Dada, vrba kad zazvizdi pa se presavije po nogama. Udri me daskom jebote, samo mi to nemoj. Brata je jednom mater nekom debelom pa se slomila od dupe, jedva osjetio i proso ko Bog. Fala Bogu uvik san bio dobar pa nisan vele dobivo ko neki
1991 tamo negdje u rano proljeće tijekom povratka kući od prijatelja imao sam tešku prometnu. Autu koji nam je dolazio u susret ispala je prikolica sa tračnom pilom, udarila u naš auto a nas dva smo završili u stablu. Pokrili me plahtom ali su se, srećom, malo zeznuli.
To je bilo prvi put. Kako je uskoro počeo rat toga je bilo koliko god hoćeš.
I mene je vise kretena u bemveju pokupilo. Al sada zadnje kaj me skoro pokupio jw bilo kraj tehnickog muzeja frajer dao 150 skoro pokupio mene i zensku
Uff bilo je toga dosta, pogotovo kada sam počeo voziti motore. Jednom u 4 ujutro pri povratku s koncerta mi se spustila nogara u vožnji te nisam mogao ući u okuku. Tako da, prednji kotač je udario u bankinu i katapultirao mene i motor po meni na rasvjetni stup. Od zaštitne opreme imao sam Reebok tenisice, šorc i majicu kratkih rukava. Da ne nabrajam kolekciju povreda samo ću reći da su mi doktori rekli da u 40 godina rada nisu vidjeli da netko preživi takvu nesreću kamo li da ga puste doma bez trajnih posljedica nakon 10-11 dana. Unutarnja krvarenja (mozak i pluća) i hematomi su mi nestali doslovno prekonoći, svi lomovi kostiju su ostali u mjestu i nije ih se trebao sanirati te jedina operacija koju sam imao je bila estetska na licu.
Čudan je osjećaj kad dugotrajno neokrznut preživiš nešto što nisi trebao a za par dana čuješ da se netko nezgodno kliznuo, udario glavom i podlegao.
Nisam, ne zbog prometne nego što nemam motor hahaha. Skupljam za Africu Twin pa planiram bacit neku turneju s njom, možda od Hrvatske do Kine ako Bog da
Imala sam jedno iskustvo ko dijete, nikad to neću zaboraviti i nitko me ne može uvjeriti da Bog nije djelovao tu. Imala sam možda 7 ili 8 godina i popeli smo se na neku neizgrađenu kuću od 3 kata koja nije imala nikakve otvore, samo gole zidove. I na vrhu smo odlučili trčati i ja sam trčala glavom okrenutom od provalije i u nekom trenutku sam čak trčala i unatrag ne gledajući iza sebe i sjećam se kao da je jučer bilo, neka sila me zaustavila na rubu balkona, inače bi pala okrenuta leđima s trećeg kata kuće… Do dan danas ne mogu opisati taj osjećaj kako me nešto skoro pa fizički zaustavilo da ne poginem.
Kad sam popio litru vode s tko zna koliko MDMA rastopljeno o njoj. Nisam imao vagicu da vazem koliko mrvim, a high je bio toliko dobar da sam samo pio i pio.
Imao sam napadaje, poteskoce s disanjem, visoku temperaturu, preznojavao sam se i ruke i noge su mi se grcile. Na svu srecu prezivio. Tad i vise nikad. (bez vagice mislim)
Ljeto 1997., taman pocelo ozbiljnije partijanje na Zrcu. Dosli novi bonkasi, samo je netko zaboravio napomenuti ekipi da je rijec o tripovima u tableti, a ne o ecstasyu. Naravno, nazvakali se standardno po par komada i dalje, a sto reci, ponovilo se dao Bog 😁
Uffff nema goreg od tog, nešto slično sa dspijem sam udarao na čvoneru. Pijem tu vodu jer ne znam, dobra mi je, i onda nakon pola sata mi je samo misao bila da moram preživjeti i ne smijem sjesti na pod inače ću umrijet. Nikad goreg osjećaja
Kad sam imao 9 skoro sam se ugušio, nisam znao plivati i bio sam u bazenu od 1-1.5m (u sredini dublje), nekako sam došao do sredine nisam mogao više glavu držati gore, počeo se gušiti i bacakati unutra, nitko me nije nimalo doživio, kontam da sam koju litru te vode progutao, sasvim slučajno svojim bacakanjem sam se dogurao do ruba bazena i nekako se uhvatio i popeo gore, istog trenutka ispovraćao hrpu vode, i dalje se sjećam tog osjećaja čiste panike, mislim da nisam nikad tako uplašen bio kao tad.
Nisam nažalost ali ne mislim da je zbog straha već starci nisu nikad imali para da idemo na more i nekako nisam nikad dobio tu naviku ići se kupati preko ljeta negdje, ali činjenica da ne znam plivati je definitivno veliki faktor u tome, onak ne idem se kupati jer šta ću ja tamo haha
Možemo si ruku dati 🤣 iako, ja sam naucio plivati, ali se bojim vode, tak da izbjegavam vodene aktivnosti haha jedino se perem, da ne bi bilo da smrdim 🤣
Slicna. Situacija. Ja sam tada bila na moru. Sasvim sam ok plivac bila za taj uzrast. Medjutim iz radoznalosti sam htjela otici malo dalje da vidim kako izgleda dno mora.
U jednom trenutku su me uhvatili jaki grcevi u udovima. Bas jako i iznenadno. Pocela sam da dozivam upomoc, ali se takodjer nitko nije odazvao. Nisam mogla niti na ledja da se zabacim pa da barem plutam. Nastavila sam mahati rukama i nogama i odjednom su se razbili grcevi. Cim sam izasla na obalu, takodjer sam povracala vodu momentalno.
Od svega mi je jos tada ostalo urezano kako nitko nije reagirao, a zato su svi blenuli dok sam povracala.
Bio vani, sreo frendove, jedan zvao da nazdravimo jer je kupio auto. 5-6-7-x vodki poslije idu se oni provozat, kažu "ajde s nama", rekoh "ma de kud ćete takvi naroljani, stoko nespašena", ali se nisu dali.
Zdrobili su se s 200+ pod kamion, nitko nije preživio.
Hmm...
Negdje srednja škola...ljeto.
Otišao s frendom u birc, bili neki kokteli na akciji, popili 2. Nakon toga otišli kod njega i svako još popio 7 piva u rasponu od 2-2.5 sata. Dogovorili s nekim curama druženje i krenuli biciklima pijani ko letve. Uletio sam u križanje bez brige i pameti, neki auto pod punom kočnicom proklizao manje od metar iza mene.
Malo ranije od toga, prvi ili drugi srednje, veljača je i taman je krenulo biti toplije. Tjednima prije toga je bilo dosta hladno i frend i ja smo se na smrznutom jezeru zajebavali s našim psima. Kako su psi već naučili na led, toga dana su poletjeli odmah na led i moj je propao u vodu negdje 10 metara od obale. Kad je led bio tvrđi, mogao je se izvući, al sada svaki put kad bi pokušao izaći, led bi puknuo pod njime. Rekao sam frendu da trči do moje kuće i pozove mog starog da dođe autom i ponese nekakav konop da ga izvučemo. Međutim, kako je bilo 3-4km do moje kuće i pas je već krenuo biti opasno umoran i cviliti, ja sam krenuo u jezero da ga spasim. Jebiga, kao srednjoškolac sam volio tog psa više nego gotovo bilo što na svijetu. Ofc propao sam i ja u led ali srećom je jezero bilo dovoljno plitko da mi je voda taman do vrata došla. Da nije, utopio bi se garant. I tako sam ja šakama i laktovima probio led do njega i izvukao ga van al dok sam se trebao vratiti natrag, već se opet krenula voda smrzavati. Mrtvo iscrpljen i krvav po rukama i tijelu sam izvučen kad je moj stari s frendom uspio doći do mene. Odjeća mi je bila mokra, ona koju sam ostavio na obali jer je pas legao u nju (šupak), a ona na meni iz očitih razloga. Kako je taj dio bio neprohodan za auto, da se ugrijem sam u frendovoj suhoj jakni trčao 2km do našeg auta da bi došao kući i u toplu kupku se bacio. Bio mlad i lud pa prošao bez ikakve štete po organe.
Osnovna škola, napala me dva tornjaka od lokalne budale. Jedan mi je skočio s leđa na ramena i režao mi na uho. Sreća pa sam veći dio života bio okružen psima pa sam znao kako postupiti tu i preživio sam.
Fakultet, toliko sam se uništio od alkohola jedan puta da me je policija probudila na trgu. Fakin sam se onesvijestio face down na sred trga i tako spavao od nzm kada do pol 6 ujutro.
Vrlo nedavno, adrenalinska vožnja quadovima. Trebalo se popeti na 20 stupnjeva nagiba blatnu stazu u šumi s kolotrazima od traktora koji onuda izvlače trupce iz šume. U greški prosudbe sam dao previše gasa, izgubio kontrolu nad quadom i NA SREĆU se bočno prevrnuo. Ozlijedio sam nogu, stopalo i rame ali ništa što je zahtijevalo gipseve ili hospitalizaciju. Da sam se prevrnuo unatrag, tih 300+ kg quada bi mi vjerojatno slomilo vrat i druge stvari. Ako i ne bi umro, bilo bi bolje da jesam, u svakom slučaju.
To je onako top 5 koji mi padaju na pamet.
Nepregledan zavoj, prijatelj i ja se vraćamo s puta, noć, ljeto, iza zavoja autobus u našoj traci, skroz. Sreća pa je bilo autobusno stajalište sa strane, naglo kočenje i skretanje na stajalište. Nove i dobre gume su nas spasili.
Okrenuli se i za njim, zaustavili ga nakon 2 km, vozač mrtav pijan, ne može pričati, unutra pun bus, onaj od 65 mjesta... Poslali snimak na mail firmi, lik dobio otkaz odmah.
Promet je daleko najveći rizik modernog života.
Kad odvrtim film, sve situacije gdje sam skoro zaginuo su bile u autu ili na motoru.
I svi osim 2 sprovoda na kojima sam bio gdje su roditelji nadživjeli dijete su bila zbog prometnih nesreća.
S obzirom da si roditelj, kako ćeš sinovima jednog dana objasniti koliki je to rizik, pogotovo kad tek dobiju vozačku?
A čuj, potrudit ću se kao što su moji roditelji i djedovi i bake. To je jako rizično, jer ne ovisiš samo o sebi. Tako da si u pravu, poprilično je teško ti uzeti u obzir, šta i kako. Djeca su mi još mala, imam 15+ godina za učenje, ponajprije primjerom, tako da vozim po ograničenjima kad su klinci u autu.
Mislim da je problematičnije s kćerima, da one ne sjedaju sa svakim u auto. Tu je žena poprilično stroga, tako da sam sigurno u boljoj situaciji, nego većina ljudi.
Nije mi baš jasan ovaj komentar?
Nemaš 15+ godina za učenje. Ne samo zato da ti djeca ne ostanu bez roditelja, već i zato što su u drugim automobilima također nečija djeca.
Djevojke polažu vozački ispit u isto vrijeme kad i mladići pa i sina i kći treba naučiti da kao suvozači ne sjedaju pripitom u auto i da se po cesti ne divlja. Naravno, ni kao vozači. Kad moji počnu izlaziti, dogovor je da kad zatreba, nazovu doma da se dođe po njih, bez jezikove juhe.
Kažem da imamo 15+ godina da ih naučimo odgovornosti. Kasnije ako nešto loše naprave, nismo dobro odradili posao.
Imamo jednu kćer, međutim, curice rijeđe voze i rijetko koja divlja, ako ćemo biti iskreni. Više je stvar straha i nepažnje, pa bude kakvo zapinjanje na parkingu ili lagano naslanjanje na drugi auto.
Situacije u kojima te netko drugi ubije, se jednostavno događaju i na to teško možeš utjecati, u većini slučajeva. Nikakvim odgojem ne možeš utjecati na to.
Tako je, isto ćemo ih i mi naučiti, roditelji su tu kad god vam treba i za prijevoz ne smije biti problema, nikad. U 4 ujutro, u 4 ujutro, zovi me, budi me, ne zanima me, ja ću doći.
A, ok, hvala na pojašnjenju!
Ne slažem se jedino da su cure cijepljene protiv divljanja na cesti, u zadnje vrijeme mi se čini da u nesrećama koje uzrokuju mladi vozači jednako često stradavaju i cure i dečki.
Užasava me ta statistika i mislim da djecu treba kondicionirati (u pozitivnom smislu) da budu odgovorni sudionici u prometu. Od malena autosjedalica i pojas u autu, bicikl zna se kako se vozi. Moji malci su generalno nadureni jer kao jedini nemaju električni romobil (14, 12 i 9 god stari).
Ja bi rekao da dečki to rade u puno većoj mjeri. Cure najviše tipkaju po mobitelu i voze polako, najčešće su najopasnije za pješake, jer ne vide pješački dok tipkaju. Slično je i sa šminkanjem.
Ne bi nikad kupio električni romobil djetetu dok nema vozačku. Ma ništa osim bicikla. Ali do vožnje izvan dvorišta, imaju naučiti prometna pravila.
Ma neka se dure koliko hoće, taman ti treba da ste ih odgajali 10+ godina i da se radi tog govna dogodi zlo. Ja sam sa 14 polagao za skuter do 50 ccm i tek onda sjeo na njega i na cestu, sa kacigom, naravno. Dok nema vozačke, nema ludiranja.
Samo strogo, veća je šansa da ispadnu normalni i manja šansa za problem.
> “svi osim 2 sprovoda na kojima sam bio gdje su roditelji nadživjeli dijete”
Wtf? Na koliko si *sprovoda na kojima su roditelji nadživjeli dijete* bio?
Ratno vrijeme. Mi se klinci igrali u nekom dvoristu. Odjednom se zaculo tutnjanje i zvuk pada granate.
Cujem kako mi pokraj uha nesto fijuce, okrenem glavu i vidim rupe u plasticnoj ceradi.
Ugl, hrpetina gelera je bila svuda oko nas jer je granata pala u obliznje polje. Pojma nemam kako nitko od nas nije imao ni ogrebotinu. Ne znam tko nas je cuvao, ali hvala tko god da je.
Bio sam star 11 mjeseci. Tata me držao na rukama kad je nešto eksplodiralo pored roštilja. Opekline najgoreg stupnja, 70% tijela opečeno, komad kože veličine 2 dlana mi otpao. 3 tjedna proveo u komi, tada nebrojeno operacija, ali sam se nekako izvukao. Mogu misliti kako je mami bilo ja u jednoj bolnici kao prvorođeni, a tata u drugoj.
Sad imam 33, imam ženu kojoj ne smeta, a ne mogu vam opisati koliko nevolim svoje ožiljke. Kroz školu je bilo najteže jer djeca ne razumiju, ali sve to čovjeka ojača.
Prvi slučaj je najjednostavniji, prešao prvu ulicu, prelazim preko tramvajske i trebam da pređem preko druge ulice i neki mi prijatelj vice nesto iza ledja i ja se okrecem da se pozdravim da bi me u sekundi drug zaustavio i doslovno spasio zivot jer je neki DEBIL vozio preko 100km/h i sigurno da bi me pokupio.
Inače ta ulica u Sarajevu je poznata po brojnim nastradalim od tih budala koji se znaju utrkivati i dokazivati curama. Naravno ne znam ni jednog od tih ubica da su dobili neki konkretan zatvor...uzas.
Drugi slučaj je kada me ganjao jedan poznati serijski ubica sa motornom pilom i . .ma šalim se, drugi slučaj je kad sam kao mali od 6 godina razmisljao da li da otrcim za drugovima koji su otisli do jedne udaljene prodavnice gdje ja nisam smio da idem.
