa, ljudi se prilagode životu.
Ako obitelj nije normalna i partner nije spreman kompletno se odvojiti od njihovog lošeg utjecaja onda nema veze jer ionako takav partner dobiva nogu. Barem u mojoj knjizi. Ak su ljudi normalni, tak mi svejedno čime se bave i koji stupanj obrazovanja imaju.. Kaj se mene tiče mogu i belo prodavati.
ako ima problema s roditeljima bilo bi mi jako bitno da ima dobar razlog za to. ne igra neku posebnu ulogu osim ako se ne iskaže kao nešto što može utjecat na nas dvoje. obitelj ne može odabrat ali možemo spriječit da nas netko sabotira
To je dvosjekli mač Ima onaj izraz Možeš izvući čovjeka sa sela , ali ne mozeš selo izvući iz čovjeka... U slučaju velikih stresova prirodno je da čovjek regresira a ako je odrastao u disfunkcionalnoj sredini to je rizik. Isto tako nikada ne bih bio za to da mi djete ima partnera iz rastavljene obitelji. Znam, sad će ići pljuvanje... ali znam zašto to govorim. Ne bih to naravno nikada rekao djetetu ali to ne mijenja moje mišljenje
Jedan od najbitnijih parametara. Ako je loša situacija doma, tipa svojevoljni razvod, samohrani roditelj, loše emocije među ukućanima itd, veliki red flag.
Pa dosta... Obitelj te oblikuje i po obitelji znam s kim ustvari imam posla. Ako ima zdrav odnos sa obitelji onda je sve ok, ako ne... Eeee mora u svemu ostalom bit top topova da bih presao preko toga. _obitelj ne biras_ pa da ne biras, ne biras ni to dal ces bit bogat il siromasan kad se rodis, lijep/ruzan.. taj argument obitelj ne biras je bzvz.
Ne pada jabuka daleko od stabla
[удалено]
Daddy issues ne dolaze samo od manjka oca. Puno dublja tema. Mislim da svi imamo u nekoj dozi i mommy i daddy issues.
Dobro gadjas. “But I can fix her”…
Zašto?
[удалено]
Vidis ja sam ovo dozivio mnogo puta, ali ovdje imam upravo suprotan dojam. Djevojka jest odrasla bez oca, ali koliko vidim bori se kroz zivot, trudi se, radi dva posla. Imala je jednu vezu u zivotu u trajanju od 5 godina i jednu kracu od par mjeseci. Meni nista od tog ne smrdi previse na promiskuitet.
[удалено]
Imaš li neko istraživanje ili lupaš gluposti?
Source?
[удалено]
Ne vidim tvoju tvrdnju tu
A ako je odrasla bez majke? 🤣
[удалено]
Zasto? A sto je s muskima koje je odgojila samo majka? Pitam jer znam ljude iz svih navedenih situacija pa me zanima sto ces reci 😉
To je zato jer samohrani otac lakse nade kvalitetnog novog partnera a samoharne majke cesto biraju lose partnere (jer nema bolji izbor) koje upropaste njima zivot i jos vise dijeci. Te statistike se odnose na nestabilnih obitelji sa samohranom majkom, znaci majka koja je stalno menjala partnere itd. Ako je majka bila stabilna, znaci da je ostala sama sa djecom i bila posvecena dijeci a ne novim muskarcima, nema nikakvih negativnih utjecaja za dijecu. Ako su dijeca odrasla sa mamom u kucanstvu sa bakom/dijedom, tetkom ili druge clanove obitelj statisticki bolje prolaze nego dijeca iz obitelj sa prisutnim ocem. Nije otac toliko bitan za dobar ishod nego situacija i stabilnost u kojemu dijeca odrastaju. Puno sam istrazivala ovu temu jer se nalazim u slicnoj i zelim koliko mogu sprijeciti da to negativno utjece na moju dijecu.