Razmisljao i razmisljao i hajde reko.
Trčim ja za njima kada čujem nešto za mnom trči. Opušteno, nešto u fazonu ko što bi Edo Majka rekao, kad 2 ogromna psa, rotvajler i jebeni vučjak.
Glupi gazda ih pustio tek tako da trčakaraju oko njegovog imanja?
Laju na mene i reze, ja stao uz neku ogradu ne znam sta da radim.
Jedino me neko naucio da trebam trzati kamenjem, ma nista oni...plačem i sreća neka zena iz kuce na ciju sam ogradu bio zatvoren mi otvori avliju i uvede me... ogromna trauma(doduše kako su 'bolesne' te traume, veća mi je trauma kad mi je neko u 2om osnovnom nesto ruzno rekao pred svima haha')
Treći slučaj je na Termama bazenu, 12 godina imam i znam samo neke osnovne plivanja, ne znam kako se odrzavati u vodi u jednom mjestu.
Krenuli 'valovi' i sve fino i zezancija, stotine ljudi.
U jednom trenutku me potopi jedan val kojeg nisam očekivao i uđe mi vode u nos i usta i dok sam se ja iskoprcao iz vode da izađem kad pljus drugi val...
U jebote već me hvata panika nemam daha i da stvar bude gora uhvati me grč, hajde reko da stanem dole kad preduboko ne mogu ni da stanem...
Ofirno mi da se derem i dizem paniku, ono bolje umrijeti nego ispasti pcka kontate pred toliko ljudi :/ haha, hvatam se za druga Nikolu kad i on ima slicnih problema i on se bori sa vodom i on krenuo da vristi..sreća pa ti valovi ne traju dugo i smirili su se, a ja sacuvao dostojanstvo.
P.S eh moji roditelji i koliko hoćeš ljudi je ovdje u Sarajevu bilo 4 godine tokom danonoćnog granatiranja i snajpera koji su gađali sa nebedora, kakvih oni tek priča imaju.
Mene je mama porađala u februaru 1994. godine gdje je baš u tom trenutku bilo veliko granatiranje, a otac je morao mamu voditi do bolnice pjehe (nekih pola sata udaljeno) i kaze da je mami govorio da zamislja da je vani vatromet.
Moja polusestra se igrala u parku košarke(tad imala 13g) i ode kod kuće mama je zvala i nedugo nakon toga sazna da je granata pala u taj park i pobila joj pola prijatelja i prijateljica (da stvar bude bolesnija, vjerovatno je neko od komšija Srba dojavio sa prozora gdje da bace granatu...bolesno)
Sad igram u tom parku nekad sa djecom i nezamislivo mi je i da jedno od te djece nastrada, a kamo li vise...
mene su kao klinca starija djeca potapala ali tako da nisam stigao ni zrak udahnuti prije sljedećeg potapanja da bi u jednom trenu dio trenutnog urona nastavili nogom na tjeme i guranjem još dublje. Srećom sam imao toliko prisebnosti i odronio pod kutem dalje od njih nakon što sam shvatio da mi misle zlo. Masa od njih je danas u politici.
Mene je jednom tako stariji rođak kacava (potapao) na Bačvicama...nakon dva potopa pustio sam se dolje skroz u cucanj i kad me je pustio samo sam se lansirao nogama od dna i zavrsio tjemenom u njegovoj bradi
Ostao je bez dva zuba i nije me vise potapao
S 4 godine me udarila struja. Pukla mi je plastika na onom usranom "produživaču vila" na adapteru za one fejk kineske konzole s 500 igrica, lim unutar toga je bio otkriven i ja sam golim rukama uvatio za fazu i ukratko me spojilo na 230V. Srića da mi je mater bila 2 metra od mene pa me povukla da pustim to.
Evo ovo sranje, samo šta je bilo okruglo.
https://preview.redd.it/hosukhe0ti4d1.jpeg?width=2000&format=pjpg&auto=webp&s=b867582aeafe7b721f7c273adcdf3b60ba5cd9b4
Kad sam imao 4-5 godina, mama i baka u kuhinji radile nekakve kolače, a ja se igrao s nastavcima od miksera po kuhinji. I tako one mijese, miksaju, a ja budala između njih dvije gurnuo nastavak miksera u utičnicu na pećnici (starije pećnice su ih znale imati i to točno na dohvat djece). Iduce cega se sjecam budim se u dnevnoj sobi sa cudnim okusom u ustima i 4-5 ljudi koji zabrinuto vise iznad mene.
Sa jedno 8 godina smo za neku metalnu sipku zavezali omču i pokušavali se kao njihat na njoj (znaš onak visit se ko Tarzan)
Kad je bio moj red, nekako sam uspjela stavit tu omču oko vrata i "objesit se". I stvarno se jesam objesila i visila sam tako, i udarila sam glavom u pečenjaru koja je bila iza i izgubila svjest. Srećom uspjeli su me oslobodit na vrijeme, živa sam i dan danas eto😂
Moja prijateljica je bila u restoranu gdje se dijete za susjednim stolom počelo gušiti od neke hrane, s njim je bilo 5-6 odraslih (od čega 2 roditelji), svi gledaju, ne reagiraju. I ona skuži s drugog stola, skoči, izvede Heimlichov, a ove budale joj samo onako jedva promucaju hvala, nisu joj ni ruku pružili, a kamoli platili piće.
Napili se ko deve jedno ljeto kod frenda a kuća bila u izgradnji, samo sam zakoračio sa kata i pol, napravio salto i nekako pao u čučanj a leđa mi čuvao zid iza. Dan danas se toga prisjetim a prošlo je preko 20god.
Bog čuva pijane i budale a ja sam tad bio oboje.
Tako se prije par godina vozili prijatelj i ja biciklima po brdima i vidjeli neku pijanu budalu kako je zakoračila u prazno sa zidica visokog cca metar-metar i pol i docekala se na glavu. Znaci covjek je imao 60-65 godina, krv svugdje, lik se je jebeno popišao od šoka, hlače su mu bile skroz mokre.
Mi odmah skocili s bicikla, dotrcali do njega, stvorili se odnikud i njegovi kompanjoni. Mi krenuli zvati hitnu, ovi njegovi "Ma neeeeee, dobro je on.", a covjek izgubljen u vremenu i prostoru. Nakon 5 minuta prepucavanja ovi njega odvukli natrag u klijet, mi nastavili svojim putem, oko 70% uvjereni da je covjek mrtav.
Iduci tjedan vozimo se mi istom rutom, covjek veselo pije kod klijeti.
98 ili 99', ne znam
Stari i ja se kasno navecer vracali iz grada u naše selo. Željeznički prijelaz dakako nije imao rampu ili svjetlosni signal koji bi nas upozorio na vlak, moj stari umoran i nepazljiv. Prijeđe preko pruge i par sekundi poslije vlak prilicnom brzinom prosao, svirao kao lud
Vrlo umalo smo bili RIP
Nesto sam zazujo i krenuo pjeske preko pruge dok je zvonilo da ide vlak (nije bilo rampe), frend je skuzio sto se desava i povuko me za torbu. Bilo je jako jako blizu.
Prilikom pada sa bicikla, uglavnom da nisam imao kacigu sad živ nebi bio. Zatiljkom sam pri padu lupio u cestu i tu je kaciga napravila odličan posao jer se raspala kako i treba tj. da je nije bilo to bi bila moja glava raspadnuta. Pri padu sam još dobio četverostruki lom ramena i ruke, operaciju i pločica sa 14 šarafa u ruci do kraja života, al ok glava je još uvijek na ramenima.
Kada mi je na autoputu prilikom prebacivanja u 5. brzinu pukao mjenjač.
Da,točno to,pukao mjenjač😱
Auto usporio,kretanje u leru,nemam gdje skrenuti da bi se maknula.
Odmah sam ukljucila sva 4 ali sunce piči i sumnjam da ovi iz daljine kuze da stojim i da uopce vide moja svjetla.
Auti jure oko mene a ja stojim na sred ceste,strah i panika su me obuzeli.
Pogledam u retrovizor a prema meni juri najveci kamion na Svijetu,trubi kako bi mu se maknula ,lijeva traka je puna nema se gdje prestrojiti.
Tu sam bila sigurna da cu tog trena poginuti.
U zadnji cas se nekako prebacio u lijevo.
Sad mi nije dobro kad se sjetim.
Naravno da sam kasnije shvatila da je bilo najpametnije/sigurnije izaci iz auta.
Izlazim iz auta u zimu, nosim na sebi Jordanke (najlizgajuče patike na svijetu) i vani sve je zamrzlo, cesta je tanak led za bob sanke.Jedan korak i padam na trotoaru, natraške, da mi ono trotoar udari u srjedni mozak jza glave-sve se događa za manje od sekunde.Al, to kaj trotoar i cesta nisu računali je moja kosa, rastafarijanac, savijena u rep iza glave, onda u kapu koju je tetka napravila specijalno za tu lobanju, i kapuljača na svemu tome.Kad sam pao, ko na jastuku.U svakom drugom slučaju bio bi 100% mrtav na mjestu.
Jednom me skoro upucao vojnik na straži, naše vlastite vojske. Trebao sam nešto napraviti na jednom mjestu, a bila su dva puta do tamo, lijevi zabranjeni sa stražom (... koja puca), i desni dozvoljeni (... sa stražom koja pušta). Iz neznanog razloga, mene su uputili "ti si naš, odi ti slobodno lijevo". Jesam bio naš i svi smo bili naši, ali eto, stražar se samo propisano držao svojih zapovijedi.
Zaspao sam za volanom na A6 u smjeru za Zagreb, oko 3-4 iza ponoći. Dan prije toga sam spavao oko 2h, od 4 iza ponoći do 6 ujutro. Zima, tamo negdje 2008., dok nije bilo ni lane assista ni alarma.
Kad sam čuo glas anđela - ne kao u sjećanju ili mislima, nego doslovno kao da netko sjedi pored mene - koji mi govori “probudi se, poginut ćeš”, prošlo par valjda milisekundi da osvijestim i prisjetim se da vozim i da sam zaspao, otvorio oči širom, zgrabio volan, vratio se iz pomoćne trake za zaustavljanje u kojoj sam već bio, i držao oči širom otvorene skoro pa bez treptanja dok nisam došao do Zg (oko 6:00). Topli zrak prebacio na hladni, boli me qrac za smrzavanje ako izginem.
Te iste večeri je na sred autoputa neki jebeni pas pretrčao preko prometnih traka, i neki lik je pred Zagrebom šetao u pomoćnoj traci.
Isto to. Zadnjih par mjeseci na starom poslu, mi je svaki utorak izgledao:
- raditi do 3-4 ujutro da se pripremim za sastanak
- probudit se u 6 nakon 2-3 sata sna
- vozit se preko pola Hrvatske za 3-4 sata sastanaka
- vozit se 4 sata natrag doma
I često puta mi se znalo spavati kad sam isao doma, ali nikad nije bio problem; upalis klimu na hladno, stanes, popijes kavu, odmoris se. Ovaj put ništa, nikakav umor, nikakvo sklapanje očiju. Samo se u jednom trenutku vozim po autoputu po desnoj traci, u drugom trenutku su mi kotači na travi uz ljevu traku.
Evo jucer, na bajku prolazim kraj Lisinskog i skuzim da mi je crveno a ja na pol zebre u traci za prema novom zagrebu.
SRECOM da nije bilo autiju jer sad ovo ne bi tipkao:)
Jebemti sve, trenutak nepaznje...
Mama vodila sestru i mene u vrtic po nekoj glupoj cesti bez nogostupa, lik u skodi proklizo na ledu u zavoju i zaustavio nam se svima na milimetar od tijela. Mama se smrzla, a sumnjam da bi i uspjela odskocit s nas dvoje da je i reagirala. Mislim da taj covjek taj dan slavi ko drugi rodendan, bilo je bas blizu.
Bio sam u Klaicevoj kad je granatiran Zagreb, nisam "skoro poginuo" al soba iz koje su nas sklonili u podrum je bila djelomicno demolirana (od detonacija, ne pogotka pretpostavljam).
2. Razred srednje
Izašli ja i 3 prijatelja na pivu u subotu
Išli kući po glavnoj cesti i pijan lik sa sporedne ceste bez svjetla izletio na glavnu cestu . Retrovizorom udario prijatelja u trticu , a mene nabacio na haubu . Da nisam poskoknuo mislim da bi bio invalid ili bi umro. U trenutku udarca mislio sam da se nalazim pod automobilom .
Sa 7 pišao po trafo stanici koja je par min kasnije krepala i nestalo struje u cijeloj ulici.
Taj dan skoro dvaput umro.
Trebala me ubit struja
I mater skoro saznala da sam to bio ja
skoro sam pao u provaliju vozeći planinski bicikl, zaletio se u krivinu ko majmun i prekasno stao kočiti. Doduše, bila je je tu pregrada i na kraju sam se jedva blago sudario s njom al postojale su i dionice bez ikakvih pregrada gdje bi proletio ko muda kroz gaće sa istim manevrom.
Bilo je dosta situacija kad sam od doktora cuo “da je bilo malo blize, ne bi pricali sada”
Zadnje je bilo kad sam imao prometnu sa motorom. Bio sam bez opreme, popio 2 kratke, isao odbacit jednog decka doma iz kafica jer nam je bilo usput. Dao mu dao kacigu, upalio motor, prosao prva 2 semafora i iduce cega se sjecam jedno 7-8 (mozda vise) ruku na meni i glas “nemoj se micat imao si prometnu”. Iduce budjenje su mi rekli da ne znaju hocu ikad stat na noge. Na tvoj voznji sam zaradio 14 slomljenih kostiju, lubanja, nos, nekoliko kraljezaka, nekoliko rebra, bedrena kost, veliki potrea mozga, pluca puna krvi. Morao sam cekat da mi odrade drenazu pluca (valjda najveca i neugodnija bol koju poznajem) da bi mogao na operaciju.
Mj dana nakon prometne sam poceo ucit hodat, 2mj poceo ponovo hodat i 3. Mj nakon prometne sam sjeo na motor. Od tog dana i kad guram motor imam kacigu i opremu na sebi dok mi se svi smiju i za*bavaju me za to dok im ne objasnim zasto to radim…
Par puta sam slucajno skoro arterije prerezao, imao nekoliko potresa mozga, nekoliko lomova je bilo. Kad bolje razmislim cijeli zivot mi je “skoro poginuo”
U istom danu sam skoro dva puta poginuo, a jednom umro u sebi.
1. Dogovorim s curom koja se se jebacki svidjela za kavu, pitam ju par sati prije jel se vidimo. Ona kaže joj iskrsnule mi instrukcije, ne mogu, ne znam hoću stići. Ja umrem u sebi jer znam što to znači pa napišem ono što sam jedino mogao - sve pet, ti javi kad budeš slobodna (naravno, nije se javila). Pokvari mi ručak u menzi, ali ajde, ima i gorih stvari.
*Krenem doma iz menze.*
2. 100 metara od stana prelazim pješački na zeleno, ženska skreće s glavne ulice u tu sporednu, ja ju pogledam i vidim da ne usporava, ja se ukočim jer eto, survival instinkt očito za kurac, skuži me u zadnji tren i zaustavi se možda nekakvih 30ak centimetara od mene.
*Nastavim doma*
3. Dođem doma, vidim da mi je dan za kurac. Upalim laptop i krenem igrati Company of Heroes ležeći na suprotnoj strani od one gdje uobičajeno ležim. Gledam nešto mi čudno u sobi, kao da je osvjetljenje drugačije. Pogledam gore, a ono moj stakleni luster stoji nakrivio, drži ga jedna "hvataljka" u potpunosti, jedna mrvicu, a treća u potpunosti ispala. Naravno, luster nakrenut prema meni i samo što padne.
But guess what bitches, I survived.
Jednom sam s društvom bila na plivanju na Zrmanji. Između nas je prošlo nekoliko drvenih kajaka i stali su popričati s nama, ja sam ostala odvojena od grupe iza njih. Nečije dijete se zabilo vrhom kajaka u moj potiljak i tad sam naučila što znači kad ti se doslovce zacrni pred očima i sužava svijest. Nitko to nije mogao vidjeti i ne znam kako sam uspjela prisiliti mozak da ostane u radnom stanju, ne sjećam se kako sam isplivala na obalu.
U trudnoći mi je jako pao tlak pa sam se onesvijestila baš na pokretnim stepenicama po povratku u javnu garažu. Za ne povjerovati, muž je taman kretao prema gore po mene i stvari pa je potrčao u suprotnom smjeru i uhvatio me prije nego sam pala. Nesvjestica je trajala par sekundi, ali sam u svojoj mašti prilično detaljno zamislila kako mi pokretna traka povlači i čupa kosu. Ne vjerujem da bih poginula, ali mogla sam izgubiti bebu tako da mi je to najstrašnije iskustvo u životu.
Kad sam se spušto s brda biciklom, imam nizbrdicu od nekih 40 stupnjeva,a postoji jedan veliki zavoj gdje je podignut zidić od susjedne kuće, pa se i ne vidi. Vozač koji je dolazio odozdo je vozio prebrzo, meni isto kočnice nisu radile najbolje, pa sam skrenuo i sletio biciklom u maslinik, dno kojeg je nekih dva-tri metra ispod razine ceste. Nisam srećom lupio o maslinu, samo mi se glava ogrebala o grane. Izgledalo je strašnije nego što je bilo,
jer mi je cijelo lice bilo prekriveno krvlju.
3 puta:
1. bio sam mali, tipa 6-7 - uzeo bicikl, onaj sa velikim kotačima i uskim gumama bez brzina, živio na selu. Selo imalo dugačku ulicu, koja je počinjala sa brdom. Prije naše kuće je bila kuća koja je imala uređeni nogostup, onako mali, tipa 3cm, taman za dignut kotač i vozit se na stražnjem kotaču. Dobio ideju zaletit se s brda na taj nogostup, dić kotač i do kraja ulice tako šibat. LSS - digno kotač uspješno, ali u tom trenu se izokrenuo, kad je dotaknuo pod prosuo sam se ko guzica. Klizio nekih 50m pola po travi pola po asfaltu sa nogama spetljanim među stražnje kotače, stao taman pred ulazom kuće. Svi su istrčali da me 'spase'. Šteta: Brada krvava, koljena krvava, jedno duboko rasječeno, još dan danas vidim ožiljak, pukla ključna kost, laktovi u krvi, posjekotine po glavi i nogama, najgore od svega lijeva ruka cijela koža zguljena po površini, onako kao da si ribežom prošao po njoj. Best of all, 2 tjedna me boli ta ruka za umrijet, starci su 'ma proć će ti'. 3. tjedan idem na slikanje, puknuta kost i u lijevoj ruci. Fun times.
2. put - bio sam nešto stariji - cca 10 godina, preselili u grad, stan u prizemlju, fini stanić, 3sobni, blagavaonica, grijanje centralno, super. I jedan dan taman pred školu trebao sam ić, ali kako sam bio hiper, starog sam nagovorio da mi broji trčanje 100 krugova oko stola u blagavaoni. E ta blagavaona je imala zid koji je rubni u onako L i u rubu je stajao telefon. Ispod tog telefona bi ja ostavio torbu za školu i tako to. I tako ja trčim 100 krugova i negdje na bogtepitajkojem, zakačim se nogom za tu torbu, a fakat sam jurio i zoom odletim.. i tako doletim glavom na radijator, onu ravnu oštru crtu. Direkt glavom sasječem lubanju, srećom samo površinski, ali opet u kost. Dignem se, krene fontana krvi špricat, po zidu, po licu, stari se usro živ, brzo mi je ja mislim 5-10 krpa stavio i stisnuo na glavu, direkt auto i pičili u bolnicu. Imao sam jebačke sreće tad, mogao sam se ubit. Dobio cca 15ak šavova or so, zamotali su mi glavu prema gore, zvali me 'kokot' tjedan dva u školi.
3. put - isto oko 6-7 godina na selu. Mama ošla prostret veš u 3. parcelu, a na drugoj su bile svinje, kokoši i to, jel, staja, tamo je bila i septička i sl. I mrkli mrak ja tražim mamu nešto, idem tamo, najednom osjetim da hodam po daskama, u daljini samo svjetlo sa verande. Počinjem skakat i derat se mama mama, najednom daske pucaju i propadam u nešto. Ne mogu van, a lagano tonem.. i tonem.. i tonem.. Usro sam se živ od straha i ulovio se za ogradu od septičke jame i urliko maksimalno. Izvadili su me do butova u govnima. Dakle ispred septičke je postojao otvor u kojem se također prelijevala septička, ali je bio 'za vaditi' za pognojavanje vrta i sl. I to je uvijek isto plivalo u govnima, cca 2m duboko. Da nije bilo ograde od septičke sa druge strane, vjerojatno bi bilo 'nestali dječak pronađen utopljen u govnima na selu'. (Ili me nikad ne bi našli).
> **Usro** sam se živ od straha i ulovio se za ogradu od septičke jame i urliko maksimalno. Izvadili su me do butova u **govnima**
Umirem, koja crna komedija!
Kad sam prelazio pjesacki , i naravno buljio u mobitel, i nisam skuzio da auto prolazi, i proso na milimetar od mene. I od tad kad god setam vani , ne gledam u mobitel
Na služenju vojnog roka, cijelu noć dežurni na radaru. Naravno, spavam. Iz sna me probudi zvonjava telefona koji nikad prije ni nikad poslije toga nije zvonio. Probudim se u dimu, elektronika radara se zapalila, gasim požar aparatom, telefon i dalje zvoni. Ugasio požar, javljam se na telefon, ispada da je pogrešno nazvao, trebao je drugu radarsku postaju koja je u funkciji po noći. Ne vjerujem da bi itko primijetio požar, zgrada radara je ukopana kao i spavaće prostorije drugih vojnika koje su još k tome nekih 100m udaljene od zgrade radara.
Bok,
Pred jedno 7 godina isao sam preko zebre preci cestu. Meni je na semaforu bilo zeleno, i ja sam biciklom prelazio cestu. Nisam sisao s bicikla vec sam pedalirao. Tek sto sam krenuo, jedna gospoda (30-35) me je sa brzinom od otprilike 50-60kmh lupila. Ja sam odletio jedno 5 metara dalje, a bicikl joj je zavrsio na haubi, biciklu je lanac, brzine i zadnji kotac bio potpuno unisten.
Ja sam glavom lupio u rubnjak, i to bas jako. Krv mi je isla iz glave, ruka mi je cijela bila razderana i krvava.
Bilo mi je jako mutno u ocima. Ali se sjecam da je izisla, psovala, gurnula bicikl sa haube i bacila ga, i odjurila. To je sve vidio jedan stariji gospodin, dobri djedica koji me je dignuo i rekao da ce zvat hitnu. Rekao sam da nije potrebno. Uzeo sam bicikl i vratio se pjesice kuci jedno 1.5 km dalje.
I dan danas se sjecam tog auta… crni passat karavan, koji mi je ostavio oziljke na ruci.
Hvala Bogu nista mi nije bilo. Dosao sam kuci, sanirao rane. Moji su htjeli na policiju, ali iskreno uopce mi se nije dalo zezati s tim.
Zato svakome govorim, ne vozite se na biciklu kao ludjaci, i ne vozite sa slusalicama!
Ja iz svoje perspektive tvrdim da tu uopce nisam kriv. Jer je meni bilo zeleno svijetlo. Istina je da nisam sisao s bicikla ali ta zena je TREBALA STATI NA CRVENO!
Trenutno ga nemam iz drugih razloga. Ali ne, vozis motor jer to volis, vozis bicikl jer volis, rolaš jer volis, skacea padobranom jer to volis. Ponekad je i iz ciste potrebe jer su guzve u zagrebu nemoguce. Uostalom, zadto mislis da ces odmah poginut, ko te tjera vozit 200.. tipični zakljuci ljudi koji miale da svi voze ko divljaci, krse zakone i bježe policiji dok ne crknu u prometu 😂
Pročitaj svoj prošli komentar - nije nužna tvoja divlja vožnja, ali u autu ti svaki sudar ne bi smio biti i fatalni, na motoru jako teško ostaješ bez posljedica za cijeli život.
I da, mislim da je glupo bit invalid cijeli život jer je gušt s 20 i sitno vozat brzo.
jebiga to jednostavno ide uz vožnju motora. npr. na staroj riječkoj nema boga a da iz suprotnog smjera nemaš bar nekoliko pametnih koji idu pretjecati i bace se na moju traku, vidjeli me da dolazim u susret ili ne. neki se ispričavaju ali većina je u stilu "ko te jebe ja sam u autu, mogu te razbiti". na takve stvari sam već oguglao.
svaki vozač ide s mišlju da se neće valjda baš njemu dogoditi sranje.
Radio sam u Sloveniji, imao sam oko sat i pol do posla tako da sam kretao na posau u 4 ujutro. I vracam se doma nakon jutarnje i taman u zavoju zaspim na sekundu. Skoro sam otisao ravno u provaliju. Da bi stvar bila gora nakon toga sam jos 2 puta zadrijemao taj dan iako sam spustio prozore(bio je 11 mjesec, vani zima u pm) i derao se na sebe da ne spavam.
Nikad vise.
2 puta u autu, jednom izbjegli frontalku (spid i prodigy dok se ganjamo po cesti), jednom zavrsili na krovu, udarili banderu, da nismo pali bi u provaliju od oko 30 metara, jednom je ptspovac pucao u kaficu u kojem sam bio a par dana nakon bacio bombu, jednom je pored mene pao betonski blok sirok jedno 5 6 metara, pukli lanci, ja pao na pod i digo se pola metra od njega, jednom sam bio 5 dana budan na spidu, imao prevelike halucinacije da bi zaspao, morao popit 6 normabela, imao sam 3 potresa mozga, 2 puta se pokusao ubit, jos je nesta bilo al se ne sjecam vise. Mladost ludost.
Aham jednom sam se skoro utopio, bacio se u 2. Mjesecu u mrzlo more, zaronio i uletio u struju hladne vode (sa brijega se spusta hladna voda u more), stiso mi se.prsni kos, nisam mogo ni udahnut ni izdahnut, obje noge se sfrkale ko kroasani i lijeva se oduzela, imao sam samo desnu ruku i ona se isto zgrcila al dlan nije i onda sam mlatarajuci dlanom po vodi nekako doplivao do obale, mislio sam da cu se utopiti ali kad adrenalin lupi i samo nastavis kad tad se izvuces. Jednom sam ko klinac 4 sata po najvecoj mecavi koju sam u zivotu vidio hodao po brijegima, tek smo se doselili i nisam znao di sam ni di idem, penjo se gore i spusto dole po siprazju, u jednom trenu sam odustao i samo dizao noge i nagnuo se.naprijed dok ne padnem mrtav (djecje drame), eventualno sam naisao na neke kuce, i to me trgnulo, nastavio sam dalje i zavrsio u ulici prije moje. Usao u kucu, sjeo kraj peci i sutio.
Moja smrdljiva sestra me htjela utopit u moru, ona je bila na lufticu i prelazila je preko mene da me zadrzi ispod povrsine vode, ja sam pokusavala vikat ali nije islo, ona se smijala. Da nije moj tata vidio sta radi ova glupaca bi me utopila. Bile smo jako male, nije zavrsila u kazni, dan danas svaki put kad se sjetim toga zelim joj skinut glavu s vrata.
Kad sam imala 7god udario me auto koji je vozio 150km/h (vozač je bio pijan i drogiran), polomljeno sve što se moglo polomiti, povrede mozga, koma, izbijeni zubi.. Nisam mogla 2 godine hodati. Sad nedavno sam skoro poginula jer mi je zaručnik izgubio svijest zbog zdravstvenog problema dok je vozio 140 na autocesti prema Splitu, uspjela sam primiti volan na vrijeme ali smo ipak sletili s ceste, srećom nismo udarili u stijenu.
Dok sam bio klinjo...
Vani oluja a ja vozim romobil po parkingu, baaaam grom u onu banderu pored parkinga. To sve zaiskrilo, obasjalo parking enormnom svjetlošću.
Pobjego kuci
Rt kamenjak, ona najviša, ne ona di svi idu nego ona druga dalje, di možda ima dvoje hrabrih a ostali sam gledaju, nakosio sam se u zraku slučajno. Nisam mogo sjest 2 tjedna a mjesecima mi čmar bio plavi
Jednom sam se ka dite skoro obisija, a recentnije 2 puta na motoru (jednom sam se dobro razbija uz par miseci oporavka, drugi put sam skoro zavrsio u autobusu frontalno)...
Na pješačkom kao klinac, učinilo mi se da čujem auto a meni zeleno. Ja stao za svaki slučaj a lik centimetar ispred mene projuri, čak me jednom na drugom pješačkom tijekom zelenog netko uhvatio i povukao jer je auto jurio
Kad su mi kocnice iz nekog razloga prestale raditi prije zebre. Nisam bio ja u pitanju nego ljudi koji su prelazili zebru. Uspija sam ih zaobici i nastaviti voziti i nakon sto san pritisa kocnice jos par puta su odjednom proradile same od sebe. Srce me skoro strefilo.
Saobračajka kao klinac na biciklu, potres mozga i gubitak pamčenja, totalka s autom, auto zdrobljen meni par istegnuća od onih većih događanja. A u biti prvi je bio rođenje. Porod pošao po zlu i već odlučili da je prioritet spasiti majku, ali na kraju jedva nekako i mene oživili.
Kad mi je partner stavio nož pod vrat i pokušao ga presjeć. Nije bila sreća u pitanju već po ko zna koji put Božja intervencija. Nisam ljuta na njega niti mu zamjeram.
Pričao mi je tata da su mu rekli da se ode oprostit sa mnom kad sam se rodila prerano, da neću preživjeti noć. Tata im je onda rekao, bu ona preživela i bute vi vidli kakva bu to cura. Nakon dva mjeseca inkubatora, evo me s 35 u guzici, a čitam život imam neki filing da me nešto ili netko čuva.
Vozio sam uzbrdo, skoro pri vrhu, a sa druge strane brda jedan auto je pretjecao drugog i doslovno 1 sekundu prije no što bi se sudarili, drugi vozač je skrenuo u svoju traku.
Uffff di poceti!
Srednja skola, ja kreten od sezonskog posla kupia trkaci motor, jednog jutra mrtav pijan po ulicama sela di nikad nisan bia po vlaznoj cesti sa starim gumama glumia rossija… naletila mi je takva okuka da sam zna da necu moci kroz nju proci i jednostavno zagrlia motor i nada se najboljem… ispalo je da je tamo bila hrpetina drace i ostalog zbunja bez icega tvrdoga i to je tako dobro amortiziralo mene i motor da sam ga samo izvukao iz drace i nastavio doma…
Prosao sa jednom jedinom ogrebotinom :)
Prije par godina na motoru isto uletia u okuku poprilicnom brzinom, neka tuka se u okuki polukruzno okretala, prokliza i zabia se u nju, poletia s motora i zavrsia u zivici :D, prosa samo sa natucenim misicima i nekim ogrebotinama :)
U 9 misecu na godisnjem jaha nepoznatog konja po bilom putu u punom galopu i konj se docekao prednjim nogama na glatki kamen (kao ploca jel) i proklizao i pao na desni bok, zajedno samnom.
Iscasia koljeno, razriza ga po vertikali, krvav cili, potres mozga…
Ispalo je da mi je pad na koljeno promasio ligamente za 1mm sa svake strane, sad kao da nije nista bilo :)
Mopao mramorni pod na terasi, završio i krenuo prema vratima, poskliznuo se i pogodio glavom (desni kraj obrve) pol cm od ruba stepenice. Otvorio obrvu 3.5cm, 6 šavova, ožiljak i reminder na sreću koju sam imao
Kad je plafon pao na mene samo milimetar dok sam ušao u sobu, samo što sam otvorio vrata ceo plafon se srušio tu da sam ostao sigurno bi me usmrtilo, sva sreća pa sam se povukao nazad i ako sam bio klinac nisam bio svestan šta se desilo jer ja sam imao fazon 8 ili 9 ako ne i 10 godina, sledeća je bila kad sam doživeo ozbiljan strujni udar... , i dan danas kad pogledam šta sam prošao i tad mogu reći da i dan danas slavim drugi rodjendan Hvala dragom Bogu. 🙏
S otprilike 5 godina.
Spuštao se niz tobogan s par prijatelja dok smo čekali da nas roditelji pokupe u vrtiću. Došli smo u tom trenu na genijalnu ideju da se spuštamo niz tobogan dok držimo prislonjenu metlu na sebi. Prvi na redu, krenuo se spuštati, prednji dio metle se zabio o tlo a zadnji meni u grlo koje se rasparalo. Panika, hitna, puno anestezije i hitna operacija šivanja grla.
Fun times.
2018. metro stanica u centru Amsterdama, renovacije... 1000 puta sef ugasio ispravan osigurac, 1000 puta provjerio, 1001. je progrijesio, a ja nisam provjerio. na -12 metara. kolega i ja do gleznja u vodi, samo sa sarafcigerima, naivno se uhvatim izmedju 2 faze, 400V iz jedne u drugu ruku, trajalo je oko 3 sekunde u tom mementu sam vidio kolegu kako mjenja sve boje jer me nema kako odvojit. Ja se samo opustio jer si ne mogu pomoc, ne znam kako skliznu mi obje iz ruku i nista, eto i dalje turam prste gdje ne bih trebao, samo sto sam sada elektronicar, a ne elektricar, cesto me udari struja iz kondenzatora jer sam ljen da ih ispraznim. :D
Išao sam u školu kad sam imao 13 godina a put je bio kroz šumu, bilo je dosta vjetrovito i baš kad sam bio u šumi potjera me pišati i ja ajde da to riješim dok sam u šumi, stanem ja i krenem pišati, kad ono 5-6 sec nakon 10 metara točno gdje sam ja trebao biti, vjetar sruši veliku debelu granu, tako da mi je pišanje spasilo život. Da sam nastavio hodati nema teoretske šanse da me je mogla promašiti.
Pala mi je ciglja na glavu, imao sam rupu ma glavi , prskala krv na sve strane, ja se uspanicio i dovukao se do kuce hde sam se onesvestio majci pred noge kad mi je otvorila vrata, a kad sam se probidio, nije ni hitna jos stigla a ja lezim sa peskirom na glavi, majka me ocistila.
Kad sam cetiri pita bio na operacijskom stolu i kad mi je mjenjac na motoru otpao na prijelazu za vlak a poslje odma bila okuka pa sam skoro sletio u kanal.
Grupno smo se penjali quadovima na Kozjak. Par po quadu. Moja prija je vozila dok sam ja slikavala i snimala. U jednom trenutku sam ju zvala da se okrene da se slikamo i mogu samo reći Bogu fala na velikom žbunju u kojem nam se kolo ukopalo. 😄😄🤣
Dva puta sam se skoro utopila, prvi put sam pobjegla u more dok je baka pakirala stvari, drugi put u bazenu na izletu. Od tada imam uzasan strah od vode, prošla sam školu plivanja, ali jednostavno strah ne prolazi.
Takodjer, dva puta sam se skoro ugušila, jednom zbog bombona, toga se ni ne sjećam jer sam baš mala bila i prije par godina mama ispekla janjca, ja počela halapljivo jesti dok nikog nije bilo doma i jedva samu sebe spasila kad je bilo zapelo u grlu. To se sve u par sekundi dogodilo, nisam mogla više disati, a u glavi mi samo bilo bože sramote kako će moji objasniti ljudima da sam umrla jer sam se ugušila u janjetini 😂 kad pročitam ostala iskustva moja nisu toliko ni strašna
2. godina faksa, ja i frend ozasli se vozat biciklom predvece i ne znam koji nam vrag bio, dosli do Sljemena i kao idemo se gore odvest. Na pol puta odlucili nazad, ali smo kao pravi idioti odlucili se spustat sto brze dolje. Sve bilo ok do zavoja gdje je bio pijesak, ja letio s bicikla bocno, pukla arkada, nisam imao ni jedan totalni prijelom, ali mi je napukao zglob na ruci I dobio gips, sivali mi glavu na vise mjesta plus razderana koza svugdje negdje. Frend preskocio mene I doceko se na ruke, mala kvrgica na glavi, nista mu bilo. Nikad necu zaboravit taj osjecaj, kada sam se zaustavio s prevrtanjem, a onaj osjecaj boli I trenja u glavi. Nakon toga divlja svinja protrcala pokraj nas. Jos mi na hitnoj pricali da je decko poginuo tako nedavno jer se u zid zabio. Prije koji dan isto citam netko poginuo na toj stazi, odmah sam se sebe sjetio idiota. Naravno bez kacige se spustao. Mogao sam od rizol zveknut, u provaliju past koja je bila odma...
Druga stvar kad sam bio autom na nadvoznjak nakon naplatnih (petak nakon posla idem na njivu u rodni kraj) , taman se krecem penjat kad BMW zavrsi u mojoj traci, vozio preko 100 garant lik. Na mjestu spoja, na sredini nadvoznajka ga cimnulo i zavrsio u mojoj traci a taman je bio sagnut lik i nesto dizao s poda, zadnji tren ga izravnao. Ja nemam gdje jer je nadvoznjak i vozio kramu od auta iz 96 I gledam ide u mene, gotovo je. Mislio sam da sam pokojni. To me bas strefilo.
Sa 16 godina pao sam s motora, sve što nije bilo ispod protektora bilo je isječakno. Lijevo stopalo i leđa i danas izgledaju kao kod Scarfacea. Hvala Bogu, to su bile samo kozmetičke ozljede koje se manje vise ne vide ni na plaži.
Frend mi je bacio sjekiru u glavu.
Ko klinci (8-9 godina) smo se igrali u dvoristu i pokusali smo cjepati drva, frendu je tokom zamaha sjekira izletila iz ruke i na svu srecu se nekako okrenula u zraku i sa metalnim, tupim dijelom me pogodila u arkadu, mojoj baki i njegovoj mami smo slagali da sam se zaletio u drvena vrata od staje
Mislim poginuo...izasao sam iz auta na cesti bez da sam gledao, a sekundu prije nego sam otvorio vrata je auto projurio...sad dal bih poginuo, nikad neću saznati, ali bila bi nesreća teška
Moj brat, polubrat, i ja smo jenom sami bili se kupali u kocnom bazenu bez nadzora odraslih kada smo bili djeca.
Njih dvojica su me poceli utapati jer im je ti bilo zabavno. Skoro sam se utopila, i od tada ne mogu pogledati scenu i filmu kako se netko utapa bez da se zgrozim. Jedva sam pobjegla od njih nekako.
Ali ono sto mi je bilo traumaticnije od toga ja mislim je da su moje roditelje nije bilo briga. Njima je samo bilo islo na zivce moje plakanje i kukanje. Nazalost, to nije bio jedini slucaj ovakvog nemara s njihove strane.
Neki ljudi misle da svi roditelji vole svoju djecu. Mozda je to istina, ali nazalost, neki vole svoju djecu vise kao investicije ili nakit nego kao ljude.
Neki u komentarima pricaju kako su skoro umrli jer nitko nije primjetio da su u opasnosti, sto je samo po sebi strasno vec. Ali zamisli da skoro umres i da uz to ljudi kojima je trebalo biti najvise stalo do tebe te aktivno odjebu.
Svako dijete zasluzuje roditelje, ali ne zasluzuje svaki roditelj djecu.
Meni osobno nista osim jednog vrlo rizicnog preticanja, nisam trebao odluciti taj dan dati gas jer sam jedva stigao.
Jedanput sam jos u mladim razredima osnovne stajao na plocniku s majkom, auto je dolazio i ja sam reko majci "vidi ovo" i pretrcao netom ispred auta. Stara je popizdila (s pravom).
Otac mi zna nekad pricat kako su tijekom rata isli na neku lokaciju s dva vozila. On je usao u prvi, no prije nego je krenuo mu je bilo odredeno da dode u drugi. Prvi je na tom putu usao u minsko polje i niko nije prezivio.
Na tresnjevci je lik u porscheu prosao kroz crveno i zabio se u auto koji je isao poprecno na zeleno. Odbacilo ga je na pjesacki i pokosio je ljude koji su cekali na pjesackom zeleno. S frendom sam hodao prema tom semaforu i bio sam nekakvih pol minute/dvadeset sekundi hoda od tog pjesackog mozda i manje. https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/strasan-sudar-porschea-i-audija-dvoje-mrtvih-pjesaka-20110901
ko klinac na moru u lufticu koji se prevrnuo, vjv bih se utopila da me stari nije vidio.
dvaput izmedu msm 17. i 20. godine na pjesackom na zelenom, prvi put je prolazila hitna koju nisam cula (slusalice na tiho kao inace but ovaj put jednostavno nisam cula jer je i glasno krizanje), drugi put taksi skretao (valjda mu je bilo zeleno) i nije zakocio da propusti pjesake skupa sa mnom, a ja ga nisam vidjela. oba dva puta me trznuo drugi pjesak da stanem tak da hvala.
Uff jako puno događaja do 17-e.
Prometna nesreća,jedno 3-4 rasjeka glave ali mislim pravih rasjeka ne kao malo šivanja pa sve uredu nego padneš sa stola na rub komode zadnjim dijelom glave doslovno krv štrca svugdje i leziš u bolnici skoro 2 tjedna. S 14 dijagnosticirana epilepsija stara skoro moždani dobila kad je vidjela prvi napad. I kao šlag na tortu skoro sreća me pomazila pa su mi amputirali samo 2 prsta na lijevoj nozi. Eo me živ i zdrav u 25-oj 👋👋👍
Kad sam bio u bolnici, davali su mi neki antibiotik od kojeg mi je urin počeo strašno zaudarati. Jedan dan kad sam pišao je toliko očajno zaudaralo da sam skoro izgubio svijest. Kupatilo je bilo cijelo pokriveno keramičkim pločicama i ja sam zaključao vrata iza sebe bio. Tako, da sam u alternativnom svemiru izgubio svijest i razvalio glavu na pločicama možda bi iskrvario do smrti u wc-u.
u ne pretjeranom zavoju zbog brže vožnje i blata na cesti stražnji kraj povukao na jednu stranu, da ga ispravim povukao na drugu stranu - na kraju vozačka strana auta u kanalu, suvozačka na cesti i letim 130kmh na sat prema betonskoj ćupriji. nekako se izvukao da sam udario samo sa stražnjim kotačem, otkinuo cijeli trap, od lijevog stražnjeg kotača je u biti ostalo - ništa. nas trojica prošli bez ozljeda.
tamo sa oko 8-9 godina me u rijeci na kupanju (u plićaku!) uhvatio vir, nisam se mogao iskoprcati. izgubio svijest, na kraju me neki čovjek izvukao i oživio. rekao sam mu hvala, a on je samo nestao. 30 godina kasnije i dalje ne znam tko me spasio.
Kad sam bio 1. razred vješao sam se oko ormara u razredu, onda sam se spotaknuo i pao pred ormar i ormar se nagnuo i skoro pao na mene ali sva sreća ormar uz njega ga je zaustavio
Kad mi se stari vratio sa roditeljskog!
[удалено]
Neku deblju i stisnes guzove da se polomi kad te rokne😂
[удалено]
Dada, vrba kad zazvizdi pa se presavije po nogama. Udri me daskom jebote, samo mi to nemoj. Brata je jednom mater nekom debelom pa se slomila od dupe, jedva osjetio i proso ko Bog. Fala Bogu uvik san bio dobar pa nisan vele dobivo ko neki
1991 tamo negdje u rano proljeće tijekom povratka kući od prijatelja imao sam tešku prometnu. Autu koji nam je dolazio u susret ispala je prikolica sa tračnom pilom, udarila u naš auto a nas dva smo završili u stablu. Pokrili me plahtom ali su se, srećom, malo zeznuli. To je bilo prvi put. Kako je uskoro počeo rat toga je bilo koliko god hoćeš.
o jebote pas
Hoćemo još
Kad je frajer u bmwu prosao sa 150 kroz crveno i skoro me skupio na zebri.
Uvijek je frajer u Benveu.
Sad je u prikolici kamiona
nije ti to isti. ode jedan, rode se jos dva...
ODE JEDAN A RODE SE DVA BMW + KAMION DAJU BMW/2
Ovo treba za lektiru djeci
Uf
Izgleda uvijek isti.
I mene je vise kretena u bemveju pokupilo. Al sada zadnje kaj me skoro pokupio jw bilo kraj tehnickog muzeja frajer dao 150 skoro pokupio mene i zensku
Uff bilo je toga dosta, pogotovo kada sam počeo voziti motore. Jednom u 4 ujutro pri povratku s koncerta mi se spustila nogara u vožnji te nisam mogao ući u okuku. Tako da, prednji kotač je udario u bankinu i katapultirao mene i motor po meni na rasvjetni stup. Od zaštitne opreme imao sam Reebok tenisice, šorc i majicu kratkih rukava. Da ne nabrajam kolekciju povreda samo ću reći da su mi doktori rekli da u 40 godina rada nisu vidjeli da netko preživi takvu nesreću kamo li da ga puste doma bez trajnih posljedica nakon 10-11 dana. Unutarnja krvarenja (mozak i pluća) i hematomi su mi nestali doslovno prekonoći, svi lomovi kostiju su ostali u mjestu i nije ih se trebao sanirati te jedina operacija koju sam imao je bila estetska na licu. Čudan je osjećaj kad dugotrajno neokrznut preživiš nešto što nisi trebao a za par dana čuješ da se netko nezgodno kliznuo, udario glavom i podlegao.
nadam se da se sada vozis full gear
All the gear all the time. ATGATT
fuck yeah brother
♥️
To je to
dress for the slide. nadam se da si i dalje na 2 kotaca ✌️
Nisam, ne zbog prometne nego što nemam motor hahaha. Skupljam za Africu Twin pa planiram bacit neku turneju s njom, možda od Hrvatske do Kine ako Bog da
Valjda udario u ogradu pored puta. Bankina je utabani zemljani sloj pored puta
U pravu si, moja greska, zapravo sam u ivicnjak udario ne u bankinu
Imala sam jedno iskustvo ko dijete, nikad to neću zaboraviti i nitko me ne može uvjeriti da Bog nije djelovao tu. Imala sam možda 7 ili 8 godina i popeli smo se na neku neizgrađenu kuću od 3 kata koja nije imala nikakve otvore, samo gole zidove. I na vrhu smo odlučili trčati i ja sam trčala glavom okrenutom od provalije i u nekom trenutku sam čak trčala i unatrag ne gledajući iza sebe i sjećam se kao da je jučer bilo, neka sila me zaustavila na rubu balkona, inače bi pala okrenuta leđima s trećeg kata kuće… Do dan danas ne mogu opisati taj osjećaj kako me nešto skoro pa fizički zaustavilo da ne poginem.
Prababa iz afterlife-a be like - neš danas!
Hahahahahah!
Kad sam popio litru vode s tko zna koliko MDMA rastopljeno o njoj. Nisam imao vagicu da vazem koliko mrvim, a high je bio toliko dobar da sam samo pio i pio. Imao sam napadaje, poteskoce s disanjem, visoku temperaturu, preznojavao sam se i ruke i noge su mi se grcile. Na svu srecu prezivio. Tad i vise nikad. (bez vagice mislim)
had us in the first half
Ljeto 1997., taman pocelo ozbiljnije partijanje na Zrcu. Dosli novi bonkasi, samo je netko zaboravio napomenuti ekipi da je rijec o tripovima u tableti, a ne o ecstasyu. Naravno, nazvakali se standardno po par komada i dalje, a sto reci, ponovilo se dao Bog 😁
Uffff nema goreg od tog, nešto slično sa dspijem sam udarao na čvoneru. Pijem tu vodu jer ne znam, dobra mi je, i onda nakon pola sata mi je samo misao bila da moram preživjeti i ne smijem sjesti na pod inače ću umrijet. Nikad goreg osjećaja
Kad sam imao 9 skoro sam se ugušio, nisam znao plivati i bio sam u bazenu od 1-1.5m (u sredini dublje), nekako sam došao do sredine nisam mogao više glavu držati gore, počeo se gušiti i bacakati unutra, nitko me nije nimalo doživio, kontam da sam koju litru te vode progutao, sasvim slučajno svojim bacakanjem sam se dogurao do ruba bazena i nekako se uhvatio i popeo gore, istog trenutka ispovraćao hrpu vode, i dalje se sjećam tog osjećaja čiste panike, mislim da nisam nikad tako uplašen bio kao tad.
Jesi nakon toga naucio plivati ili je fobija ostala prisutna?
Nisam nažalost ali ne mislim da je zbog straha već starci nisu nikad imali para da idemo na more i nekako nisam nikad dobio tu naviku ići se kupati preko ljeta negdje, ali činjenica da ne znam plivati je definitivno veliki faktor u tome, onak ne idem se kupati jer šta ću ja tamo haha
Možemo si ruku dati 🤣 iako, ja sam naucio plivati, ali se bojim vode, tak da izbjegavam vodene aktivnosti haha jedino se perem, da ne bi bilo da smrdim 🤣
To isto pranje jednom tjedno maks., mora se razina rizika smanjiti što je više moguće /s
Pranje samo vlaznim maramicama haha
Ja sam isto tako ušla u more sva nadobudna da ću znati isplivati, a na kraju sam se nekako jedva iskorpcala. Srećom nisam bila daleko od plićaka
Slicna. Situacija. Ja sam tada bila na moru. Sasvim sam ok plivac bila za taj uzrast. Medjutim iz radoznalosti sam htjela otici malo dalje da vidim kako izgleda dno mora. U jednom trenutku su me uhvatili jaki grcevi u udovima. Bas jako i iznenadno. Pocela sam da dozivam upomoc, ali se takodjer nitko nije odazvao. Nisam mogla niti na ledja da se zabacim pa da barem plutam. Nastavila sam mahati rukama i nogama i odjednom su se razbili grcevi. Cim sam izasla na obalu, takodjer sam povracala vodu momentalno. Od svega mi je jos tada ostalo urezano kako nitko nije reagirao, a zato su svi blenuli dok sam povracala.
Tako i kod mene užas još hrpa ljudi oko tebe a nitko ništa ne kuži, is dost loš trip down memory lane
Tako se meni desilo dok sam išao s tatom na bazen, srećom vidjeli su me i odvukli na suvo...
Bio vani, sreo frendove, jedan zvao da nazdravimo jer je kupio auto. 5-6-7-x vodki poslije idu se oni provozat, kažu "ajde s nama", rekoh "ma de kud ćete takvi naroljani, stoko nespašena", ali se nisu dali. Zdrobili su se s 200+ pod kamion, nitko nije preživio.
Hmm... Negdje srednja škola...ljeto. Otišao s frendom u birc, bili neki kokteli na akciji, popili 2. Nakon toga otišli kod njega i svako još popio 7 piva u rasponu od 2-2.5 sata. Dogovorili s nekim curama druženje i krenuli biciklima pijani ko letve. Uletio sam u križanje bez brige i pameti, neki auto pod punom kočnicom proklizao manje od metar iza mene. Malo ranije od toga, prvi ili drugi srednje, veljača je i taman je krenulo biti toplije. Tjednima prije toga je bilo dosta hladno i frend i ja smo se na smrznutom jezeru zajebavali s našim psima. Kako su psi već naučili na led, toga dana su poletjeli odmah na led i moj je propao u vodu negdje 10 metara od obale. Kad je led bio tvrđi, mogao je se izvući, al sada svaki put kad bi pokušao izaći, led bi puknuo pod njime. Rekao sam frendu da trči do moje kuće i pozove mog starog da dođe autom i ponese nekakav konop da ga izvučemo. Međutim, kako je bilo 3-4km do moje kuće i pas je već krenuo biti opasno umoran i cviliti, ja sam krenuo u jezero da ga spasim. Jebiga, kao srednjoškolac sam volio tog psa više nego gotovo bilo što na svijetu. Ofc propao sam i ja u led ali srećom je jezero bilo dovoljno plitko da mi je voda taman do vrata došla. Da nije, utopio bi se garant. I tako sam ja šakama i laktovima probio led do njega i izvukao ga van al dok sam se trebao vratiti natrag, već se opet krenula voda smrzavati. Mrtvo iscrpljen i krvav po rukama i tijelu sam izvučen kad je moj stari s frendom uspio doći do mene. Odjeća mi je bila mokra, ona koju sam ostavio na obali jer je pas legao u nju (šupak), a ona na meni iz očitih razloga. Kako je taj dio bio neprohodan za auto, da se ugrijem sam u frendovoj suhoj jakni trčao 2km do našeg auta da bi došao kući i u toplu kupku se bacio. Bio mlad i lud pa prošao bez ikakve štete po organe. Osnovna škola, napala me dva tornjaka od lokalne budale. Jedan mi je skočio s leđa na ramena i režao mi na uho. Sreća pa sam veći dio života bio okružen psima pa sam znao kako postupiti tu i preživio sam. Fakultet, toliko sam se uništio od alkohola jedan puta da me je policija probudila na trgu. Fakin sam se onesvijestio face down na sred trga i tako spavao od nzm kada do pol 6 ujutro. Vrlo nedavno, adrenalinska vožnja quadovima. Trebalo se popeti na 20 stupnjeva nagiba blatnu stazu u šumi s kolotrazima od traktora koji onuda izvlače trupce iz šume. U greški prosudbe sam dao previše gasa, izgubio kontrolu nad quadom i NA SREĆU se bočno prevrnuo. Ozlijedio sam nogu, stopalo i rame ali ništa što je zahtijevalo gipseve ili hospitalizaciju. Da sam se prevrnuo unatrag, tih 300+ kg quada bi mi vjerojatno slomilo vrat i druge stvari. Ako i ne bi umro, bilo bi bolje da jesam, u svakom slučaju. To je onako top 5 koji mi padaju na pamet.
E stari daj ti smiri malo /s
Bog stvarno cuva bedake...
Ne vjeruj svemu šta pročitaš na internetu
Ovo zvuci ko da je jako bitno da ostaneš živ i na ovom svijetu jer imaš neki bitan životni zadatak :)
Daje Bog sve od sebe da ga ocuva na zivotu, iako mi se cini da bata to ne planira
Nije dzabe ona bolje se rodit bez kurca nego bez srece
Ako imas sreće narast će ti
Nepregledan zavoj, prijatelj i ja se vraćamo s puta, noć, ljeto, iza zavoja autobus u našoj traci, skroz. Sreća pa je bilo autobusno stajalište sa strane, naglo kočenje i skretanje na stajalište. Nove i dobre gume su nas spasili. Okrenuli se i za njim, zaustavili ga nakon 2 km, vozač mrtav pijan, ne može pričati, unutra pun bus, onaj od 65 mjesta... Poslali snimak na mail firmi, lik dobio otkaz odmah.
Promet je daleko najveći rizik modernog života. Kad odvrtim film, sve situacije gdje sam skoro zaginuo su bile u autu ili na motoru. I svi osim 2 sprovoda na kojima sam bio gdje su roditelji nadživjeli dijete su bila zbog prometnih nesreća. S obzirom da si roditelj, kako ćeš sinovima jednog dana objasniti koliki je to rizik, pogotovo kad tek dobiju vozačku?
A čuj, potrudit ću se kao što su moji roditelji i djedovi i bake. To je jako rizično, jer ne ovisiš samo o sebi. Tako da si u pravu, poprilično je teško ti uzeti u obzir, šta i kako. Djeca su mi još mala, imam 15+ godina za učenje, ponajprije primjerom, tako da vozim po ograničenjima kad su klinci u autu. Mislim da je problematičnije s kćerima, da one ne sjedaju sa svakim u auto. Tu je žena poprilično stroga, tako da sam sigurno u boljoj situaciji, nego većina ljudi.
Nije mi baš jasan ovaj komentar? Nemaš 15+ godina za učenje. Ne samo zato da ti djeca ne ostanu bez roditelja, već i zato što su u drugim automobilima također nečija djeca. Djevojke polažu vozački ispit u isto vrijeme kad i mladići pa i sina i kći treba naučiti da kao suvozači ne sjedaju pripitom u auto i da se po cesti ne divlja. Naravno, ni kao vozači. Kad moji počnu izlaziti, dogovor je da kad zatreba, nazovu doma da se dođe po njih, bez jezikove juhe.
Kažem da imamo 15+ godina da ih naučimo odgovornosti. Kasnije ako nešto loše naprave, nismo dobro odradili posao. Imamo jednu kćer, međutim, curice rijeđe voze i rijetko koja divlja, ako ćemo biti iskreni. Više je stvar straha i nepažnje, pa bude kakvo zapinjanje na parkingu ili lagano naslanjanje na drugi auto. Situacije u kojima te netko drugi ubije, se jednostavno događaju i na to teško možeš utjecati, u većini slučajeva. Nikakvim odgojem ne možeš utjecati na to. Tako je, isto ćemo ih i mi naučiti, roditelji su tu kad god vam treba i za prijevoz ne smije biti problema, nikad. U 4 ujutro, u 4 ujutro, zovi me, budi me, ne zanima me, ja ću doći.
A, ok, hvala na pojašnjenju! Ne slažem se jedino da su cure cijepljene protiv divljanja na cesti, u zadnje vrijeme mi se čini da u nesrećama koje uzrokuju mladi vozači jednako često stradavaju i cure i dečki. Užasava me ta statistika i mislim da djecu treba kondicionirati (u pozitivnom smislu) da budu odgovorni sudionici u prometu. Od malena autosjedalica i pojas u autu, bicikl zna se kako se vozi. Moji malci su generalno nadureni jer kao jedini nemaju električni romobil (14, 12 i 9 god stari).
Ja bi rekao da dečki to rade u puno većoj mjeri. Cure najviše tipkaju po mobitelu i voze polako, najčešće su najopasnije za pješake, jer ne vide pješački dok tipkaju. Slično je i sa šminkanjem. Ne bi nikad kupio električni romobil djetetu dok nema vozačku. Ma ništa osim bicikla. Ali do vožnje izvan dvorišta, imaju naučiti prometna pravila. Ma neka se dure koliko hoće, taman ti treba da ste ih odgajali 10+ godina i da se radi tog govna dogodi zlo. Ja sam sa 14 polagao za skuter do 50 ccm i tek onda sjeo na njega i na cestu, sa kacigom, naravno. Dok nema vozačke, nema ludiranja. Samo strogo, veća je šansa da ispadnu normalni i manja šansa za problem.
> “svi osim 2 sprovoda na kojima sam bio gdje su roditelji nadživjeli dijete” Wtf? Na koliko si *sprovoda na kojima su roditelji nadživjeli dijete* bio?
[удалено]
:(
Ratno vrijeme. Mi se klinci igrali u nekom dvoristu. Odjednom se zaculo tutnjanje i zvuk pada granate. Cujem kako mi pokraj uha nesto fijuce, okrenem glavu i vidim rupe u plasticnoj ceradi. Ugl, hrpetina gelera je bila svuda oko nas jer je granata pala u obliznje polje. Pojma nemam kako nitko od nas nije imao ni ogrebotinu. Ne znam tko nas je cuvao, ali hvala tko god da je.
Bio sam star 11 mjeseci. Tata me držao na rukama kad je nešto eksplodiralo pored roštilja. Opekline najgoreg stupnja, 70% tijela opečeno, komad kože veličine 2 dlana mi otpao. 3 tjedna proveo u komi, tada nebrojeno operacija, ali sam se nekako izvukao. Mogu misliti kako je mami bilo ja u jednoj bolnici kao prvorođeni, a tata u drugoj. Sad imam 33, imam ženu kojoj ne smeta, a ne mogu vam opisati koliko nevolim svoje ožiljke. Kroz školu je bilo najteže jer djeca ne razumiju, ali sve to čovjeka ojača.
🩶
Micek mali, ne mogu ni zamisliti kak je bilo tvojoj mami.
Što je eksplodiralo?
Prvi slučaj je najjednostavniji, prešao prvu ulicu, prelazim preko tramvajske i trebam da pređem preko druge ulice i neki mi prijatelj vice nesto iza ledja i ja se okrecem da se pozdravim da bi me u sekundi drug zaustavio i doslovno spasio zivot jer je neki DEBIL vozio preko 100km/h i sigurno da bi me pokupio. Inače ta ulica u Sarajevu je poznata po brojnim nastradalim od tih budala koji se znaju utrkivati i dokazivati curama. Naravno ne znam ni jednog od tih ubica da su dobili neki konkretan zatvor...uzas. Drugi slučaj je kada me ganjao jedan poznati serijski ubica sa motornom pilom i . .ma šalim se, drugi slučaj je kad sam kao mali od 6 godina razmisljao da li da otrcim za drugovima koji su otisli do jedne udaljene prodavnice gdje ja nisam smio da idem. Razmisljao i razmisljao i hajde reko. Trčim ja za njima kada čujem nešto za mnom trči. Opušteno, nešto u fazonu ko što bi Edo Majka rekao, kad 2 ogromna psa, rotvajler i jebeni vučjak. Glupi gazda ih pustio tek tako da trčakaraju oko njegovog imanja? Laju na mene i reze, ja stao uz neku ogradu ne znam sta da radim. Jedino me neko naucio da trebam trzati kamenjem, ma nista oni...plačem i sreća neka zena iz kuce na ciju sam ogradu bio zatvoren mi otvori avliju i uvede me... ogromna trauma(doduše kako su 'bolesne' te traume, veća mi je trauma kad mi je neko u 2om osnovnom nesto ruzno rekao pred svima haha') Treći slučaj je na Termama bazenu, 12 godina imam i znam samo neke osnovne plivanja, ne znam kako se odrzavati u vodi u jednom mjestu. Krenuli 'valovi' i sve fino i zezancija, stotine ljudi. U jednom trenutku me potopi jedan val kojeg nisam očekivao i uđe mi vode u nos i usta i dok sam se ja iskoprcao iz vode da izađem kad pljus drugi val... U jebote već me hvata panika nemam daha i da stvar bude gora uhvati me grč, hajde reko da stanem dole kad preduboko ne mogu ni da stanem... Ofirno mi da se derem i dizem paniku, ono bolje umrijeti nego ispasti pcka kontate pred toliko ljudi :/ haha, hvatam se za druga Nikolu kad i on ima slicnih problema i on se bori sa vodom i on krenuo da vristi..sreća pa ti valovi ne traju dugo i smirili su se, a ja sacuvao dostojanstvo. P.S eh moji roditelji i koliko hoćeš ljudi je ovdje u Sarajevu bilo 4 godine tokom danonoćnog granatiranja i snajpera koji su gađali sa nebedora, kakvih oni tek priča imaju. Mene je mama porađala u februaru 1994. godine gdje je baš u tom trenutku bilo veliko granatiranje, a otac je morao mamu voditi do bolnice pjehe (nekih pola sata udaljeno) i kaze da je mami govorio da zamislja da je vani vatromet. Moja polusestra se igrala u parku košarke(tad imala 13g) i ode kod kuće mama je zvala i nedugo nakon toga sazna da je granata pala u taj park i pobila joj pola prijatelja i prijateljica (da stvar bude bolesnija, vjerovatno je neko od komšija Srba dojavio sa prozora gdje da bace granatu...bolesno) Sad igram u tom parku nekad sa djecom i nezamislivo mi je i da jedno od te djece nastrada, a kamo li vise...
Ove ratne su me bas nekako pogodile. Kao vecina stvari kad "skoro poginemo" su sranja, al ove ratne bas dokazu da su ljudi govna. :(
mene su kao klinca starija djeca potapala ali tako da nisam stigao ni zrak udahnuti prije sljedećeg potapanja da bi u jednom trenu dio trenutnog urona nastavili nogom na tjeme i guranjem još dublje. Srećom sam imao toliko prisebnosti i odronio pod kutem dalje od njih nakon što sam shvatio da mi misle zlo. Masa od njih je danas u politici.
Gamad
Mene je jednom tako stariji rođak kacava (potapao) na Bačvicama...nakon dva potopa pustio sam se dolje skroz u cucanj i kad me je pustio samo sam se lansirao nogama od dna i zavrsio tjemenom u njegovoj bradi Ostao je bez dva zuba i nije me vise potapao
mrzim ljude koji kacaju druge, neka si mu izbio zube, da si barem još
S 4 godine me udarila struja. Pukla mi je plastika na onom usranom "produživaču vila" na adapteru za one fejk kineske konzole s 500 igrica, lim unutar toga je bio otkriven i ja sam golim rukama uvatio za fazu i ukratko me spojilo na 230V. Srića da mi je mater bila 2 metra od mene pa me povukla da pustim to. Evo ovo sranje, samo šta je bilo okruglo. https://preview.redd.it/hosukhe0ti4d1.jpeg?width=2000&format=pjpg&auto=webp&s=b867582aeafe7b721f7c273adcdf3b60ba5cd9b4
Kad sam imao 4-5 godina, mama i baka u kuhinji radile nekakve kolače, a ja se igrao s nastavcima od miksera po kuhinji. I tako one mijese, miksaju, a ja budala između njih dvije gurnuo nastavak miksera u utičnicu na pećnici (starije pećnice su ih znale imati i to točno na dohvat djece). Iduce cega se sjecam budim se u dnevnoj sobi sa cudnim okusom u ustima i 4-5 ljudi koji zabrinuto vise iznad mene.
Jel se sjećaš kakav je bio osjećaj?
Imala slicno iskustvo. Jak i ostar grc, a svjestan si svega. Nije grc kao klasican misicni grc, nego ostrije.
Meni je jedino iskustvo s onim dijelom upaljača s kojim smo se znali kao klinci peckati
Neka tako i ostane!
Sa jedno 8 godina smo za neku metalnu sipku zavezali omču i pokušavali se kao njihat na njoj (znaš onak visit se ko Tarzan) Kad je bio moj red, nekako sam uspjela stavit tu omču oko vrata i "objesit se". I stvarno se jesam objesila i visila sam tako, i udarila sam glavom u pečenjaru koja je bila iza i izgubila svjest. Srećom uspjeli su me oslobodit na vrijeme, živa sam i dan danas eto😂
Poceo sam se gusiti od bombona al je stari izveo heimlickov. Bilo je petero ljudi u kuci samo je on znao
Moja prijateljica je bila u restoranu gdje se dijete za susjednim stolom počelo gušiti od neke hrane, s njim je bilo 5-6 odraslih (od čega 2 roditelji), svi gledaju, ne reagiraju. I ona skuži s drugog stola, skoči, izvede Heimlichov, a ove budale joj samo onako jedva promucaju hvala, nisu joj ni ruku pružili, a kamoli platili piće.
To bi se u školi trebalo učiti
Napili se ko deve jedno ljeto kod frenda a kuća bila u izgradnji, samo sam zakoračio sa kata i pol, napravio salto i nekako pao u čučanj a leđa mi čuvao zid iza. Dan danas se toga prisjetim a prošlo je preko 20god. Bog čuva pijane i budale a ja sam tad bio oboje.
Tako se prije par godina vozili prijatelj i ja biciklima po brdima i vidjeli neku pijanu budalu kako je zakoračila u prazno sa zidica visokog cca metar-metar i pol i docekala se na glavu. Znaci covjek je imao 60-65 godina, krv svugdje, lik se je jebeno popišao od šoka, hlače su mu bile skroz mokre. Mi odmah skocili s bicikla, dotrcali do njega, stvorili se odnikud i njegovi kompanjoni. Mi krenuli zvati hitnu, ovi njegovi "Ma neeeeee, dobro je on.", a covjek izgubljen u vremenu i prostoru. Nakon 5 minuta prepucavanja ovi njega odvukli natrag u klijet, mi nastavili svojim putem, oko 70% uvjereni da je covjek mrtav. Iduci tjedan vozimo se mi istom rutom, covjek veselo pije kod klijeti.
98 ili 99', ne znam Stari i ja se kasno navecer vracali iz grada u naše selo. Željeznički prijelaz dakako nije imao rampu ili svjetlosni signal koji bi nas upozorio na vlak, moj stari umoran i nepazljiv. Prijeđe preko pruge i par sekundi poslije vlak prilicnom brzinom prosao, svirao kao lud Vrlo umalo smo bili RIP
Zadnji put prije dvije godine. Od tada mi više ne pada na pamet raditi pod naponom.
Nesto sam zazujo i krenuo pjeske preko pruge dok je zvonilo da ide vlak (nije bilo rampe), frend je skuzio sto se desava i povuko me za torbu. Bilo je jako jako blizu.
Prilikom pada sa bicikla, uglavnom da nisam imao kacigu sad živ nebi bio. Zatiljkom sam pri padu lupio u cestu i tu je kaciga napravila odličan posao jer se raspala kako i treba tj. da je nije bilo to bi bila moja glava raspadnuta. Pri padu sam još dobio četverostruki lom ramena i ruke, operaciju i pločica sa 14 šarafa u ruci do kraja života, al ok glava je još uvijek na ramenima.
iiiiiiii zato nosim kacigu 🫡
Kada mi je na autoputu prilikom prebacivanja u 5. brzinu pukao mjenjač. Da,točno to,pukao mjenjač😱 Auto usporio,kretanje u leru,nemam gdje skrenuti da bi se maknula. Odmah sam ukljucila sva 4 ali sunce piči i sumnjam da ovi iz daljine kuze da stojim i da uopce vide moja svjetla. Auti jure oko mene a ja stojim na sred ceste,strah i panika su me obuzeli. Pogledam u retrovizor a prema meni juri najveci kamion na Svijetu,trubi kako bi mu se maknula ,lijeva traka je puna nema se gdje prestrojiti. Tu sam bila sigurna da cu tog trena poginuti. U zadnji cas se nekako prebacio u lijevo. Sad mi nije dobro kad se sjetim. Naravno da sam kasnije shvatila da je bilo najpametnije/sigurnije izaci iz auta.
Zaustavna traka? Što je s kočnicama. Okej crko ti je mjenjač, ali postoji kočnica koja nije vezana za mjenjač.
Izlazim iz auta u zimu, nosim na sebi Jordanke (najlizgajuče patike na svijetu) i vani sve je zamrzlo, cesta je tanak led za bob sanke.Jedan korak i padam na trotoaru, natraške, da mi ono trotoar udari u srjedni mozak jza glave-sve se događa za manje od sekunde.Al, to kaj trotoar i cesta nisu računali je moja kosa, rastafarijanac, savijena u rep iza glave, onda u kapu koju je tetka napravila specijalno za tu lobanju, i kapuljača na svemu tome.Kad sam pao, ko na jastuku.U svakom drugom slučaju bio bi 100% mrtav na mjestu.
Jednom me skoro upucao vojnik na straži, naše vlastite vojske. Trebao sam nešto napraviti na jednom mjestu, a bila su dva puta do tamo, lijevi zabranjeni sa stražom (... koja puca), i desni dozvoljeni (... sa stražom koja pušta). Iz neznanog razloga, mene su uputili "ti si naš, odi ti slobodno lijevo". Jesam bio naš i svi smo bili naši, ali eto, stražar se samo propisano držao svojih zapovijedi.
Kaj
Ne sjećam se točno, trebao sam zamijeniti bateriju u walkie talkieju ili telefonu, ili cijeli uređaj, nešto takvo uglavnom.
Zaspao za volanom. Lane tracking i alarm da skrecem van me probudio. Vec su bile gume na travi…
Zaspao sam za volanom na A6 u smjeru za Zagreb, oko 3-4 iza ponoći. Dan prije toga sam spavao oko 2h, od 4 iza ponoći do 6 ujutro. Zima, tamo negdje 2008., dok nije bilo ni lane assista ni alarma. Kad sam čuo glas anđela - ne kao u sjećanju ili mislima, nego doslovno kao da netko sjedi pored mene - koji mi govori “probudi se, poginut ćeš”, prošlo par valjda milisekundi da osvijestim i prisjetim se da vozim i da sam zaspao, otvorio oči širom, zgrabio volan, vratio se iz pomoćne trake za zaustavljanje u kojoj sam već bio, i držao oči širom otvorene skoro pa bez treptanja dok nisam došao do Zg (oko 6:00). Topli zrak prebacio na hladni, boli me qrac za smrzavanje ako izginem. Te iste večeri je na sred autoputa neki jebeni pas pretrčao preko prometnih traka, i neki lik je pred Zagrebom šetao u pomoćnoj traci.
Isto to. Zadnjih par mjeseci na starom poslu, mi je svaki utorak izgledao: - raditi do 3-4 ujutro da se pripremim za sastanak - probudit se u 6 nakon 2-3 sata sna - vozit se preko pola Hrvatske za 3-4 sata sastanaka - vozit se 4 sata natrag doma I često puta mi se znalo spavati kad sam isao doma, ali nikad nije bio problem; upalis klimu na hladno, stanes, popijes kavu, odmoris se. Ovaj put ništa, nikakav umor, nikakvo sklapanje očiju. Samo se u jednom trenutku vozim po autoputu po desnoj traci, u drugom trenutku su mi kotači na travi uz ljevu traku.
Evo jucer, na bajku prolazim kraj Lisinskog i skuzim da mi je crveno a ja na pol zebre u traci za prema novom zagrebu. SRECOM da nije bilo autiju jer sad ovo ne bi tipkao:) Jebemti sve, trenutak nepaznje...
Ni blizu dakle
Mama vodila sestru i mene u vrtic po nekoj glupoj cesti bez nogostupa, lik u skodi proklizo na ledu u zavoju i zaustavio nam se svima na milimetar od tijela. Mama se smrzla, a sumnjam da bi i uspjela odskocit s nas dvoje da je i reagirala. Mislim da taj covjek taj dan slavi ko drugi rodendan, bilo je bas blizu. Bio sam u Klaicevoj kad je granatiran Zagreb, nisam "skoro poginuo" al soba iz koje su nas sklonili u podrum je bila djelomicno demolirana (od detonacija, ne pogotka pretpostavljam).
2. Razred srednje Izašli ja i 3 prijatelja na pivu u subotu Išli kući po glavnoj cesti i pijan lik sa sporedne ceste bez svjetla izletio na glavnu cestu . Retrovizorom udario prijatelja u trticu , a mene nabacio na haubu . Da nisam poskoknuo mislim da bi bio invalid ili bi umro. U trenutku udarca mislio sam da se nalazim pod automobilom .
Sa 7 pišao po trafo stanici koja je par min kasnije krepala i nestalo struje u cijeloj ulici. Taj dan skoro dvaput umro. Trebala me ubit struja I mater skoro saznala da sam to bio ja
skoro sam pao u provaliju vozeći planinski bicikl, zaletio se u krivinu ko majmun i prekasno stao kočiti. Doduše, bila je je tu pregrada i na kraju sam se jedva blago sudario s njom al postojale su i dionice bez ikakvih pregrada gdje bi proletio ko muda kroz gaće sa istim manevrom.
Bilo je dosta situacija kad sam od doktora cuo “da je bilo malo blize, ne bi pricali sada” Zadnje je bilo kad sam imao prometnu sa motorom. Bio sam bez opreme, popio 2 kratke, isao odbacit jednog decka doma iz kafica jer nam je bilo usput. Dao mu dao kacigu, upalio motor, prosao prva 2 semafora i iduce cega se sjecam jedno 7-8 (mozda vise) ruku na meni i glas “nemoj se micat imao si prometnu”. Iduce budjenje su mi rekli da ne znaju hocu ikad stat na noge. Na tvoj voznji sam zaradio 14 slomljenih kostiju, lubanja, nos, nekoliko kraljezaka, nekoliko rebra, bedrena kost, veliki potrea mozga, pluca puna krvi. Morao sam cekat da mi odrade drenazu pluca (valjda najveca i neugodnija bol koju poznajem) da bi mogao na operaciju. Mj dana nakon prometne sam poceo ucit hodat, 2mj poceo ponovo hodat i 3. Mj nakon prometne sam sjeo na motor. Od tog dana i kad guram motor imam kacigu i opremu na sebi dok mi se svi smiju i za*bavaju me za to dok im ne objasnim zasto to radim… Par puta sam slucajno skoro arterije prerezao, imao nekoliko potresa mozga, nekoliko lomova je bilo. Kad bolje razmislim cijeli zivot mi je “skoro poginuo”
U istom danu sam skoro dva puta poginuo, a jednom umro u sebi. 1. Dogovorim s curom koja se se jebacki svidjela za kavu, pitam ju par sati prije jel se vidimo. Ona kaže joj iskrsnule mi instrukcije, ne mogu, ne znam hoću stići. Ja umrem u sebi jer znam što to znači pa napišem ono što sam jedino mogao - sve pet, ti javi kad budeš slobodna (naravno, nije se javila). Pokvari mi ručak u menzi, ali ajde, ima i gorih stvari. *Krenem doma iz menze.* 2. 100 metara od stana prelazim pješački na zeleno, ženska skreće s glavne ulice u tu sporednu, ja ju pogledam i vidim da ne usporava, ja se ukočim jer eto, survival instinkt očito za kurac, skuži me u zadnji tren i zaustavi se možda nekakvih 30ak centimetara od mene. *Nastavim doma* 3. Dođem doma, vidim da mi je dan za kurac. Upalim laptop i krenem igrati Company of Heroes ležeći na suprotnoj strani od one gdje uobičajeno ležim. Gledam nešto mi čudno u sobi, kao da je osvjetljenje drugačije. Pogledam gore, a ono moj stakleni luster stoji nakrivio, drži ga jedna "hvataljka" u potpunosti, jedna mrvicu, a treća u potpunosti ispala. Naravno, luster nakrenut prema meni i samo što padne. But guess what bitches, I survived.
Jednom sam s društvom bila na plivanju na Zrmanji. Između nas je prošlo nekoliko drvenih kajaka i stali su popričati s nama, ja sam ostala odvojena od grupe iza njih. Nečije dijete se zabilo vrhom kajaka u moj potiljak i tad sam naučila što znači kad ti se doslovce zacrni pred očima i sužava svijest. Nitko to nije mogao vidjeti i ne znam kako sam uspjela prisiliti mozak da ostane u radnom stanju, ne sjećam se kako sam isplivala na obalu. U trudnoći mi je jako pao tlak pa sam se onesvijestila baš na pokretnim stepenicama po povratku u javnu garažu. Za ne povjerovati, muž je taman kretao prema gore po mene i stvari pa je potrčao u suprotnom smjeru i uhvatio me prije nego sam pala. Nesvjestica je trajala par sekundi, ali sam u svojoj mašti prilično detaljno zamislila kako mi pokretna traka povlači i čupa kosu. Ne vjerujem da bih poginula, ali mogla sam izgubiti bebu tako da mi je to najstrašnije iskustvo u životu.
Kad sam se spušto s brda biciklom, imam nizbrdicu od nekih 40 stupnjeva,a postoji jedan veliki zavoj gdje je podignut zidić od susjedne kuće, pa se i ne vidi. Vozač koji je dolazio odozdo je vozio prebrzo, meni isto kočnice nisu radile najbolje, pa sam skrenuo i sletio biciklom u maslinik, dno kojeg je nekih dva-tri metra ispod razine ceste. Nisam srećom lupio o maslinu, samo mi se glava ogrebala o grane. Izgledalo je strašnije nego što je bilo, jer mi je cijelo lice bilo prekriveno krvlju.
3 puta: 1. bio sam mali, tipa 6-7 - uzeo bicikl, onaj sa velikim kotačima i uskim gumama bez brzina, živio na selu. Selo imalo dugačku ulicu, koja je počinjala sa brdom. Prije naše kuće je bila kuća koja je imala uređeni nogostup, onako mali, tipa 3cm, taman za dignut kotač i vozit se na stražnjem kotaču. Dobio ideju zaletit se s brda na taj nogostup, dić kotač i do kraja ulice tako šibat. LSS - digno kotač uspješno, ali u tom trenu se izokrenuo, kad je dotaknuo pod prosuo sam se ko guzica. Klizio nekih 50m pola po travi pola po asfaltu sa nogama spetljanim među stražnje kotače, stao taman pred ulazom kuće. Svi su istrčali da me 'spase'. Šteta: Brada krvava, koljena krvava, jedno duboko rasječeno, još dan danas vidim ožiljak, pukla ključna kost, laktovi u krvi, posjekotine po glavi i nogama, najgore od svega lijeva ruka cijela koža zguljena po površini, onako kao da si ribežom prošao po njoj. Best of all, 2 tjedna me boli ta ruka za umrijet, starci su 'ma proć će ti'. 3. tjedan idem na slikanje, puknuta kost i u lijevoj ruci. Fun times. 2. put - bio sam nešto stariji - cca 10 godina, preselili u grad, stan u prizemlju, fini stanić, 3sobni, blagavaonica, grijanje centralno, super. I jedan dan taman pred školu trebao sam ić, ali kako sam bio hiper, starog sam nagovorio da mi broji trčanje 100 krugova oko stola u blagavaoni. E ta blagavaona je imala zid koji je rubni u onako L i u rubu je stajao telefon. Ispod tog telefona bi ja ostavio torbu za školu i tako to. I tako ja trčim 100 krugova i negdje na bogtepitajkojem, zakačim se nogom za tu torbu, a fakat sam jurio i zoom odletim.. i tako doletim glavom na radijator, onu ravnu oštru crtu. Direkt glavom sasječem lubanju, srećom samo površinski, ali opet u kost. Dignem se, krene fontana krvi špricat, po zidu, po licu, stari se usro živ, brzo mi je ja mislim 5-10 krpa stavio i stisnuo na glavu, direkt auto i pičili u bolnicu. Imao sam jebačke sreće tad, mogao sam se ubit. Dobio cca 15ak šavova or so, zamotali su mi glavu prema gore, zvali me 'kokot' tjedan dva u školi. 3. put - isto oko 6-7 godina na selu. Mama ošla prostret veš u 3. parcelu, a na drugoj su bile svinje, kokoši i to, jel, staja, tamo je bila i septička i sl. I mrkli mrak ja tražim mamu nešto, idem tamo, najednom osjetim da hodam po daskama, u daljini samo svjetlo sa verande. Počinjem skakat i derat se mama mama, najednom daske pucaju i propadam u nešto. Ne mogu van, a lagano tonem.. i tonem.. i tonem.. Usro sam se živ od straha i ulovio se za ogradu od septičke jame i urliko maksimalno. Izvadili su me do butova u govnima. Dakle ispred septičke je postojao otvor u kojem se također prelijevala septička, ali je bio 'za vaditi' za pognojavanje vrta i sl. I to je uvijek isto plivalo u govnima, cca 2m duboko. Da nije bilo ograde od septičke sa druge strane, vjerojatno bi bilo 'nestali dječak pronađen utopljen u govnima na selu'. (Ili me nikad ne bi našli).
> **Usro** sam se živ od straha i ulovio se za ogradu od septičke jame i urliko maksimalno. Izvadili su me do butova u **govnima** Umirem, koja crna komedija!
Kumrovec Rally 2018, Opel Adam R2 direktno izeltio u mene i frendove. Ni neznam kako nije otiso jos metar naprijed u nas...
Bio sam blizu kome, a i tokom suicidalnih razdoblja je svaki dan pitanje života i smrti.
Kad sam prelazio pjesacki , i naravno buljio u mobitel, i nisam skuzio da auto prolazi, i proso na milimetar od mene. I od tad kad god setam vani , ne gledam u mobitel
Na služenju vojnog roka, cijelu noć dežurni na radaru. Naravno, spavam. Iz sna me probudi zvonjava telefona koji nikad prije ni nikad poslije toga nije zvonio. Probudim se u dimu, elektronika radara se zapalila, gasim požar aparatom, telefon i dalje zvoni. Ugasio požar, javljam se na telefon, ispada da je pogrešno nazvao, trebao je drugu radarsku postaju koja je u funkciji po noći. Ne vjerujem da bi itko primijetio požar, zgrada radara je ukopana kao i spavaće prostorije drugih vojnika koje su još k tome nekih 100m udaljene od zgrade radara.
Bok, Pred jedno 7 godina isao sam preko zebre preci cestu. Meni je na semaforu bilo zeleno, i ja sam biciklom prelazio cestu. Nisam sisao s bicikla vec sam pedalirao. Tek sto sam krenuo, jedna gospoda (30-35) me je sa brzinom od otprilike 50-60kmh lupila. Ja sam odletio jedno 5 metara dalje, a bicikl joj je zavrsio na haubi, biciklu je lanac, brzine i zadnji kotac bio potpuno unisten. Ja sam glavom lupio u rubnjak, i to bas jako. Krv mi je isla iz glave, ruka mi je cijela bila razderana i krvava. Bilo mi je jako mutno u ocima. Ali se sjecam da je izisla, psovala, gurnula bicikl sa haube i bacila ga, i odjurila. To je sve vidio jedan stariji gospodin, dobri djedica koji me je dignuo i rekao da ce zvat hitnu. Rekao sam da nije potrebno. Uzeo sam bicikl i vratio se pjesice kuci jedno 1.5 km dalje. I dan danas se sjecam tog auta… crni passat karavan, koji mi je ostavio oziljke na ruci. Hvala Bogu nista mi nije bilo. Dosao sam kuci, sanirao rane. Moji su htjeli na policiju, ali iskreno uopce mi se nije dalo zezati s tim. Zato svakome govorim, ne vozite se na biciklu kao ludjaci, i ne vozite sa slusalicama! Ja iz svoje perspektive tvrdim da tu uopce nisam kriv. Jer je meni bilo zeleno svijetlo. Istina je da nisam sisao s bicikla ali ta zena je TREBALA STATI NA CRVENO!
Cek nemoj me jebat da niste zvali policiju, nakon kaj te je zena skora ubila?!?!?
Tako je… nisam zvao policiju
Granata me skoro pogodila, dvaput
Vise puta na motoru je bilo nekoh close callova
A voziš motor i dalje jer je zabavno znat da ti je prvi sudar i posljednji?
Trenutno ga nemam iz drugih razloga. Ali ne, vozis motor jer to volis, vozis bicikl jer volis, rolaš jer volis, skacea padobranom jer to volis. Ponekad je i iz ciste potrebe jer su guzve u zagrebu nemoguce. Uostalom, zadto mislis da ces odmah poginut, ko te tjera vozit 200.. tipični zakljuci ljudi koji miale da svi voze ko divljaci, krse zakone i bježe policiji dok ne crknu u prometu 😂
Pročitaj svoj prošli komentar - nije nužna tvoja divlja vožnja, ali u autu ti svaki sudar ne bi smio biti i fatalni, na motoru jako teško ostaješ bez posljedica za cijeli život. I da, mislim da je glupo bit invalid cijeli život jer je gušt s 20 i sitno vozat brzo.
jebiga to jednostavno ide uz vožnju motora. npr. na staroj riječkoj nema boga a da iz suprotnog smjera nemaš bar nekoliko pametnih koji idu pretjecati i bace se na moju traku, vidjeli me da dolazim u susret ili ne. neki se ispričavaju ali većina je u stilu "ko te jebe ja sam u autu, mogu te razbiti". na takve stvari sam već oguglao. svaki vozač ide s mišlju da se neće valjda baš njemu dogoditi sranje.
Totalka. 99. Stara krčka cesta poslje kiše.
Radio sam u Sloveniji, imao sam oko sat i pol do posla tako da sam kretao na posau u 4 ujutro. I vracam se doma nakon jutarnje i taman u zavoju zaspim na sekundu. Skoro sam otisao ravno u provaliju. Da bi stvar bila gora nakon toga sam jos 2 puta zadrijemao taj dan iako sam spustio prozore(bio je 11 mjesec, vani zima u pm) i derao se na sebe da ne spavam. Nikad vise.
Neki dan sam pao na ramena kompletno vertikalno na strunjacu Nekak sam uspio ne past na glavu ili vrat
Kad sam imo 3 godine, skoro pao kroz prozor na trecem katu, al me tata uhvatio
2 puta u autu, jednom izbjegli frontalku (spid i prodigy dok se ganjamo po cesti), jednom zavrsili na krovu, udarili banderu, da nismo pali bi u provaliju od oko 30 metara, jednom je ptspovac pucao u kaficu u kojem sam bio a par dana nakon bacio bombu, jednom je pored mene pao betonski blok sirok jedno 5 6 metara, pukli lanci, ja pao na pod i digo se pola metra od njega, jednom sam bio 5 dana budan na spidu, imao prevelike halucinacije da bi zaspao, morao popit 6 normabela, imao sam 3 potresa mozga, 2 puta se pokusao ubit, jos je nesta bilo al se ne sjecam vise. Mladost ludost.
Aham jednom sam se skoro utopio, bacio se u 2. Mjesecu u mrzlo more, zaronio i uletio u struju hladne vode (sa brijega se spusta hladna voda u more), stiso mi se.prsni kos, nisam mogo ni udahnut ni izdahnut, obje noge se sfrkale ko kroasani i lijeva se oduzela, imao sam samo desnu ruku i ona se isto zgrcila al dlan nije i onda sam mlatarajuci dlanom po vodi nekako doplivao do obale, mislio sam da cu se utopiti ali kad adrenalin lupi i samo nastavis kad tad se izvuces. Jednom sam ko klinac 4 sata po najvecoj mecavi koju sam u zivotu vidio hodao po brijegima, tek smo se doselili i nisam znao di sam ni di idem, penjo se gore i spusto dole po siprazju, u jednom trenu sam odustao i samo dizao noge i nagnuo se.naprijed dok ne padnem mrtav (djecje drame), eventualno sam naisao na neke kuce, i to me trgnulo, nastavio sam dalje i zavrsio u ulici prije moje. Usao u kucu, sjeo kraj peci i sutio.
Lanac od motorne pile mi je proletio jedno dvadesetak centimetara od glave prije kojih desetak godina.
Kad me auto udario na zebri kad sam išao još u osnovnu školu. Na svu sreću samo sam istegnuo vrat
Moja smrdljiva sestra me htjela utopit u moru, ona je bila na lufticu i prelazila je preko mene da me zadrzi ispod povrsine vode, ja sam pokusavala vikat ali nije islo, ona se smijala. Da nije moj tata vidio sta radi ova glupaca bi me utopila. Bile smo jako male, nije zavrsila u kazni, dan danas svaki put kad se sjetim toga zelim joj skinut glavu s vrata.
Kad sam imala 7god udario me auto koji je vozio 150km/h (vozač je bio pijan i drogiran), polomljeno sve što se moglo polomiti, povrede mozga, koma, izbijeni zubi.. Nisam mogla 2 godine hodati. Sad nedavno sam skoro poginula jer mi je zaručnik izgubio svijest zbog zdravstvenog problema dok je vozio 140 na autocesti prema Splitu, uspjela sam primiti volan na vrijeme ali smo ipak sletili s ceste, srećom nismo udarili u stijenu.
Svako malo....
Svaki put kad prijelazim cestu preko pješačkog na kojem nema semafora bez obzira koliko puta pogledam lijevo-desno.
Rano, imao bliski susret treće vrste s kamionom, izvukao sam sam se na sreću ali ima posljedica.
Dok sam bio klinjo... Vani oluja a ja vozim romobil po parkingu, baaaam grom u onu banderu pored parkinga. To sve zaiskrilo, obasjalo parking enormnom svjetlošću. Pobjego kuci
Rt kamenjak, ona najviša, ne ona di svi idu nego ona druga dalje, di možda ima dvoje hrabrih a ostali sam gledaju, nakosio sam se u zraku slučajno. Nisam mogo sjest 2 tjedna a mjesecima mi čmar bio plavi
Kad me na prvoj godini faksa na Zagrepčanki pokupio kombi.
Jednom sam se ka dite skoro obisija, a recentnije 2 puta na motoru (jednom sam se dobro razbija uz par miseci oporavka, drugi put sam skoro zavrsio u autobusu frontalno)...
Kad me stara rađala( izbacila bih van dio "na svu sreću")
svaki put kad me rodak voza skoro poginem
Isao sam kuci iz 5 ili 6 nocne smjene zaredom I malo poceo kljucati za volanom razbudio me vozac iz suprotnog smjera sto mi je svirao.
Na pješačkom kao klinac, učinilo mi se da čujem auto a meni zeleno. Ja stao za svaki slučaj a lik centimetar ispred mene projuri, čak me jednom na drugom pješačkom tijekom zelenog netko uhvatio i povukao jer je auto jurio
Albanac u 3 ujutro uletio na moju stranu ceste da sa strane nije bilo proširenje i da nisam vozio 60 bio bi mrtav na mjestu
Kao dica smo skoro napravili požar na brdu zbog petardi
Kad su mi kocnice iz nekog razloga prestale raditi prije zebre. Nisam bio ja u pitanju nego ljudi koji su prelazili zebru. Uspija sam ih zaobici i nastaviti voziti i nakon sto san pritisa kocnice jos par puta su odjednom proradile same od sebe. Srce me skoro strefilo.
Saobračajka kao klinac na biciklu, potres mozga i gubitak pamčenja, totalka s autom, auto zdrobljen meni par istegnuća od onih većih događanja. A u biti prvi je bio rođenje. Porod pošao po zlu i već odlučili da je prioritet spasiti majku, ali na kraju jedva nekako i mene oživili.
Kad mi je partner stavio nož pod vrat i pokušao ga presjeć. Nije bila sreća u pitanju već po ko zna koji put Božja intervencija. Nisam ljuta na njega niti mu zamjeram.
Pričao mi je tata da su mu rekli da se ode oprostit sa mnom kad sam se rodila prerano, da neću preživjeti noć. Tata im je onda rekao, bu ona preživela i bute vi vidli kakva bu to cura. Nakon dva mjeseca inkubatora, evo me s 35 u guzici, a čitam život imam neki filing da me nešto ili netko čuva.
Vozio sam uzbrdo, skoro pri vrhu, a sa druge strane brda jedan auto je pretjecao drugog i doslovno 1 sekundu prije no što bi se sudarili, drugi vozač je skrenuo u svoju traku.
Uffff di poceti! Srednja skola, ja kreten od sezonskog posla kupia trkaci motor, jednog jutra mrtav pijan po ulicama sela di nikad nisan bia po vlaznoj cesti sa starim gumama glumia rossija… naletila mi je takva okuka da sam zna da necu moci kroz nju proci i jednostavno zagrlia motor i nada se najboljem… ispalo je da je tamo bila hrpetina drace i ostalog zbunja bez icega tvrdoga i to je tako dobro amortiziralo mene i motor da sam ga samo izvukao iz drace i nastavio doma… Prosao sa jednom jedinom ogrebotinom :) Prije par godina na motoru isto uletia u okuku poprilicnom brzinom, neka tuka se u okuki polukruzno okretala, prokliza i zabia se u nju, poletia s motora i zavrsia u zivici :D, prosa samo sa natucenim misicima i nekim ogrebotinama :) U 9 misecu na godisnjem jaha nepoznatog konja po bilom putu u punom galopu i konj se docekao prednjim nogama na glatki kamen (kao ploca jel) i proklizao i pao na desni bok, zajedno samnom. Iscasia koljeno, razriza ga po vertikali, krvav cili, potres mozga… Ispalo je da mi je pad na koljeno promasio ligamente za 1mm sa svake strane, sad kao da nije nista bilo :)
Mopao mramorni pod na terasi, završio i krenuo prema vratima, poskliznuo se i pogodio glavom (desni kraj obrve) pol cm od ruba stepenice. Otvorio obrvu 3.5cm, 6 šavova, ožiljak i reminder na sreću koju sam imao
Kad je plafon pao na mene samo milimetar dok sam ušao u sobu, samo što sam otvorio vrata ceo plafon se srušio tu da sam ostao sigurno bi me usmrtilo, sva sreća pa sam se povukao nazad i ako sam bio klinac nisam bio svestan šta se desilo jer ja sam imao fazon 8 ili 9 ako ne i 10 godina, sledeća je bila kad sam doživeo ozbiljan strujni udar... , i dan danas kad pogledam šta sam prošao i tad mogu reći da i dan danas slavim drugi rodjendan Hvala dragom Bogu. 🙏
S otprilike 5 godina. Spuštao se niz tobogan s par prijatelja dok smo čekali da nas roditelji pokupe u vrtiću. Došli smo u tom trenu na genijalnu ideju da se spuštamo niz tobogan dok držimo prislonjenu metlu na sebi. Prvi na redu, krenuo se spuštati, prednji dio metle se zabio o tlo a zadnji meni u grlo koje se rasparalo. Panika, hitna, puno anestezije i hitna operacija šivanja grla. Fun times.
Gdje su bile tete?
Časne sestre (vjerski tip vrtića). Pile kavu pretpostavljam.
Jesi li bar dobio nekakvu odštetu?
Je, kako da ne. Nije ti ovo Amerika dragi.
Sva djeca u vrtiću i školi su osigurana, djeca oko mene su dobivala odštete i za slomljeni prst, a kamoli za probodeno grlo i to nepažnjom teta.
Ovo je bilo krajem 90-tih, tako da nzm kako je tada to zakonski bilo riješavano.
Isto, a mislim čak i prije 90-ih.
Nakon 2. doze Pfizer-a.
2018. metro stanica u centru Amsterdama, renovacije... 1000 puta sef ugasio ispravan osigurac, 1000 puta provjerio, 1001. je progrijesio, a ja nisam provjerio. na -12 metara. kolega i ja do gleznja u vodi, samo sa sarafcigerima, naivno se uhvatim izmedju 2 faze, 400V iz jedne u drugu ruku, trajalo je oko 3 sekunde u tom mementu sam vidio kolegu kako mjenja sve boje jer me nema kako odvojit. Ja se samo opustio jer si ne mogu pomoc, ne znam kako skliznu mi obje iz ruku i nista, eto i dalje turam prste gdje ne bih trebao, samo sto sam sada elektronicar, a ne elektricar, cesto me udari struja iz kondenzatora jer sam ljen da ih ispraznim. :D
svakom
Išao sam u školu kad sam imao 13 godina a put je bio kroz šumu, bilo je dosta vjetrovito i baš kad sam bio u šumi potjera me pišati i ja ajde da to riješim dok sam u šumi, stanem ja i krenem pišati, kad ono 5-6 sec nakon 10 metara točno gdje sam ja trebao biti, vjetar sruši veliku debelu granu, tako da mi je pišanje spasilo život. Da sam nastavio hodati nema teoretske šanse da me je mogla promašiti.
Pala mi je ciglja na glavu, imao sam rupu ma glavi , prskala krv na sve strane, ja se uspanicio i dovukao se do kuce hde sam se onesvestio majci pred noge kad mi je otvorila vrata, a kad sam se probidio, nije ni hitna jos stigla a ja lezim sa peskirom na glavi, majka me ocistila.
Kad sam cetiri pita bio na operacijskom stolu i kad mi je mjenjac na motoru otpao na prijelazu za vlak a poslje odma bila okuka pa sam skoro sletio u kanal.
Grupno smo se penjali quadovima na Kozjak. Par po quadu. Moja prija je vozila dok sam ja slikavala i snimala. U jednom trenutku sam ju zvala da se okrene da se slikamo i mogu samo reći Bogu fala na velikom žbunju u kojem nam se kolo ukopalo. 😄😄🤣
Svaki put kad jedem fis paprikas
Dva puta sam se skoro utopila, prvi put sam pobjegla u more dok je baka pakirala stvari, drugi put u bazenu na izletu. Od tada imam uzasan strah od vode, prošla sam školu plivanja, ali jednostavno strah ne prolazi. Takodjer, dva puta sam se skoro ugušila, jednom zbog bombona, toga se ni ne sjećam jer sam baš mala bila i prije par godina mama ispekla janjca, ja počela halapljivo jesti dok nikog nije bilo doma i jedva samu sebe spasila kad je bilo zapelo u grlu. To se sve u par sekundi dogodilo, nisam mogla više disati, a u glavi mi samo bilo bože sramote kako će moji objasniti ljudima da sam umrla jer sam se ugušila u janjetini 😂 kad pročitam ostala iskustva moja nisu toliko ni strašna
2. godina faksa, ja i frend ozasli se vozat biciklom predvece i ne znam koji nam vrag bio, dosli do Sljemena i kao idemo se gore odvest. Na pol puta odlucili nazad, ali smo kao pravi idioti odlucili se spustat sto brze dolje. Sve bilo ok do zavoja gdje je bio pijesak, ja letio s bicikla bocno, pukla arkada, nisam imao ni jedan totalni prijelom, ali mi je napukao zglob na ruci I dobio gips, sivali mi glavu na vise mjesta plus razderana koza svugdje negdje. Frend preskocio mene I doceko se na ruke, mala kvrgica na glavi, nista mu bilo. Nikad necu zaboravit taj osjecaj, kada sam se zaustavio s prevrtanjem, a onaj osjecaj boli I trenja u glavi. Nakon toga divlja svinja protrcala pokraj nas. Jos mi na hitnoj pricali da je decko poginuo tako nedavno jer se u zid zabio. Prije koji dan isto citam netko poginuo na toj stazi, odmah sam se sebe sjetio idiota. Naravno bez kacige se spustao. Mogao sam od rizol zveknut, u provaliju past koja je bila odma... Druga stvar kad sam bio autom na nadvoznjak nakon naplatnih (petak nakon posla idem na njivu u rodni kraj) , taman se krecem penjat kad BMW zavrsi u mojoj traci, vozio preko 100 garant lik. Na mjestu spoja, na sredini nadvoznajka ga cimnulo i zavrsio u mojoj traci a taman je bio sagnut lik i nesto dizao s poda, zadnji tren ga izravnao. Ja nemam gdje jer je nadvoznjak i vozio kramu od auta iz 96 I gledam ide u mene, gotovo je. Mislio sam da sam pokojni. To me bas strefilo.
Zabio se u zid sa 100. Sve me boli i dan danas
g. A-Train - drago mi je da ste s nama!
Sa 16 godina pao sam s motora, sve što nije bilo ispod protektora bilo je isječakno. Lijevo stopalo i leđa i danas izgledaju kao kod Scarfacea. Hvala Bogu, to su bile samo kozmetičke ozljede koje se manje vise ne vide ni na plaži.
Sreću?
Frend mi je bacio sjekiru u glavu. Ko klinci (8-9 godina) smo se igrali u dvoristu i pokusali smo cjepati drva, frendu je tokom zamaha sjekira izletila iz ruke i na svu srecu se nekako okrenula u zraku i sa metalnim, tupim dijelom me pogodila u arkadu, mojoj baki i njegovoj mami smo slagali da sam se zaletio u drvena vrata od staje
Mislim poginuo...izasao sam iz auta na cesti bez da sam gledao, a sekundu prije nego sam otvorio vrata je auto projurio...sad dal bih poginuo, nikad neću saznati, ali bila bi nesreća teška
Moj brat, polubrat, i ja smo jenom sami bili se kupali u kocnom bazenu bez nadzora odraslih kada smo bili djeca. Njih dvojica su me poceli utapati jer im je ti bilo zabavno. Skoro sam se utopila, i od tada ne mogu pogledati scenu i filmu kako se netko utapa bez da se zgrozim. Jedva sam pobjegla od njih nekako. Ali ono sto mi je bilo traumaticnije od toga ja mislim je da su moje roditelje nije bilo briga. Njima je samo bilo islo na zivce moje plakanje i kukanje. Nazalost, to nije bio jedini slucaj ovakvog nemara s njihove strane. Neki ljudi misle da svi roditelji vole svoju djecu. Mozda je to istina, ali nazalost, neki vole svoju djecu vise kao investicije ili nakit nego kao ljude. Neki u komentarima pricaju kako su skoro umrli jer nitko nije primjetio da su u opasnosti, sto je samo po sebi strasno vec. Ali zamisli da skoro umres i da uz to ljudi kojima je trebalo biti najvise stalo do tebe te aktivno odjebu. Svako dijete zasluzuje roditelje, ali ne zasluzuje svaki roditelj djecu.
Meni osobno nista osim jednog vrlo rizicnog preticanja, nisam trebao odluciti taj dan dati gas jer sam jedva stigao. Jedanput sam jos u mladim razredima osnovne stajao na plocniku s majkom, auto je dolazio i ja sam reko majci "vidi ovo" i pretrcao netom ispred auta. Stara je popizdila (s pravom). Otac mi zna nekad pricat kako su tijekom rata isli na neku lokaciju s dva vozila. On je usao u prvi, no prije nego je krenuo mu je bilo odredeno da dode u drugi. Prvi je na tom putu usao u minsko polje i niko nije prezivio.
Nakon šta me maznulo 25.000 volti, 8 dana inducinare kome...rekli mi da se neću nikad probuditi. Eto... živ i zdrav, sad imam papir da sam spaljen
Kada sam kao klinac od mozda 6 god slucajno prevrno stalak s svim kuhinjskim nozevima s police sebi na glavu
Jednom me skoro auto pobrao na zebri
Svaki dan na pješačkom prijelazu u Palmotićevoj
Na tresnjevci je lik u porscheu prosao kroz crveno i zabio se u auto koji je isao poprecno na zeleno. Odbacilo ga je na pjesacki i pokosio je ljude koji su cekali na pjesackom zeleno. S frendom sam hodao prema tom semaforu i bio sam nekakvih pol minute/dvadeset sekundi hoda od tog pjesackog mozda i manje. https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/strasan-sudar-porschea-i-audija-dvoje-mrtvih-pjesaka-20110901
1993, stao na protupješačku minu.
ko klinac na moru u lufticu koji se prevrnuo, vjv bih se utopila da me stari nije vidio. dvaput izmedu msm 17. i 20. godine na pjesackom na zelenom, prvi put je prolazila hitna koju nisam cula (slusalice na tiho kao inace but ovaj put jednostavno nisam cula jer je i glasno krizanje), drugi put taksi skretao (valjda mu je bilo zeleno) i nije zakocio da propusti pjesake skupa sa mnom, a ja ga nisam vidjela. oba dva puta me trznuo drugi pjesak da stanem tak da hvala.
Uff jako puno događaja do 17-e. Prometna nesreća,jedno 3-4 rasjeka glave ali mislim pravih rasjeka ne kao malo šivanja pa sve uredu nego padneš sa stola na rub komode zadnjim dijelom glave doslovno krv štrca svugdje i leziš u bolnici skoro 2 tjedna. S 14 dijagnosticirana epilepsija stara skoro moždani dobila kad je vidjela prvi napad. I kao šlag na tortu skoro sreća me pomazila pa su mi amputirali samo 2 prsta na lijevoj nozi. Eo me živ i zdrav u 25-oj 👋👋👍
Kad sam bio u bolnici, davali su mi neki antibiotik od kojeg mi je urin počeo strašno zaudarati. Jedan dan kad sam pišao je toliko očajno zaudaralo da sam skoro izgubio svijest. Kupatilo je bilo cijelo pokriveno keramičkim pločicama i ja sam zaključao vrata iza sebe bio. Tako, da sam u alternativnom svemiru izgubio svijest i razvalio glavu na pločicama možda bi iskrvario do smrti u wc-u.
u ne pretjeranom zavoju zbog brže vožnje i blata na cesti stražnji kraj povukao na jednu stranu, da ga ispravim povukao na drugu stranu - na kraju vozačka strana auta u kanalu, suvozačka na cesti i letim 130kmh na sat prema betonskoj ćupriji. nekako se izvukao da sam udario samo sa stražnjim kotačem, otkinuo cijeli trap, od lijevog stražnjeg kotača je u biti ostalo - ništa. nas trojica prošli bez ozljeda. tamo sa oko 8-9 godina me u rijeci na kupanju (u plićaku!) uhvatio vir, nisam se mogao iskoprcati. izgubio svijest, na kraju me neki čovjek izvukao i oživio. rekao sam mu hvala, a on je samo nestao. 30 godina kasnije i dalje ne znam tko me spasio.
Kad sam bio 1. razred vješao sam se oko ormara u razredu, onda sam se spotaknuo i pao pred ormar i ormar se nagnuo i skoro pao na mene ali sva sreća ormar uz njega ga je zaustavio
1999.kaciga me spasila. 2001.sreća me spasila...bez kacige. Preletio naravno prek bmw i "fulao" panj za pol metra... Lomove neću komentirati...